Pjesnik u akciji: Handke je imao želju ubiti Karadžića

“Jedna nova biografija otkriva da je Peter Handke 1996. godine posjetio srpskog ratnog zločinca Radovana Karadžića na Palama. Pjesnik je tražio informacije o sudbini Bošnjaka iz Srebrenice, a dobio je knjigu lirike sa posvetom i čašicu rakije”, piše FAZ.

U eksluzivnom odlomku iz biografije Petera Handkea, koju potpisuje germanista Malte Hervig, FAZ prenosi dio koji govori upravo o susretu poznatog austrijskog pisca sa Radovanom Karadžićem. U tekstu se najprije podsjeća na to da je Karadžića i šefa Vojske RS-a, Ratka Mladića, Haški tribunal optužio za genocid, zločine protiv čovječnosti i povrede ratnog prava. Tribunal optužuje Karadžića i Mladića da su odgovorni za bombardovanje Sarajeva u aprilu 1995. godine, te za masakr nad 8.000 Bošnjaka u Srebrenici u julu 1995. godine.

“Slike ubijene djece u mrtvačnicama u Sarajevu šokirale su i Handkea. Da, slike su ga razbijesnile, a njegova prva reakcija bilo je razmišljanje o tome “kako to da neko od nas ili bolje neko od njih, dakle konkretno iz srpskog naroda, ne postane neki novi Staufenberg ili Georg Elser”, citat je iz knjige koji govori o Handekovoj reakciji u kojoj zapravo želi da neko ubije “poglavicu bosanskih Srba”.

“Istovremeno je Handke postao sumnjičav”, govori se u odlomku iz knjige.

“Nisu li njegova morbidna osjećanja bespomoćna nasilna impluzivnost nekoga ko sve prati iz velike udaljenosti? Da li bi on Karadžića zaista ubio ukoliko bi mu se za to ukazala prilika? Patnje žrtava su za njega neupitne, ali može li on povjerovati u tako pažljivo kadrirane fotografije koje su objavljene u novinama? Handkeova želja da stvori svoju ličnu sliku bila je u centru pažnje njegovog putovanja u Srbiju, BiH i Kosovo,” piše Malte Hervig u biografiji Petera Handkea.

“Htio sam pročitati jednu pjesmu Radovana Karadžića, napisao je Handke početkom 1996. godine. Kada je 20. decembra 1996. godine stigao na Pale, Karadžić se upravio bio povukao sa dužnosti i živio je okružen tjelohraniteljima u jednoj trošnoj baraci…

“Za mene je bilo potpuno logično da odem tamo”, kaže Handke danas, te navodi kako uopšte nije bio siguran da li Karadžić zna ko je on.

“Ipak Karadžić, koji je upravo pripremao svoje bjegstvo, znao je vrlo dobro ko je pred njim”, piše Herwig. Handke je Karadžiću poklonio svoja “Zimska putovanja”, a Karadžić austrijskom piscu zbirku svojih pjesama. Ipak Handke je imao poseban zadatak tokom posjete Karadžiću.

Dvoje bosanskih Muslimana, koje je on poznavao iz Salzburga, ispričali su mu o svojim rođacima koji su nestali tokom masakra u Srebrenici. Handke je na jedan papir, koji je ponio sa sobom na Pale, napisao imena i datume rođenja nestalih osoba.

“Dao sam Karadžiću taj papir i znao sam vrlo dobro da će se on pobrinuti za to jer je potpuno ozbiljno rekao da će to učiniti”.

Međutim, nekoliko sedmica nakon ovog susreta, Karadžić je nestao. A Handke nikada nije saznao šta se desilo sa nestalim rođacima njegovih salzburških prijatelja.

“Bila je to zapravo glavna tema tog susreta, ali nikada nisam dobio odgovor”, napisao je Handke.

Herwig u knjizi prenosi Handkeovu konstataciju da je suđenje neophodno kako bi se razjasnili postupci kako Radovana Karadžića i Ratka Mladića, tako i sa druge strane, na primjer, muslimanskih mudžahedina.

(deutsche welle)