Svi ostali naši predstavnici, tada su rekli nešto u stilu ‘Ma nije to bitno’ ‘Važno je bratstvo i jedinstvo’ ‘Svi smo Jugosloveni’ isl. Svi znamo da je na kraju balade o Jugoslaviji bilo jedino bitno, i da smo upravo mi Bošnjaci platili najveću cijenu.
Naravno, s ove tačke gledišta je to možda bilo i dobro rješenje, jer da smo digli bunu za svoje nacionalno ime, vjerovatno bi nas četnici sa crvenim petokrakama, a i komunisti koji nisu voljeli ništa što ima veze sa islamom i religijom uopće, potrali, i danas bismo bili poput američkih indijanaca u nekim rezervatima po BiH kao dijelu ‘Srednje velike Srbije’ ili neke krnjave Jugoslavije.
Danas, nakon toliko godina, ponovo većina naših predstavnika govori, ‘treba praviti kompromise’, ‘korak po korak’, ‘dosta je ratno-huškačke politike’ itd. itd. Nešto slično kao u vrijeme AVNOJ-a. Neki će reći, pa možda je i sada to dobra ideja, kao što je bila i onda. Možda.
Ali da analiziramo stanje onda i sada. Tada smo bili u jednom antiislamskom okruženju, gdje su komunisti sa naročitom žestinom razarali islamsku tradiciju našeg naroda, a Bošnjaci su činili do 5% ukupne populacije Jugoslavije, u odnosu na nekih 50% Srba koji su htjeli i BiH za sebe. Danas, nalazimo se u jednom antiislamskom okruženju, gdje beskičmenjaci koji nas vode hapse muslimane i montiraju sudske procese, baš kao u ‘dobra stara vremena’, samo da se dodvore, sa žestinom većom nego je pokazuju prema četnicima koji su činili ratne zločine, . Uz, malu razliku, danas Bošnjaci čine preko 50% stanovništva BiH, kao Jugoslavije u malom.
Ko je žrtva, a ko dželat?
Priča druga, godina je 1970. 17. Decembar. Willy Brandt pred Varšavskim getom i jevrejskim žrtvama pada na koljena, i moli za oprost, i Boga i narod, zbog nevino ubijenih. Prvog novembra 2010. Bakir Izetbegović se u Beogradu izvinjava za nevine žrtve Armije BiH. Doduše, nije pao na koljena, ili nam nisu rekli. Opet ‘mala’ razlika, Nijemci su pod nacističkom ideologijom, izvršili genocid nad Jevrejima, dok su Srbi vođeni velikosrpskom ideologijom, izvršili genocid nad Bošnjacima, a Srbija izvršila agresiju na BiH.
PA KO TU TREBA DA PADNE NA KOLJENA I DA SE IZVINJAVA ZA NEVINE ŽRTVE U PROTEKLOM RATU? KO TREBA DA VODI OPORTUNISTIČKU POLITIKU, I DA SE DODVORAVA DRUGOJ STRANI KAO SIROČE?
Ne kažem da mi ne treba da se izvinimo za svaku nevinu žrtvu koja je pala od naše ruke, i da se ogradimo od onih pojedinaca koji su ubijali žene i djecu. Međutim, nije žrtva ta koja treba da učini prvi korak, već zločinac.
Ne tvrdim ni da ne treba biti pragmatičan, i shodno stanju na terenu, izvući najbolje iz situacije u kojoj se nalazimo.
Ali ako smo ponovo mi ti koji treba da zaborave na sve, koji će da zanemare historijske činjenice, koji će staviti istinu po strani, kako bi nas drugi prihvatili makar na tren, zašto smo uopšte proglašavali nezavisnost i podnijeli tolike žrtve? Mogli smo komotno ostati i u krnjoj Jugoslaviji, sa Srbijom i Crnog Gorom, ne bi nas ubijali, voljeli bi nas više nego sada- a ne vole nas, da se ne lažemo- ali makar bi nas bolje podnosili zarad našeg ‘jugoslovenstva’; Sandžak nam ne bi bio inostranstvo, Hrvati ne bi pričali o trećem entitetu itd. itd. Pa zašto smo krenuli u projekat nezavisne i suverene BiH? Zašto, Sulejmane Tihiću i Bakire Izetbegoviću? Zašto sada bacamo u blato sve naše žrtve i sve ono što je postignuto u proteklom periodu za nezavisnost BiH i opstanka Bošnjaka na ovim prostorima?
Dok Dodik pravi ‘svesrpsku koaliciju’ za secesiju RS-a i konačnu podjelu BiH, dok Tadić kao neka turbo-folk zvijezda gostuje na predizbornim skupovima SNSD-a, i dok neke međunarodne diplomate govore kako je BiH neuspješan projekat, i da je najbolje da se raspadne, vi trijumfalno govorite kako je narod prepoznao vašu konzistentnu politiku, korak po korak, koja vodi jačanju države itd. itd.
I da, praktično istovremeno premijer Federacije BiH, Mustafa Mujezinović prima Mekija Torabija i daje mu zahvalnicu, valjda za njegov doprinos u zatupljivanju Bošnjaka, ili možda bacanju kolektivnog sihra, da i narednih 20 godina SDA suvereno vlada prostorima sa bošnjačkom većinom. Ne znam šta bi drugo moglo biti, jer čak i oni hektolitri vode koji se prodaju svakodnevno, nisu oporezovani, niti je Torabi dobio radnu dozvolu (koliko god nekome smiješno zvučalo) za svoje sesije u Zetri. A toliko nam je dobro u Federaciji, da siroti premijer nema pametnijeg posla već da ovoj šaradi koja traje već mjesec dana, dadne i politički pečat, i potvrdu da NAROD ZNA.
A dan državnosti? E, to već, nikog ne zanima.
Piše: Edhem Bošnjak
IslamBosna.ba