Francuska: Katoličke škole i učenici muslimani  

U katoličkoj školi, grupa učenika je odbila da ide na plivanje tokom ramazana, pod izgovorom da se boje da će vjerovatno progutati vodu i pokvariti post. Navodeći medicinske razloge, njihovi roditelji zahtjevaju povlačenje s sportskih aktivnosti.  Uznemirenost nastavnog osoblja koje drži ove predmete dovela je do toga da im je pod upitom matura.

Međutim, drugi prizor: Katolička osnovna škola želi dobrodošlicu za više od 200 učenika. Od njih oko 70 odsto su muslimani. Direktor prilikom tog ‘svečanog časa’ odlučuje da se u holu škole postave ‘jasle’.  Roditelji muslimani zahtjevaju, naravno, uklanjanje jasala, jer Isus, ‘alejhi selam, nije Božji sin (napomena: pa šta očekuju? Šalju svoje dijete u školu gdje zapravo i vjeruju da je Isus, ‘alejhi selam, sin Boga). 

Katoličke škole ne znaju uvijek koji stav da zauzmu prema islamu. Naročito otkako su suočeni s velikim brojem učenika muslimana koji se upisuju u njihove škole posljednjih godina. Muslimanski đaci su postali čak većina u nekim školama, naročito u Villeurbanne (Rhône), Marseillea i Mantes-la-Jolie (Yvelines). Taj najnoviji fenomen upućen je na adresu Glavnog tajništva katoličkog obrazovanja (SGEC) u partnerstvu s Odjelom za odnose s islamom (SRI) s Biskupske konferencije. Već dvije godine, čelnici institucija i stučnjaci rade na ovom pitanju. Rezultat je datoteka pod nazivom ‘Muslimani u katoličkim školama“, i instukcije s praktičnim smjernicama i teorijskim upustvima za nastavnike. 

Zbog čega danas roditelji muslimani upisuju svoju djecu u katoličke škole? Naravno, zakon je u pitanju. Zakon obavezuje katoličke insititucije, potpisnice ugovora iz 1959., da ne smiju odbiti učenika zbog njegove vjere. Također, roditelji daju prednost ovim školama jer se u ovakvim insitucijama mladim ljudima govori o Bogu.

“Ostali kao prednost vide kvalitetan nastavni plan i program”, objašnjava Pierre Robitaille, čelnik radne grupe za muslimane u katoličkoj školi za SGEC. Među pedeset najboljih fakulteta nagrađenih s Figaro nagradama 2010. pojavljuje se 80 odsto privatnih katoličkih škola, iako one predstavljaju samo 20% od ukupnog broja škola. Osim toga, upis na privatne škole je dobar način da se zaobiđe zakon iz 2004. o zabrani vjerskog obilježja u školama, koji se primjenjuje samo na državne škole.

U priručniku na šesnaest strana su obrazložene činjenice o islamu koje pomažu nastavnom osoblju da bolje razumije islam i da shvati njegove mehanizme; „Osnovni islamski rječnik“, ‘Praznici i događaji u islamu“, „Mjesto tradicionalne žene u muslimanskom društvu“ (nezaobilazna naobrazba) ili „Islamski veo“.
Osim toga, priručnik se osvrće na četrnaest slučajeva s kojima su se već susreli u konkretnim školama i na njih se skreće pažnja ‘za razmišljanje i akciju’. 
„Izazov katoličkog obrazovanja je da ostane otvoren za sve, ali da zadrži svoj katolički identitet. Vjera se mora izraziti, ali ne nastojati da se što više širi“, upozorava Pierre Robitaille.

Međutim, nastavnici također moraju biti oprezni kako bi izbjegli da određene situacije postanu  nepodesne za rukovanje. Naprimjer, školski direktor ponudio je učenicima muslimanima prostoriju za namaz kako ne bi kisnuli dok klanjaju u dvorištu škole. Od tad učenici klanjaju u toj prostoriji s tim da su pozvali i pojedince van škole da im se priključe u namazima, tako da direktor ne može više koristiti tu prostoriju za druge aktivnosti.

IslamBosna.ba