Izrael prepisuje od Francuske: zabrana burke

Zabrana bi važila za sve vladine institucije, društvene događaje, kao i za sredstva javnog prijevoza, piše izraelski poznati list Haaretz.
Prema predlagačici zakona, Kadiminoj Marini Solodkin, primarni cilj zakona je oslobađanje žene „iracionalnih“ vjerskih restrikcija. Zakon je uglavnom uperen na pobožne muslimanke.

Solodkinova je pojasnila svoj prijedlog: ‘Ovogodišnji odmor provela sam u na jugu Francuske. U toj francuskoj provinciji sam lično vidjela žene u brukama. Rekla sam tada, dosta! Kao bivša građanka Sovjetskog Saveza i prakticirajuća Jevrejka nikada to neću dozvoliti u Izraelu."

Gotovo jednoglasno, 13. jula ove godine, francuska skupština je izglasala zakon kojim se zabranjuje nošenje burke na javnim mjestima u Francuskoj. U septembru isti potvrđen u Senatu, također, gotovo jednoglasno.

Solodkinova nastavlja: "Prateći kampanju oko zabrane burke počela sam sebi postavljati pitanja. Ali, ta pitanja se nisu odnosila na to zašto je predložena zabrana burke. Već štaviše, pitala sam se zbog čega tako nešto nije i ranije predloženo. Već je poprilično kasno. Gje su bili zapadni liberali kada su vidjeli šta se događa u njihovim zemljama, njihovim vlastitim građanima?"
 
Dva dana nakon što je francuski senat izglasao zakon, Solodkin je Knessetu predložila svoj zakon za zabranu burke.

Nekoliko evropskih zemalja već razmatra uvođenje mjera koje bi proglasile nezakonitim odjeću koja se povezuje s islamom.
U nekim slučajevima predlagači zakona pozivaju se na prevenciju kriminala. Drugi naglašavaju da pokrivanje glave simbolizira pobunu protiv ustaljenih društvenih normi u njihovim zemljama.Treći, i najglasniji, tvrde kako je muslimanska ženska odjeća simbol mržnje prema ženama, oružje totalitarnog patrijarhata. Solodkinova zastupa upravo ove stavove.

Solodkinova ističe da njen zakon ne diskriminira muslimane jer također postoji grupa ultraortodoksnih Jevreja čije žene su pokrivene na sličan način. Glavni argument kritičara predloženog zakona je da „državi nije mjesto u plakarima nacije“. Zakon bi lišio građane prava kako da ukrašavaju vlastita tijela kao osnove slobode. „U principu, mislim da bi svako trebao imati pravo da se oblači onako kako hoće“, kaže zastupnik Balada, Džamal Zehalka.

Muna (46), majka šestoro djece i supruga bivšeg majora Um el Fahema, tvrdi da je bila tek prva ili druga žena u cijelom području Wadi Ara koja je stavila nikab. Prema Muni sada, vjerovatno nekoliko stotina žena u području nosi nikab, od ukupno 20.000 žena u regiji.

Muna je odrasla u muslimanskoj porodici, i kako kaže, nije bila religiozna kao danas iako je nosila hidžab od malih nogu. Nakon što se udala za čovjeka koji je bio mnogo religiozni od nje počela je da studira na islamskoj akademiji nakon čega je donije odluku da počne nositi i nikab. Munine prijateljice su pokušale da je odvrate od zamisli nošenja nikaba, ali nisu uspjele.
Muž joj je rekao da ga moze nositi ukoliko želi, ali pod uvjetom da ukoliko je odlučila da nosi nikab onda ga mora nositi u javnosti do kraja života. Od tada Muna ponosno nosi nikab.

Vjerski razlozi za nošenje nikaba stvar su polemike među islamskom ulemom zasnovanim na tumačenjima određenih ajeta Kur’ana. Muna tvdi da većina tumača Kur’ana nošenje nikaba smatra ličnim izborom te da nije obaveza ženi da pokrije lice pred muškarcem koji joj nije direktni srodnik.

IslamBosna.ba