Muhammed ibn Salih el-Usejmin
Hvala Allahu i neka je mir i spas na posljednjeg poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Tri su vrste mahana: prva, mahane koje, prema vjerodostojnom predanju, utječu na ispravnost kurbana; druga, mahane u vezi s kojima je prenesena zabrana, ali ne i sud o neispravnosti kurbana pri kojem se one nađu; i treće, mahane u vezi s kojima nije prenesena zabrana, a koje ako se nađu pri kurbanu umanjuju njegovu potpunost i vrijednost.
U prvu vrstu mahana spadaju: izrazita ćoravost, izrazita bolest, izrazita hromost i izrazita mršavost, kao što se to jasno naglašava u hadisu. Pridodati im se mogu sve ostale mahane koje su na istom stepenu ili su veće od njih.
U drugu vrstu spadaju: probušenost (probodenost), napuknutost i nasječenost uha ili roga uzduž ili poprijeko, o kojima govori hadis Alije ibn Ebi Taliba, radijallahu anhu. U hadisu se kaže da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio da se kao kurban žrtvuje životinja kod koje je nasječeno uho ili rog. Svakako, ne radi se o strogoj zabrani, kojom se sugerira neispravnost kurbana, jer prethodno spomenuti hadis jasno naglašava da na ispravnost utječu samo četiri mahane.
Treću vrstu čine mahane koje ne pripadaju prethodnim dvjema kategorijama. One nemaju nikakvih pravnih posljedica, što znači da nije zabranjeno niti pokuđeno kao kurban žrtvovati životinju pri kojoj se nađe neka od tih mahana, kao što je blaži vid ćoravosti i hromosti i bolesti, napuknutost zuba i sl. (Izvor: Eš-Šerhul-mumti’ ala zadil-mustakne’, 7/439., 440.).
Rezanje noktiju i šišanje za onoga koji kolje kurban
Šta je sve zabranjeno onome koji želi klati kurban nakon nastupanja mjeseca zu-l-hidžeta, i da li se ta zabrana striktno odnosi na njega ili obuhvata i njegove ukućane?
Dr. Muhamed ibn Salih el-Munedžid
Hvala Allahu i neka je mir i spas na posljednjeg poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Nakon što nastupi mjesec zu-l-hidže, onome koji namjerava žrtvovati kurban, zabranjuje se čupanje i šišanje dlaka sa bilo kojeg dijela tijela, rezanje noktiju i kidanje kože. Sve mimo toga, a što inače podliježe općem propisu dozvole, je dozvoljeno, kao što je oblačenje šivene odjeće, stavljanje kane za žene, upotreba mirisa, intimni kontakt i sl. Zabrana se odnosi samo na onoga koji kolje kurban ali ne i na njegove ukućane. Također, zabrana se ne odnosi na opunomoćenika (onoga kojeg je vlasnik kurbana ovlastio da u njegovo ime zakolje kurban). Nema razlike, u spomenutom, između muškarca i žene, ženi koja kupi kurban od vlastitog novca zabranjeno je ono što i muškarcu, jer je hadis općeg karaktera. Ovu zabranu, i pored njene sličnosti sa hadžskim i ‘umranskim zabranama, ne možemo nazvati ihramom. Ihram je ustezanje od određenih radnji i postupaka u vrijeme hadžskih i ‘umranskih obreda, kao što su oblačenje šivene odjeće, upotreba mirisa, lov, spolni odnos i sve što mu prethodi. Nijedna od navedenih stvari, onome koji namjerava klati kurban, nije zabranjena. Prenosi se od Ummu-Seleme da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada nastupi zu-l-hidže, neka se oni, koji imaju namjeru žrtvovati kurban, ustegnu od brijanja i šišanja dlaka i rezanja noktiju.’’ (Muslim, 1977.). (Napomena: Oko stepena ove zabrane i njene pritvrđenosti islamski učenjaci nemaju jedinstveno stajalište, neki smatraju da se radi o strogoj zabrani – haramu, dok je, prema mišljenju jednog dijela šafijskih učenjaka, u pitanju stepen zabrane poznat kao mekruh tenzih – pokuđeno djelo. Pogledaj: Šerhu Sahihi Muslim). (Izvor: www. islam-qa.com).
Problemi sa učenjem
Es-selamu alejkum! Student sam i u posljednje vrijeme nikako ne mogu da učim, kao da mi nešto ne da i sputava me da učim. Vjernik sam i klanjam redovno, pa da li ima neka dova koja bi mi, ako Bog da, pomogla ili da mi kažete šta da radim, kako da prevaziđem ovo stanje?
Dr. Enes Ljevaković, fetva-i-emin Alejkemu selam! Razlozi rasijanosti i ometanja u učenju mogu biti različiti, razlikuju se od osobe do osobe. Zaista nemamo neki poseban recept za rješenje tog problema. Možda je najbolje da porazgovarate sa psihologom ili pedagogom koji Vam može pomoći u detektiranju uzroka takvog stanja. Uz te konsultacije, te redovno klanjanje namaza, savjetujemo Vam da učite jutarnje i večernje dove koje možete naći u brošuri pod naslovom Hisnul-mu’min koju je preveo Muhamed Mrahorović, a koja se može nabaviti u knjižarama koje prodaju islamsku literaturu. (www.rijaset.ba, Pitanja i odgovori).
Odnos prema roditeljima grješnicima
Izbjegavanje (ar. hedžr) počinitelja grijeha jedan je od instrumenata koje islam propisuje u svrhu suzbijanja grijeha, i to je općepoznata stvar. Ono što me interesuje jeste da li se ovaj instrument koristi i u slučaju da su počinitelji grijeha roditelji? Ako postoji jaka pretpostavka da će izbjegavanje dovesti do toga da roditelj ostavi grijeh, da li će se smatrati dozvoljenim?
Abdurrahman Ibn Ibrahim El-Usman, član profesorskog vijeća na Islamskom univerzitetu “Muhammed Ibn Saud” Hvala Allahu i neka je mir i spas na posljednjeg poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Allah, dželle šanuhu, naredio je ljudima da Mu ibadet čine i samo Njega obožavaju, a uporedo s tim roditeljima dobročinstvo čine i zahvaljuju im na onome što su oni za njih učinili. Rekao je Uzvišeni, u prijevodu značenja: Kada smo od sinova Israilovih zavjet uzeli da će se jedino Allahu klanjati, i roditeljima, i bližnjima, i siročadi, i siromasima dobročinstvo činiti. (El-Bekare, 85.); Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti. (Lukman, 14.). Abdullah ibn Mes‘ud, radijallahu anhu, pripovijeda: “Pitao sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Koje je djelo je najvrjednije kod Allaha?’ Rekao je: ‘Namaz u njegovom vremenu.’ ‘A koje djelo, po vrijednosti, dolazi poslije toga?’, upitao sam ponovo. ‘Dobročinstvo prema roditeljima’, odgovorio je. ‘A koje poslije toga?’, upitao sam ga i treći put. ‘Borba na Allahovom putu’, odgovorio je.” (Buharija, 527., Muslim, 85.) S druge strane, neposlušnost roditeljima spada u strogo zabranjene postupke i velike grijehe. Rekao je Uzvišeni, u prijevodu značenja: Reci: “Dođite da vam kažem šta vam Gospodar vaš propisuje: da Mu ništa ne pridružujete, da roditeljima dobro činite, da djecu svoju, zbog neimaštine, ne ubijate – Mi i vas i njih hranimo – ne približujte se nevaljalštinama, bile javne ili tajne.” (El-En’am, 151.). Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Neka je ponižen, neka je ponižen, neka je ponižen!” Upitali smo: “A ko to, Allahov Poslaniče?” “Onaj čija oba roditelja ili jedan od njih ostare kod njega, a on (služeći im) ne zasluži Džennet.” (Muslim, 2551.). Dobročinstvo nije obavezno samo prema roditeljima muslimanima, niti roditeljima muslimanima koji prakticiraju vjeru, ono je opće i zajedničko za sve roditelje, pa i za one koji su nepokorni Allahu, dželle šanuhu, i nemuslimane. Rekao je Uzvišeni, u prijevodu značenja: A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatraš, onoga o kome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj i prema njima se, na ovom svijetu, velikodušno ponašaj, a slijedi put onoga koji se iskreno Meni obraća. (Lukman, 15.). Buharija i Muslim prenijeli su od Esme, radijallahu anhuma, da je rekla: “U vrijeme vladavine Kurejšija, dok je još uvijek trajalo primirje između njih i Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, moja majka, inače idolopoklonica, došla mi je u posjetu zajedno sa mojim bratom. Otišla sam kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i pitala ga: ‘Allahov Poslaniče, došla mi je majka, koja, po svemu sudeći, želi uspostaviti kontakt između nas dvije i održavati rodbinsku vezu. Kako ću postupiti?’ ‘Održavaj rodbinsku vezu sa svojom majkom’, naredi mi on.’’ (Buharija, 2620., Muslim, 1003.). Kada dijete vidi svoje roditelje kako jasno i otvoreno griješe prema Allahu, dželle šanuhu, obavezan je da im ukaže da je ono što rade grijeh i zlo, preporučujući im dobro i odvraćajući ih od zla, ali bez grubosti, ružnih postupaka i teških riječi. Uz sve to, uputit će dovu Allahu, dželle šanuhu, i zatražiti pomoć onih koji svojim savjetom mogu utjecati na njih i čiju riječ oni poštuju i uvažavaju. Štaviše, čovjek bi u svom misionarsko-da’vetskom angažmanu posebnu pažnju trebao posvetiti upravo roditeljima. Oni imaju najviše prava da se prema njima ophodi u skladu sa riječima Uzvišenog, u prijevodu značenja: Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s Njima na najljepši način raspravljaj! Gospodar tvoj zna one koji su zalutali s puta Njegova, i On zna one koji su na pravom putu. (En-Nahl, 125.). Rekao je imam Ahmed: “Ako tvoj roditelj uradi nešto sa čime, kao vjernik, nisi zadovoljan, razgovarat ćeš s njim, bez korištenja grubosti, ružnih postupaka i teških riječi. U protivnom, ostavi ga na miru. Roditelj nema isti tretman kao bilo koja druga osoba.” Molim Uzvišenog Allaha da nas i naše roditelje uputi na Pravi put, da im oprosti i nagradi ih najboljom nagradom za sve što su učinili za svoju djecu, On je plemenit i darežljiv. (Izvor: www. islamtoday.net).
Odabrao, preveo i prilagodio Mr Semir Imamović
Saff