Ko su Bošnjaci Crne Gore?

Zanimljiva je činjenica, da u cijelom svijetu, gdje ima više od milijardu i pol muslimana, jedino se u Crnoj Gori nešto više od 20. 000 ljudi izjašnjavaju kao Muslimani u nacionalnom smislu. A što je začuđujuće, da te iste osobe nikad, ili gotovo nikako ne posjećuju Džamije. I svi bi bili srećni i zadovoljni da se proces izlaganja usmjerio u pomenutom pravcu, međutim “nažalost” nije bilo tako. U nastavku tribine su prisutnim učesnicima servirane neke neshvatljive teorije. S` jedne strane istaknuto je da su Bošnjaci Crne Gore autohton narod, kao i da su svi “slavenskog porijekla”, (Međutim nedavno je ugledni Švicarski institut za genealoška istraživanja „Igenea” uradio analizu, koja ukazuje da u venama Bošnjaka ima više “ilirske krvi” nego li u venama Albanaca, kod kojih je opšte prihvaćeno ubjeđenje, da su im preci Iliri. Također je pomenuti prestižni institut naučno dokazao da Srbi, iako prema dosadašnjim shvatanjima“najslovenskiji narod”, tek su 30% slavenskog porijekla. Podsjećanja radi, pomenuti stručnjaci su koristili 250 naučnih radova kao i saznjanja iz oblasti genetike), da im je matična država upravo Crna Gora a ne Bosna i Hercegovina, te da im je maternji jezik bosanski. Paradoksalna kombinacija koja uspješno zbunjuje već zbunjeni Bošnjački narod. U nastavku tribine uslijedila su mnogobrojna pitanja prisutnih. Jedan od prisutnih je želio dobiti informaciju o Sandžaku tj. inicijativi za kulturnom autonomijom. U odgovoru pomenutih izlagača se jasno vidjelo, da je predsjednik oporbene Srbijanske stranke LDP, Čedomir Jovanović neuporedivo iskreniji pobornik autonomije Sandžaka, u odnosu na prisutne bošnjačke intelektualce, kojima je prema onome što su izlagali najveća briga šta će naše komšije Crnogorci i Srbi kazati ukoliko oni podrže pomenutu inicijativu, zaboravljajući da iz identičnih razloga, Bošnjaci koji participiraju “u vlasti” u Crnoj Gori kroz djelovanje u vladajućim partijama, nemaju hrabrosti da pokrenu pitanje “Petnice” i njenog punopravnog povratka statusa općine. “Jer, šta će naše komšije reći ako mi pokrenemo to pitanje? Sigurno će reći – vidite ljudi, mi njima prst a oni bi cijelu ruku.” Nameće se pitanje, da li oni takvi kakvi jesu osjećaju sram zbog pomenutih postupaka. A najogavniji dio odgovora se sastoji u tome što je Glavni muftija u Srbiji, Muamer ef. Zukorlić nazvan Amfilohijem. “Ja sa Amfilohijem ne razgovaram”, reče naš afirmisani intelektualac i osta živ. Sramotno i jadno da se uvaženi muftija na kojem nam zavide čak i naši najljući naprijatelji, a koji je podsjećanja radi, na proteklim izborima za Nacionalni savjet dobio ubjedljivu podršku naših sunarodnika u Srbiji, uporedi sa jednim jatakom ratnih zločinaca i javnim negacionistom genocida nad Bošnjacima. Sramotno i jadno. Uz to zamjeraju što ih po pitanju autonomije Sandžaka niko ništa nije pitao, već je na nju pozvano “sa vrha minareta” – kako oni kažu (ovo me podsjeti na onu Njegoševu – “Odža riče na ravnom Cetinju.”). A ja se pitam – pa šta ako ih niko nije unaprijed konsultovao? Ako je pokrenuta inicijativa o autonomiji Sandžaka korisna za naš narod, a još uz to je historijski, nacionalno, kulturno i međunarodno-pravno održiva, vjerovatno ćemo je podržati čak i ako nas niko nije konsultovao, jer, interes našeg naroda je prioritetan, ili možda oni smatraju da nije?

Narod se mora podučavati i voljeti bez intelektualne umišljenosti i oholosti

Na samom kraju tribine osobno sam uzeo učešće tražeći određene informacije i stajališta pomenutih izlagača. –Upoznao sam ih da sam zbunjen određenim stajalištima koje su javno prezentirali. Istakao sam ukoliko krenemo od tvrdnje (napominjem da tvrdnja nije činjenica) da su Bošnjaci u Bosni većinskog “bogumilskog”, a da su Bošnjaci u Crnoj Gori “slavenskog porijekla” kao i njihove komšije pravoslavni Crnogorci, te da dijele zajedničku teritoriju porijekla i življenja, kao i zajednički jezik (jer možda su Bošnjaci Crne Gore nekada govorili bosanskim jezikom, al danas, zasigurno u ogromnoj većini govore isto kao i njihove komšije pravoslavni Crnogorci), te ako nam je Crna Gora matična drzava – onda ja doista ne shvatam potrebu da se izjašnjavamo Bošnjacima, već bi komotno mogli da budemo Crnogorci islamske vjeroispovesti. Jeste da nas od “klasičnih” Crnogoraca u velikoj, čak štaviše u ogromnoj mjeri razlikuje pripadnost islamu, – al’ zar se i Albanci muslimani ne razlikuju od njihovih sunarodnika Albanaca katolika, pa ih ta razlika nije natjerala da sebe proglase nekom drugom nacijom? A pritom, koliki je broj onih Bošnjaka koji se izjašnjavaju kao ateisti, neračunajuci druge koji se, hvala Bogu, i dalje izjašnjavaju kao muslimani al’ od praktičnog islama imaju samo ime, proslavu Bajrama i sunećenje. No s druge strane, Crnogorac koji danas prihvati islam, da li istovremeno postaje i Bošnjak sa matičnom državom Crnom Gorom, te da li je on veći Bošnjak od Bošnjaka ateiste? Također sam pomenuo da je opšte poznato da je pojam nacije izmišljen, i da nam izgleda i nije važno šta je tačno od onoga što tvrdimo da smo, već jednostavno, važno je da u to vjerujemo i borimo se za to.

Odgovor koji je uslijedio nije mi bio nimalo prijatan. Inderekno mi je rečeno (od strane pomenutog historičara) da sam mlad, i da pomenuta pitanja postavljam kako bi se dokazao, te da sam navodno polupao lončice kada sam bogumile kao konfesiju stavio u identičnu ravan sa slavenskim narodom. Na moje pojašnjenje da kad kazem bogumili (koji nisu bili monolitna zajednica) prvenstveno mislim na katare (Cathares) koji su bežeći pred krstaškim ratovima organiziranim od strane pape napuštali teritoriju Francuske i nastanjivali i teritoriju Balkana, rečeno mi je da “ako mislim da znam bolje nego on kao doktor historije, da je to nešto drugo”, pokazujući na takav način da je poput Grčkih filozofa sofista kojima i nije toliko stalo do istine, koliko im je stalo da su u pravu. Na ostatak mog osobnog pitanja je vješto izbegnut odgovor. Daleko od toga da sam gajio misao da poznajem historiju bolje od pomenutog izlagača, međutim u nadi da saznam više postavljao sam pomenuta pitanja, očekujući nešto detaljnije i sadržajnije odgovore, ali nisam dobio skoro ništa izuzimajući neočekivane prizjemne postavke izlagača kojima sam razočaran. Također sam mišljenja da se meni kao običnom Bošnjaku kojem historija nije uža specijalnost, može desiti da iznesem neki upitni historijski podatak ili da iz proste uzbuđenosti i želje za istinom postavim pogrešno koncepirano pitanje – ali je neprihvatljivo da jedan doktor historije izvrće povijest iz isključivo jeftinih političkih razloga. Također podsjećam da historija nije ekzaktna nauka, niti živimo u Srednjem vijeku kada je knjiga i informacija bila dostupna samo pojedincima. Zamislite da je gost tribine bio neki renomirani Srpski historičar koji tvrdi da su Srbi nastali od ameba i bičara, a da neko ustane i dovede tu tvrdnju u pitanje, a historičar odgovori – “Ja sam renomirani profesor historije, a ti ako kao gastarbajter znaš bolje, izvoli pa objasni.”

Dilema paradoksa

Osobno sebi postavljam pitanje? Ako nam je Crna Gora matična država to znači da u nekom budućem sukobu između Crne Gore i Bosne i Hercegovine, Bošnjaci iz Crne Gore imaju patriotsku i moralnu dužnost da stanu na stranu njihove matice Crne Gore, zar ne? Isto tako, koristeći istu logiku, i Bošnjacima u Srbiji je matična zemlja Srbija, što znači da su u prošloj agresiji na Bosnu i Hercegovinu morali stati u četničke redove organizirane od strane “majke Srbije” protiv Bosne i njenog nevinog bošnjačkog naroda? Paradoks je to da se tokom agresije na BiH u predsjedništvu Bosne nalazio dr. Ejup Ganić iz Srbije, a da je na nedavnim izborima u Bosni drugoplasirani kandidat Bošnjaka bio Radončić iz Crne Gore. Isto se tako pitam, ako je Crna Gora matična država Bošnjaka koji žive u njoj, zbog čega je muftija Šemsikadić iz Pljevalja (Taslidža) potegao 1878. godine čak sa teritorije današnje Crne Gore sa ostalim gazijama Bošnjacima, da brani Bosnu i Hercegovinu (prenosi se da je na izlazu iz Pljevalja muftija Šemsikadić sišao sa konja i učio sljedeću dovu: – “Bože nas ne vrati poražene i bez obraza, Bože nam sačuvaj Bosnu i Hercegovinu od neprijatelja.”)?
…
Ako ima išta odvratnije od seksa za novac onda su to intelektualne prostitutke koje tlače prenebrekle vještačke stavove implantirane falsifikovanjem historijskih činjenica. Pojedini bošnjački historičari u svojoj infantilnosti i poltronstvu koje gaje prema trenutnom mjestu boravka – makar to bila i rodna gruda! –  podsjećaju na novorođenče koje se identificira sa dojkom maćehe. A ukoliko je povrijeđena sujeta svjetovnih intelektualaca agitiranjem “sa vrha munare” za autonomiju Sandžaka onda ponovo imamo posla sa “dječijim bolestima” našeg nacionalnog bića kroz čiji medijski prostor se razliježe uskogrudo kreveljenje za svoju zvečku. Nadamo se da nacionalna katarza crnogorskih Bošnjaka nije daleko kao što je moralna katarza daleko od Srba.”

Ono što u Srbiji pokušavaju da urade Ugljanin i Ljajić, te Zilkić i Jusufspahić – a što su Bošnjaci u Srbiji prepoznali kao otrovno i odlučno odbacili, isto to rade pojedini naši intelektualci u Crnoj Gori, ali na suptilniji način. I jednim i drugima je cilj da odrode Bošnjake od Bosne i Sarajeva, te da poput grada koji za til čas uništi dugoročni trud seljaka, zatru svaki trag Autonomnom Sandžaku.

Bojim se ako pojedini intelektualci nastave da zbunjuju naš narod, pa i mene osobno, da ću se za nekih 10-tak godina, ako Bog da, probuditi jednog jutra kao ponosni luksemburški musliman.

Autor: Muhamed Ćeman