Kad je sjeo pored mene, iskoristio sam priliku i upitao ga zašto mu je odjeća tako čudna. Rekao mi je da on samo slijedi sunnet Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da se oblači onako kako se on a.s. oblačio i da mu je kosa uređena na način kako ju je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nosio.
Nakon što sam ga saslušao, iskoristio sam priliku da mu kažem da pitanje nošenja turbana nije sunnet. To je samo običaj Arapa koji postoji još od predislamskog doba. Jedini razlog zbog kojeg je Poslanik a.s. nosio turban je bio taj što je to bio način oblačenja ljudi tog doba. Ne možemo reći da je nošenje turbana nešto što od nas vjera zahtjeva ili zabranjuje. Jednostavno, to je pitanje kulture i običaja. Ne postoji vjerodostojan hadis koji objašnjava pitanje nošenja turbana.
Potom sam mu rekao da je i način nošenja kose jedno od pitanja običaja, a ne vjere. Nije sunnet za nas da imamo istu dužinu kose kao što ju je imao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Jedino što jeste sunnet, što nam je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prenio u vezi sa ovim pitanjima je da izgled treba da bude pristojan i uredan. Ovo nisu ozbiljna pitanja za čije rješenje treba strogost.
Zatim sam nastavio: “Došao si ovdje da obaviš umru. Sunnet o kojem nema neslaganja je da čovjek koji obavlja umru treba obrijati svoju glavu. Poslanik a.s. je u dovio: “Allahu, oprosti onima koji su obrijali svoje glave” tri puta, a samo je jednom rekao: “…i onima koji nisu obrijali svoje glave.” Zašto si se oglušio od takav jasan sunnet?”
Na kraju sam mu rekao: “Budi svjesan istinitosti svog nijeta, pogotovo kad primijetiš da se razlikuješ od drugih ljudi i da skrećeš pažnju na sebe. Budi oprezan da ne postaneš odličje pitanja o kojima se učenjaci ne slažu samo da bi privukao pažnju na sebe. To je jedan od šejtanovih trikova. Ne zaboravi da nam je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio da privlačimo nepotrebnu, neželjenu pažnju na sebe neprimjerenim odijevanjem.
Zaista, to je bio sunnet kojeg je taj mladi čovjek zaboravio.
Ovo je jedan primjer nerazumijevanja sunneta, kad osoba, smatrajući običaje i navike važnim, zaboravi na bitne stvari, što ga dovede u stanje zaborava i zanemarivanja onog s čim nam je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao.
Svrha sunneta nije testiranje ljudi u sitnjičavosti i zaokupljanje nepotrebnim detaljima. Sunnet nije tu da nametne ljudima pravila ponašanja i teorijske dogme koje su nerazumne i neizvodive. Ne treba trošiti vrijeme na brigu o stvarima koje su tako nebitne da inače ne bi ni padale na um. Problem nastaje kad ljudi uzmu takve stvari kao predmet važnosti kome se duboko posvete do te mjere da zaborave na svrhu islamskog zakona i poštivanja prava različitosti drugih ljudi, pa im jedina svrha postane uočavanje tih različitosti i njihovo strogo osuđivanje. Na koncu, sitnjičavost dovede to zanemarivanja prava drugih ljudi, i ugrožava jedinstvo ummeta i generalno onemogućuje duhovni napredak.
Sunnet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je širok i dubok u svrsi i značenju. Nije ograničen na pojedini način obožavanja, iako taj način obožavanja je sigurno dio sunneta. Sunnet obuhvata srž i plemeniti način života kojim se realizira poslanička poruka. Sunnet je način ostvarenja svrhe s kojom je Allah stvorio čovjeka. Allah kaže: “Džinne i ljude sam stvorio samo da Mi se klanjaju.” (Kur’an, 51:56)
Sunnet omogućuje čovjeku razumijevanje njegove vjere, napredak u radu i duhovnom razvoju. Objašnjava nam kako da praktično izvodimo osnove vjere, značenje vjerovanja u jednog Boga, izvođenje i svrha namaza, zekata, posta i hadždža.
Kad nam Allah govori o poslanicima iz davnih vremena, objašnjava nam da je sunnet ustvari, oduvijek samo jedan. “…i učinismo ih vjerovjesnicima da upućuju prema zapovijedi Našoj, i objavismo im da čine dobra djela, i da molitvu obavljaju, i da milostinju udjeljuju, a samo su se Nama klanjali.” (Kur’an, 21:73)
Na ovaj način su živjeli svi poslanici i od nas se, kao i od njih, tražilo da žive časnim životom, na način koji im je propisan Objavom. Ova poruka je sasvim jasna ako pogledamo kako je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, živio, čuvajući vjeru sa sigurnošću i poniznošću u srcu, razvijajući svoj karakter i podstičući druge ljude na razvoj, što je rezultiralo jedinstvom ummeta.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nikada nije unosio nered u međuljudske odnose. Nijednim činom nije ugrožavao slogu. Govorio im je: “Širite dobre vijesti i ne tjerajte ljude od sebe.” (sahih hadis, Buhari)
Ovo su najznačajniji aspekti sunneta. Da li primijećujete da je sunnet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na bilo koji način ugrozio moralnost ili nam je uskratio milost za koju Allah, dž.š., kaže da je primarna svrha Njegove poruke?
Ne, zaista, u sunnetu se ne može naći nijedan razlog koji vodi netoleranciji i preziranju, nasuprot, sunnet je tu da uveća i prenosi dobro među ljudima.
Selman el Auda
Prijevod i obrada: IslamBosna.ba