Tužno je što u Sarajevu ima sve manje Hrvata i Srba
Tužno je što je posljednji hrvatski dužnosnik u Sarajevu bio šef poduzeća Pokop gospodin Raguž i ni tamo nema više Hrvata.
Rekao je ovo Glasu Srpske visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko. – No tu je Istočno Sarajevo i nisu daleko.
Međutim, u Sarajevu se pojavljuju neki drugi fenomeni. Tu ima na tisuće stranaca koji su se vratili iz Švedske, Norveške s bračnim partnerima. Ima velik broj stranaca koji su se oženili domaćim djevojkama ili obrnuto. Pojavio se neki novi miks.
Starog Sarajeva, koje je bilo prije rata, više nema, ali nije istina da je to jednonacionalan grad – kazao je Inzko. On je podsjetio da su u tijeku napori da se riješi pitanje imovine SPC-a i Bogoslovije u središtu Sarajeva, piše “Večernjak“
To je bila jedna od prvih stvari koje sam počeo. Potpisali smo memorandum o razumijevanju sa svim nadležnim tijelima kojih ima puno. Svi smo potpisali i sada se moraju dvije stvari napraviti. Napraviti novi Ekonomski fakultet za koji postoji zemljište. I kada bude ispražnjena zgrada u kojoj je sada smješten Ekonomski fakultet, u tu zgradu useliti studente Bogoslovije koji su sada u Foči – rekao je.
Podvukao je da bi to “bio velik blagdan za Sarajevo”. – Ako ne budem tu, specijalno ću doći da vidim mantije u ovom gradu i mlade i lijepe studente – dodao je Inzko. On je istaknuo da je odluka suda da se iz prostorija Ordinarijata izbaci kardinal Vinko Puljić – velika sramota.
Prije rata je Sarajevo, glavni grad Bosne i Hercegovine, bio uistinu višenacionalna sredina. Prema zadnjem popisu stanovništva iz 1991. godine, od 527.049 stanovnika, njih 259.470 izjasnilo se kao Muslimani, 157.143 kao Srbi i 34.874 kao Hrvati. Zbog rata, nacionalna struktura Sarajeva uvelike se izmijenila. Međutim, nakon okončanja ratnih sukoba i potpisivanja daytonskog sporazuma, krenuo je proces povratka prognanika.
Na žalost, povratak se nije dogodio, iako se očekivalo da će kao glavni grad, u kojem su smještene gotovo sve zajedničke državne, entitetske i kantonalne institucije, kao i međunarodna zajednica, biti grad koji će biti primjer ostalima, to se ipak, na žalost, nije dogodilo.
Bl.
