Zbog bušenja spasonosnog tunela planina se počela urušavati
Vrijeme je to neizvjesnosti jer, uprkos svim optimističnim vijestima o probijanju tunela, zarobljeni rudari javljaju da se zbog bušenja zemlja počela micati i da je samo pitanje trenutka kada bi se komora u kojoj se nalaze mogla urušiti.
“Nadam se da spas uskoro dolazi jer planina se počela micati. Komora je prošle noći odjekivala glasnim zvucima, čuli smo kako pada kamenje, piše Večrnji. Ne znam je li se čulo ispod ili iznad nas, ali to nije dobar znak”, napisao je zarobljeni rudar Ariel Ticona u pismu juče proslijeđenom njegovom ocu. Čileanski spasioci rade sve što mogu kako bi što prije počeli sa izvlačenjem na površinu. Kapsula je dovršena, izbušeni tunel obložen je na kritičnim mjestima čeličnim oplatama, a spasilački timovi spremni su za akciju. U ovom trenutku čeka se samo da se stvrdne beton kojim je na površini učvršćena konstrukcija za dizanje i spuštanje spasilačke kapsule. Razrađen je i redoslijed izvlačenja rudara. Prvi će na površinu krenuti četvorica fizički i psihički najjačih, koji bi mogli pomoći spasiocima u slučaju zastoja kapsule. Nakon njih iz komore izlazi deset najbolesnijih koji su počeli patiti od hipertenzije, dijabetesa, bolesti dišnih puteva i zubobolje, a zatim na površinu izlaze i ostali zarobljenici. Posljednji će komoru spasa napustiti šef smjene Luiz Urzua.
Rudari su odlučili izvući najviše što mogu iz situacije u kojoj su se našli. Kako su im već počele pljuštati ponude za intervjue i reklame, sastavili su ugovor kojim će na jednake dijelove podijeliti prihod od svojih svjedočanstava. Odlučili su zajedno napisati knjigu o svoja dva mjeseca ispod zemlje, a kako bi sve bilo legalno, ugovor im je sastavio advokat na površini i spustio ga 700 metara pod zemlju. Televizijske firme nude svakom po pola miliona dolara za ekranizaciju priče, ali oni ponude redom odbijaju vjerujući da će knjigom osigurati doživotnu egzistenciju. Prema svemu sudeći štivo bi moglo biti vrlo zanimljivo, jer odnosi među rudarima nisu bili idealni kako se čini. Procurila je informacija da su petorica zarobljenih morala potražiti utočište u izdvojenom dijelu komore, dalje od ostatka grupe jer su ih kao honorarne rudare stalno zaposleni tretirali poput niže klase. Uz pomoć psihologa problem je riješen, svi su počeli živjeti kao tim, a o onome što se dogodilo u skloništu ne žele razgovarati.
“Zakleli su se da prvih 17 dana zarobljeništva neće spominjati, ono što se dogodilo dole i ostaje dole zauvijek”, kaže rodbina rudara za Daily Telegraph.
(24sata.info)
