Uposlenici američke vlade ustupili su povjerljive dokumente WikiLeaksu, kontraverzne dokumente. Dokumenti su kontraverzni iz razloga što su to zvanični američki dokumenti koji veoma jasno ukazuju na dvolični karakter američke vlade čiji je “raison d’etre” kontrola nad svakom drugom vladom na svijetu.
Mediji, i to ne samo oni u SAD-u, nego diljem engleskog govornog područja, iskazali su prema WikiLeaksu veliki stepen neprijateljstva. Razlog za to je očigledan. WikiLeakes nudi istinu, dok je mediji vješto prikrivaju u ime američke vlade i vlada njenih marioneta.
Zbog čega bi iko s imalo pameti pratio medije kad originalni materijal mogu pročitati na WikiLeaksu? Prosječni američki reporter ili urednik je sigurno veoma bijesan na činjenicu da je Julian Assange njegov kukavičluk ovako jasno razotkrio. U ovakvoj situaciji, američki mediji liče na obične prostitutke, dok venama WikiLeaksa teče krv heroja.
Američki političari žele vidjeti pogubljenje Juliana Assangea ništa manje od pogubljenja Bradleyja Manninga koji je razokrio njihove zločine. U prošlih nekoliko dana grupa morona koji sjede u američkom Kongresu označili su Juliana Assangea kao „izdajicu Amerike“. Kakva glupost. Assange je Australijanac, a ne američki građanin. Da bi bio izdajica, morao bi prvo biti državljanin te zemlje. Australijanac ne može biti američki izdajnik, kao što ni Amerikanac ne može biti australijski izdajnik. Ali, od morona koji zastupaju lobističke interese i ne očekujte da znaju ovoliko mnogo.
Mike Huckabe, provincijalni baptistički propovjednik, nekad guverner Arkanzasa i, na veliku američku sramotu, treći u poretku republikanskih predsjedničkih kandidata, pozvao je na pogubljenje Assangea. Znači, imamo „božijeg čovjeka“ koji poziva američku vladu da ubije australijskog državljanina. I onda se američki građani pitaju zašto ih svijet mrzi.
Dokumenti objavljeni na WikiLeaksu potvrđuju da je američka vlada jedna zloglasna grupa bandita. Američka vlada je bila u stanju da primora britanskog premijera Browna da „ispravi“ nalaze istrage „Chilcot“ o iračkom ratu, sakrivajući poznate činjenice kako je Blair lagao i manipulirao vladu radi američkih interesa. U jednom diplomatskom dopisu britanski zvaničnik Ministarstva odbrane uvjerava SAD kako je Brownova vlada „učinila sve da zaštiti vaše interese“.
U drugom dopisu se prijeti predsjedniku Španije Zappateru, naređuje mu se da prestane s kritikama iračkog rata, ili inače… Mislim, zaista, odakle stranim vladama pravo da misle kako su suverene?
Nisu samo strane vlade pod vladinim palcem. Isti je slučaj i s Amazonom. Joe Lieberman iz Konektikata, inače najutjecajniji proizraelski senator, veoma efikasnim prijetnjama je primorao spomenutu kompaniju da ukloni WikiLeaks sa svojih servera.
Dakle, stvari stoje ovako. Na jednoj strani imate američku vladu i medijske prostitutke koji nas uvjeravaju kako nema ništa vrijedno pažnje u hiljadama WikiLeaksovih dokumenata, dok u isto vrijeme pokušavaju svim sredstvima eliminirati WikiLeaks i njegovog osnivača. Očigledno, uprkos demantima, dokumenti su itekako štetni po njih. Dokumenti jasno dokazuju da Vlada nije ono za šta se predstavlja.
Assange se skriva. Boji se CIA-inih i Mossadovih atentatora, dodajući toj nevolji i vijest da se švedska vlada, možda zbog američkog pritiska i dolara, odjednom predomislila u vezi s optužbama o silovanju, iako su prvobitno optužbe odbačene kao neosnovane. Ako su izvještaji tačni, dvije žene su tužile Assangea za silovanje. Jedna od njih tvrdi da je seksualni odnos bio dobrovoljan, ali da Assange nije stao kad je to od njega zatražila nakon puknuća kondoma. Mislim, zaista…Da li bi vlada koja je ustinu predana istini pokušala ocrniti ime čovjeka na bazi ovakvih optužbi? Očigledno je Švedska još jedna od mizernih marioneta američke vlade.
Američka vlada laže tako dugo da više ne oklijeva ni da se služi nesumnjivim lažima. WikiLeaks je objavio dopis koji je lično potpisala državna sekretarka Hillary Clinton u kojem jasno naređuje američkim diplomatama da špijuniraju članove UN-ovog Vijeća sigurnosti. Dopis je sada javni dokument. Niko normalan ne sumnja u njegovu autentičnost. Međutim, jučer Obamina administracija, tačnije glasnogovornik Bijele kuće Robert Gibbs, bez treptaja oka izjavi kako Clintonova nikad nije naredila američkim diplomatama da špijuniraju članove UN-a.
Ponovit ću anketno pitanje s antiwar.com: “Kome vjerujete, riječima crno na bijelo s potpisom Hillary Clinton, ili Bijeloj kući”?
Bilo ko ko vjeruje američkoj vladi predstavlja oličenje lakovjernosti!
Piše: Paul Craig Roberts
Izvor: CounterPunch.org
Prijevod i obrada:IslamBosna.ba
*Paul C. Roberts je bivši urednik Wall Street Journala i asistent sekretara Američkog trezora.