”S razlogom sam gledao Federalnu TV i 60 minuta. Uvjeren sam bio da je jedini put da se dođe do prave istine – bio vaš put”, kaže Jurišić. ”A radili ste dobro. Izdržao sam zahvaljujući i vama. Preko porodice sam dobijao informacije da ste se lavovski borili da pravda pobijedi.
Bio je to moj i neki skriveni optimizam. I pjesma koju sam u zatvor napisao ‘Zbogom, hapsano’ na tom je tragu. Istina mora vidjeti svjetlo dana. Ponosan sam na ono što mi je u Tuzli nametnuto – suživot s ljudima druge nacije, vjere, političkih opredjeljenja.
Prije svega sam Bosanac. Jednom Bosancu u beogradskom zatvoru je vrlo teško. Prvo, zbog toga što je Bosanac. Drugo, zbog toga što je navodni ratni zločinac. Ništa nije bilo opterećenje za mene kao što su bili ljudi s kojima sam dijelio taj prostor za spavanje, ručavanje i boravak. Nije teška robija, teški su robijaši. Pjesmu ‘Nečovjek’ posvetio sam tome. Zbog tog nečovjeka sam morao tražiti u razgovoru kod upravnika da me premjeste u drugu sobu. Zaista mi je bilo dozlogrdilo, najmračnije misli su mi bile u glavi.
Ipak, bilo je i čovjeka u zatvoru. I u svakom kukolju zrno pšenice se nađe. U novembru 2007. godine pada snijeg sa kišom. Imao sam prijem kod advokata. Izašao sam u majici kratkih rukava, nije bilo potrebe da se drugačije oblačim. Vraćao sam se u ćeliju kad mi je rečeno da su moji iz sobe u šetnji. Zamolio sam stražara da me pusti u sobu da se obučem. Nije mi dozvolio – ‘to je tvoj problem’, rekao mi je. U šetnji sam već za minut-dva bio mokar. Stražar koji vodi šetnju mi prilazi i, nakon što mu objasnim šta se desilo, skida svoju kabanicu i daje mi je.
Nakon operacije sam imao problema doći do lijeka za umirenje bolova. Ispričao sam to naglas u sobi. Jedan od zatvorenika, član Zemunskog klana, Aleksandar Simović rekao mi je da ne brinem i da ću ga sutra imati. Umjesto jedne bočice, dobio sam dvije.
Obmanjivali su me. Tužilac, predsjednica i članovi tročlanog vijeća. Ponekad sam i advokatima zamjerao. Sve do 11. oktobra. Probudio sam se kao zatvorenik, zaspao kao slobodan čovjek. Taj datum će biti zabilježen kao moj drugi rođendan”.
”Noć prije ovog razgovora”, kaže Jurišić, ”odbio sam večeru”. Palentu. Najčešće jelo u beogradskom zatvoru.
24sata.info