Evropa i postizborna BiH: Kazali su kako nam je…
Iako uzdrmana dvonedjeljnim demonstracijama u Francuskoj i izjavom Angele Merkel o tome da je propao multikulturalni koncept Njemačke, Evropa ne ignoriše postizborne prilike u našoj zemlji. Poslije Hilari Klinton, posjetili su nas predsjednik Vijeća Evropske unije Herman van Rompuja, evropski komesar za proširenje Štefan File i glavni haški tužilac Serž Bramerc. Posjetili su nas s velikim razlogom, najviše zato da nam kažu kako nam je, gdje smo i šta smo i, pogotovo, šta sve valja činiti da nam bude bolje.A i Evropi, jer danas u Luksemburgu o nama raspravljaju ino-ministri članica Unije.
Najprije su javili da bi nam se, početkom novembra, stvarno moglo desiti ukidanje viza. Saznali smo to odmah poslije izbora. Zatim su uslijedile reakcije na izborne rezultate. Nisu u svim slučajevima bile u znaku oduševljenja, ali ni razočarenja – budući da su, ipak, uočene neke promjene. Možda i nabolje, ko zna?
A onda su, u samo desetak dana, zaredali važni gosti: šefica američke diplomatije Hilari Klinton, predsjednik Vijeća Evropske unije Herman van Rompuja, evropski komesar za proširenje Štefan File i glavni haški tužilac Serž Bramerc. Mogli su nam doći samo iz dva razloga: zato što nemaju pametnijeg posla ili stoga što im je važno ono što bi se ovdje moglo dešavati i što njih zanima. Naravno, u pitanju je ovo drugo, a ne ono u vezi s pametnijim poslom.
To su nam stavili do znanja, uz Hilari Klinton, i briselski zvaničici, a na to se prislonio i Bramerc, otišavši iz Sarajeva u Zagreb. Svi su oni, kao po dogovoru, saglasni s tim da su naše postizborne prilike – najviše u našim rukama, što se dobro primilo u domaćim političkim krugovima. Zar bi, da nije tako, jedan Nebojša Radmanović javno rekao da, iako se ne SNSD ne slaže sa SDP-om, ipak pristaju na razgovore s njim, jer se mora uvažavati volja birača, koji su mu poklonili povjerenje?
Ispada da, kad se skine namaz demagogije i licemjerstva sa izjava, poteza i prakse dobog dijela naših lidera, ostaje i nešto prostora za racionalnost i razum. Na to su računali evropski zvaničnici, kad su se zaputili u našu zemlju. I nisu izgledali nezadovoljni.
Ne zna se o čemu se razgovaralo iza zatvorenih vrata. Ali, po onome što je saopšteno javnosti, malo ko od domaćih sagovornika je gostima kontrirao kad su ovi kazali da, recimo, više nema vremena za odgađanje reformi, da od toga zavisi čak dvije milijarde eura koje će Unija u region plasirati do 2012. godine, da je evropska integracija zapadnog Balkana neizvodljiva bez uspješne BiH, što je, eto, potvrđeno i pričom o vizama…
Elem, došli nam američki i evropski gosti da kažu kako nam je i kako bi nam moglo biti, ako prihvatimo ono što nam se nudi. Na prvi pogled, razlog za optimizam. Na drugi i svaki idući pogled, međutim, aktuelizira pravilo da pomoć ima smisla samo ako je želi onaj kome se pomaže. Da li naša nova vlast to zaista želi ili ne – vidjećemo vrlo brzo. I, po običaju, osjetiti na svojoj koži..
Rtvtk/Zlatko Dukić