Pojedini zapadni i južnokorejski zvaničnici, međutim, i dalje u tome vide – ili se tome nadaju – način za kreiranje što boljeg položaja za pregovaračkim stolom; posebno imajući u vidu da zemlja pati od ozbiljnih nestašica osnovnih životnih namirnica.
Neugodna istina? Najvjerovatnije svjedočimo početku ozbiljnih političkih promjena, poput onih kada je „dragi vođa“, Kim Jong-il, preuzeo štafetu od svog oca, Kim il- sunga. Ovaj scenario je zastrašujući iz razloga što svjetske sile – čak i Kina, nemaju načina da utječu na šizofreno ponašanje Sjevera.
Prema dvojici visokih zvaničnika, učesnika u aktuelnoj raspravi, Bijela kuća se opredijelila za politiku „čekaj, pa vidi“, iz razloga što su ostale opcije više nego limitirane. Nosač USS Washington jeste poslan u zajedničke četverodnevne vježbe s Južnom Korejom, ali taj čin ne predstavlja ništa više osim simbolike.
Washington se nalazi u nezavidnom položaju jer bilo koji vid popuštanja – vraćanje pregovorima šest nacija – može se interpretirati kao dokaz isplativosti sličnih akcija u budućnosti, zaključak ovih zvaničnika.
Prošlosedmično bombardiranje desilo se u istim vodama u kojim i martovski incident u kojem je potopljen južnokorejski ratni brod Cheonan, u incidentu je stradalo 47 južnokorejskih mornara. Krajem ovog mjeseca pojavile su se i vijesti da je Sjeverna Koreja tajno izgradila svoje drugo nuklearno postrojenje, a mnogi analitičari očekuju izgradnju i trećeg takvog postrojenja u skorije vrijeme. Također, prije samog napada u javnost su procurile vijesti o sjevernokorejskim bespilotnim letjelicama koje su u mjeseciam prije napada redovno prelijetale, između ostalog, i preko otoka Yeonpyeong.
Međutim, izgleda da je pozadina tih događanja unutardržavno previranje. Naime pretpostavlja se da treći sin „dragog vođe“, Kim Jong –un, na ovaj način polahko počinje sa cementiranjem svog položaja u društvu poznatom po politici „vojska na prvom mjestu“. Smatra se da je upravo on ključna figura iza potapanja južnokorejskog Cheonana.
Sličan put je imao i njegov otac, u svojim ranim godinama kao „diktator na čekanju“- lično je orkestrirao nekoliko sličnih incidenata. 1983. organizovao je pokušaj atentata na tadašnjeg južnokorejskog predsjednika u toku njegovog boravka u Burmi. Propala zavjera je odnijela 21 žrtvu, uključujući i nekoliko članova kabineta južnokorejskog predsjednika. Četiri godine kasnije, prema sjevernokorejskom agentu Kim Hyon-huiu navodno je organizirao bombaški napad na južnokorejski putnički avion. U napadu stradalo je 115 ljudi.
Povratak hladnoratovskim taktikama ukazuje na politički rast sjevernokorejskih generala, koji pretpostavlja se uspostavljaju kontrolu nad mlađahnim Kimom. Od prošle godine, kada su otprilike glasine o sukcesiji počele da kruže, glas Pyonyanga, i to u prilično ratotbornom tonu, predstavljale su vojne agencije, kao što jsu Nacionalna komisija odbrane i Korejska narodna armija, a ne Ministarstvo odbrane kako je to bio slučaj u prošlosti.
Dinamika moći se ubrzano mijenja: Izgleda da Kim Jong-il popušta pred svojim ratobornim generalima, prije nego oni njemu, u cilju da osigura sukcesiju vlasti svom sinu. Iako nema nikakvog vojnog iskustva, mlađi Kim je nagrađen činom generala s četiri zvjezdice, prilikom čega je organizovana i rijetko viđena zabava, nakon nje i konferencija.
Unutardržavno previranje, prije nego želja za obnavljanjem pregovora, ključni je razlog nedavnih sjevernokrejskih vojnih akcija. Historijski, Sjeverna Koreja nikad nije zaključila dogovor sa politički slabim stranim liderom, a oba, i Obama (u svjetlu nedavnog katastrofalnog rezltata demokrata), i Tokyo (odnosno Japan čiji predsjednik ovih dana bilježi rekordno slab rejting u javnosti), su politički slabi lideri. Strateški gledano, Pyonyang smatra i da ne može doći do željenog – ili dugotrajnog – sporazuma prije 2012. godine, u kojoj se održavaju predsjednički izbori u SAD-u, Južnoj Koreji, Rusiji, i godine u kojoj će odstupiti sadašnji kineski predjednik Hu Jintao.
Unutrašnaj previranja imaju ozbiljan potencijal da gurnu Korejski poluotok u ozbiljan konflikt. Iako je Jug uzvratio na artiljerijsku vatru Sjevera, njihov odgovor je bio odmjeren, neki bi rekli i slab. Ali stav Seula svakim danom postaje agresivniji. Na čelu Južne Koreje nalazi se konzervativni predsjednik Lee Myung-bak, koji je podsjećamo prekinuo s umjerenom „politikom sunčevog sjaja“ prema Sjeveru – naređujući utvrđivanje odbrambenih pozicija otoka i agresivnije mjere vojnog angažmana.
Kina prestavlja mogućeg „keca u rukavu“. Analitičari primjećuju ubrzan rast kineske ogorčenosti naspram Sjeverne Koreje. Iako službeno u javnosti o tome nema riječi, zadnja stvar koju Peking želi, pred skori dolazak na vrh države neiskusnog Xi Jingpanga. jeste da ohrabri Pyongyang u njegovim akcijama koje mogu dovesti do konfrotacije Kine i SAD-a .
Obama i sekretarica Clinton apelirali su na Kinu da se aktivno uključi u obuzdavanje svog starog saveznika. Pitanje je da li Kina u nedavnim dešavanjiam zaista vidi prijetnju za regionalnu stabilnost, ili samo bezopasni znak nestabilnosti unutar Sjeverne Koreje.
Za sada, niko ne može priuštiti sebi ovaj rat, i ukoliko Sjeverna Koreja ne napadne Jug na glavnom kopnu, veće eskalacije sukoba neće biti.
Piše: Jerry Guo, u suradnji sa: John Barry (Washington), Takashi Yokota (Tokyo), and Melinda Liu (Peking)
Izvor: Newsweek
Prijevod i obrada: IslamBosna.ba