Precizan uvid u rasprostranjenost korupcije u zemljama Zapadnog Balkana stići će 27. oktobra, kada se očekuju rezultati najnovijih mjerenja percepcije indeksa korupcije, najpouzdanijeg parametra za utvrđivanje ove pojave.
Posljednja istraživanja govore da se Srbija nalazi daleko iza Slovenije i Hrvatske, pa i Crne Gore koja je, u tim mjerenjima, napravila značajan iskorak u ovoj oblasti.
Vodeće regionalne pozicije ovih zemalja, međutim, nikako ne znače da su one uspješno izborile sa jednim od najvećih neprijatelja demokratskih principa.
Tako na primjer, Hrvatska ima indeks korupcije 4,1 – što predsjednik tamošnjeg Transparency International Zorislav Antun Petrović tumači kao dobru ocjenu na nekom drugom mjestu, ali ne i u suzbijanju korupcije.
“To bi možda bilo dobro u školi da su ocjene od 1 do 5, ali na indeksu percepcije korupcije ocjene su od 0 do 10, tako da je Hrvatska među boljim ponavljačima. Prolazna ocjena je petica”, kaže Petrović.
Građani smatraju da je korupcija u Hrvatskoj najukorjenjenija u lokalnoj samoupravi, pravosuđu, zdravstvu i političkim strankama.
“U Hrvatskoj, definitivno, ako bilo ko pokuša pokrenuti neki posao, ili ako se pokuša kupiti neka nekretnina, vrlo brzo osjeti da u državnoj upravi nešto ne valja. Znači, da nekakav dopis, koji ste poslali, nestaje i na njega nikad ne bude odgovora. Može se dogoditi, isto tako, da jednostavno se čeka, čeka, čeka i dok neko ne dočeka stimulaciju koja nije u skladu sa zakonima i propisima”, naglašava Petrović.
Iako se u regionu pojavljuju slični problemi kada je u pitanju korupcija, Vladimir Goati, predsjednik Transparentnosti Srbija, smatra da ova zemlja, ipak, ima neke osobenosti, posebno u konstituciji političkog sistema.
“Onu vlast koju imaju vrhovi političkih partija, partijski faraoni, to nema nigdje u susedstvu, niti u Evropi. Mislim na taj posredni proporcionalni sistem. Ljudi biraju i glasaju za listu koja ima 250 ljudi, a deset dana poslije glasanja i preračunavanja koliko je ko dobio, onda – ko će biti među tim sretnicima – odredi partijski vrh”, ističe Goati.
Dobra je okolnost, kaže Goati, što se postepeno završava dosadašnja praksa sa blanko ostavkama.
“To je jadan više srednjevjekovni, nego novovjekovni institut. Tako da je Srbija uvijek bila osobena, a ne kažem da je jedina, i to je osobenost o kojoj treba voditi računa”, kaže on.
Odsustvo političke volje, po mišljenju Ane Salić, iz podgoričkog Centra za monitoring, glavna je prepreka uspješnom suprostavljanju Crne Gore korupciji. Ona kaže da ima utisak, da je pojedicima stalo da to tako i ostane.
“Zato što se prilikom usvajanja Strategije za borbu protiv korupcije i organiziranog kriminala, nisu ispoštovali neki osnovni prijedlozi nevladinih organizacija za poboljšanja te strategije, a takođe, i prilikom usvajanja Akcionog plana, u potpunosti su zanemareni naši prijedlozi. Vlada je u nevjerovatno kratkom roku usvojila Akcioni plan, bez ikakvih strukturnih preduslova da taj plan bude praćen, da se vidi da li može da se implementira, ili ne”, kaže Salić.
Među najviše korumpiranim institucijama građani percipiraju uglavnom one sa kojima najviše dolaze u kontakt i obično navode policiju, zdravstvo, pravosuđe. Tako je i u Bosni i Hercegovini, kaže Mahir Šahinović iz Centra za istraživačko novinarstvo.
“Korupcija je u svim sferama javnog sektora države. Što idemo prema nižem nivou, to je korupcija veća. Tako da su građani koji imaju direktan kontakt sa ljudima u administraciji, vrlo često izloženi traženju mita, traženju novca. Isto tako su i naučeni da sami daju novac, a da im to niko ne traži. A niko neće da kaže – Ne hvala, nego uzimaju!”, kaže on.
Koje institucije građani percipiraju kao najdosljednije u brorbi protiv korupcije?
”Prvi odgovor je bio – mediji, i to je strašno! Znači, ne policija, ne tužilaštvo, ne sudovi, nego je na prvom mjestu bio odgovor mediji. Tako da je jasno, kakvo je mišljenje građana prema tim institucijama”, zaključuje Šahinović.
24sata.info