Vefahan Ocak: Neootomanizam nije ni tako loša stvar

Pećanin: Gospodine ambasadore, svjedoci smo veoma intenzivnih kontakata najviših turskih i bosasnkohercegovačkih zvaničnika, što nije bio slučaj u posljednjoj dekadi, pa čak ni tokom devedesetih. Da li je današnja posjeta predsjednika Gula još jedan dokaz poraslog interesa Turske za Bosnu i Hercegovinu i region u cjelini?

Ambasador: Da, naravno, predsjednikova posjeta će biti naredni korak od interesa Turske za Bosnu i Hercegovinu i regiju. Ali, ja ne mislim da je danas interes Turske za Bosnu i Hercegovinu i regiju veći u poređenju s onim od prije 10 godina. Mi smo oduvijek zainteresovani za ovu zemlju i cijeli region. Činjenice govore da smo trenutno u fazi u kojoj će uloga Međunarodne zajednice imati udjela u smjeru kojim će ići Bosna i Hercegovina u nekoliko narednih godina. Nadam se da će to biti pozitivan smjer, ali međunarodna zajednica ponovo dobija važnu ulogu. Turska je njen dio i pokušava biti što aktivnija.

Pećanin:Slažete li se sa čestim stavištem po kojem balkanska regija predstavlja strateški interes Turske?

Ambasador: Balkan je oduvijek bio regija od strateške važnosti za Tursku. Ono kako ja gledam na to pitanje jeste da je Turska danas više u prilici, nego što je to bila prije 10 ili više godina, da ujedini mogućnosti i sposobnosti, te da vidi da li mogu proširiti ideje, ispuniti očekivanja više nego što je to bio slučaj prije 10 godina. Interes je isti, ali su moogućnosti sada veće.

Pećanin: Kako komentirate otpor lidera bosanskih Srba, kao i slične glasove u političkim, medijskim i akademskim krugovima u Srbiji, ulozi Turske na Balkanu, a posebno u Bosni i Hercegovini?

Ambasador: Vidite, ja ne mislim da to nije ništa što nas iznenađuje. Demokratija se očituje u pluralizmu, šta god da radite, bilo koja zemlja da radi, na bilo koji način u kontekstu svoje vanjske politike i u sklopu svojih odnosa sa drugim zemljama, u ovom slučaju govorimo o Turskoj. Turska želi predložiti neke ideje Bosni i Hercegovini i  preporučiti našim prijateljima ideje za koje mislimo da su ispravne i korektne za Bosnu i Hercegovinu u bliskoj budućnosti. Naravno da ima nekih političara koji će to dobronamjerno shvatiti, šta su dobre strane tih preporuka, a bit će i drugih kojima se to neće svidjeti, oni će raditi protiv njih. Mislim da je pluralizam dobra stvar. Ako vrijeme vaše prijedloge pokaže dobrim, oni koji ih uzmu kao dobronamjerne imaju mogućnost da utičete na nekoga ko i nije baš naklonjen tim idejama, malo po malo, korak po korak, i on počinje prihvatati tu ideju, a vi izađete kao pobjednik.

Pećanin: Da li  Turska želi preuzeti ulogu časnog posrednika između Srbije i Bosne i Hercegovine i može li ona to biti u kontekstu historije i odnosa sa Bošnjacima i njihovim liderima?

Ambasador: Jednostavan odgovor na to je definitvno „da“.  Ja volim taj izraz časnog posrednika. Šta god pokušavamo uraditi na Balkanu, i u kontekstu Balkna i u kontekstu odnosa Srbije i Bosne i Hercegovine, mi uvijek, naglašavam ovo uvijek, nastojimo biti iskreni prema objema stranama. Posrednik mi ne možemo biti, ali prijatelj možemo i mi izlazimo sa idejama i preporukama . Koliko njih će biti prihvaćeno, a koliko neće, stvar je odluke Srbije i Bosne i Hercegovine. Mi definitivno nismo posrednici, ali jesmo iskreni prijatelji i Srbije i Bosne i Hercegovine. Naše ideje prihvataju obje strane i mi nastavljamo sa našim prijateljskim angažmanom.

Pećanin: Siguran sam da ste upoznati sa ocjenama turske vanjske politike, čija doktrina je prezentirana u knjizi vašeg ministra Davutoglua„Strateška dubina“, kao pokušaj reafirmiranja Balkana kao regije moderneg neoosmanizma ili neootomanizma. Kako komentirate ovakve stavove?

Ambasador: Odgovor na ovo pitanje će biti malo škakljiv. Moj odgovor će zavisiti od toga šta vi imate u svojoj glavi kada koristite termin „novi otomanizam“. Neki ljudi koriste to u negativnoj konotaciji, čak se ovaj termin i upotrebljava da označi patnje ljudi na Balkanu i u ovoj regiji u srednjem vijeku. Neki drugi koriste ovaj termin u kulturalnom smislu, neki pak mnogo pozitivnije, kao različite geografske termine širom svijeta, kao dijelove različitih administrativnih sistema, uključujući i dobre elemnte tog sistema. U stvarnosti, bitan je kontekst u kojem se upotrebljavaju ovi termini. Moj generalni odgovor bi bio, posebno za ljude koji gledaju otomanizam u negativnom kontekstu: „Ne gospodo, nismo tu za novo otomansko carstvo.“ Knjiga je jedna stvar, a u političkoj konverzaciji ona više odgovara navodnim optužbama o novom otomanskom carstvu. Naša je namjera da budemo dobri prijatelji, da ponudimo pomoć u prijateljskim odnosima, ne samo na Balkanu, već za sve različite nacije u našem susjedstvu, na Kavkazu, u Centralnoj Aziji na istoku i jugu Turske, Balkanu.  Ako imate malo dobre volje, neootomanizam nije ni tako loša stvar.

Pećanin: Da li Turska ima kapacitet da igra aktivnu ulogu na Balkanu, da održava oodnose i sa NATO-om i sa Rusijom, i saIzraelom i sa Iranom, i sa Amerikom i sa Sirijom, da igra važnu ulogu i u Palestini, Iraku, čak i u Južnoj Americi?

Ambasador: Da, to su simultano izvodljive stvari. Gospodine Pećanin, nemojte zaboraviti jednu stvar koju ste spomenuli u ovom kontekstu: mi govorimo o doprinosu, malo dobre volje, malo mudrosti, malo dobrih namjera, malo pomoći u stvaranju novih prijateljstava, miroljubivih događaja, da ih zajedno nastavimo sa metodologijom koja će pomoći da poboljša ovu kompletnu situaciju i rješavanje konflikata u bilo kojoj regiji. U tom smislu ljudski um i sposobnost su kompetentni da rade i djeluju u više smjerova odjednom. Ne govorimo o fizičkoj moći ili upotrebi vojne sile u rješavanju konfliktnih situacija, to je drugo pitanje; ali, ove konfliktne odnose, neke manje, neke više, u ovoj širokoj geografiji, zašto ne bi bile moguće doprinositi rješenju, za nas ili bilo koju drugu naciju? Ne bih se iznenadio ni da Bosna i Hercegovina u svom kapacitetu aktuelne članica Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija, pomogne sa svojim instutucijama, znanjem u više smjerova. Ako bi uvjeti dozvoljavali bilo bi dobro da BiH nadođe sa mudrošću u unapređenju prijateljskih odnosa, to je upravo posao koji i mi želimo napraviti.

Pećanin: Koje je stvarno lice današnje Turske: lice vječitog kandidata za Evropsku uniju,  evroazijska sila, najjjača islamska država na svijetu ili zemlja sa stalnim tihim konfliktom između Ataturkovog naslijeđa i dubokog islamskog identiteta?

Ambasador: Stalni kandidat za članstvo u EU, počeli ste s tim. Vidite,  mi smo svi svjesni da nije lako Evropsko uniji da da pristanak Turskoj za članstvo u uniji. Među svim ostalim razlozima, tu su i tri koja ste vi pomenuli. Turska je poprilično velika zemlja i zavisno s kim je poredite, mogla bi reći i ogromna. Zato će Evropskoj uniji trebati vremena da ramisli o sebi, o tome kako kako da prilagodi svoj sistem turskom članstvu u Evropskoj uniji. Kada dođe taj dan, gospodine Pećanin, reći ću vam najiskrenije da će Evropska unija biti sretna da prihvati Tursku. U protivnom, Evropska unija bi morala živjeti sa strahom od potencijala ostavljanja Turske izvan Evrospek unije.

Ambasador: Drugi elemnt vašeg pitanja je bio…

Pećanin: Turska kao evroazijska regionalna sila.

Ambasador: Vidite, mi jesmo Evroazija, mi jesmo regionalni, kao i sve zemlje, nekada smo samo nacionalni, s druge strane možemo biti globalni više nego regionalni. Ali, sila je teška riječ za korištenje i pretpostavljam da je ne koristite u vojnom smislu riječi. Dozvolite mi da odgovorim na to pitanje tako što ću reći da vojna moć uključuje druge aspekte nacionalnog postojanja, da, kao i druge zemlje, mi nastojimo biti moćni u skladu s mogućnostima, veličinom, u smislu vojne moći, ekonomske, trgovinske, obrazovne, kulturne moći, u smislu da imamo moć širiti dalje dobru volju za druge, da budući svijet bude bolji nego ovaj sada.

Pećanin: Turska kao vodeća ili najjača islamska država na svijetu.

Ambasador: Ne znam šta mislite pod najjača. Mi nismo najbogatija zemlja ako na to mislite, vojna moć to je druga stvar, trgovinska razmjena… Ali, sve u svemu, ako gledate na način razvijanja zajednice u dimenziji da vaši ljudi uživaju standard najbliži savremenom  načinu života – da, sretni smo što možemo biti predvodnici. Pitali ste i o stalnim oscilaacijama između Ataturkovog naslijeđa i islamske tradicije.

Pećanin: Da.

Ambasador: Ne, nijedno od to dvoje. Desilo se da je naše stanovništvo predominantno islamsko, ali naš administrativni sistem je drugačiji, sekularni. Nastavit ćemo biti sekularna država, ali ćemo zasigurno nastaviti biti predominantno islamska nacija.  Ali, neislamski dijelove naše populacije, ma koliko oni bili mali u procentima, će nastaviti koristiti prednosti našeg sekularnog uređenja. To je nedvojbeno i nema nikakve veze za promjenama vlade, izborima , to je sasvim izgledna budućnost Turske.

Pećanin: Bojite lise da ćete se jednog dana probuditi i čuti vijest da je turska armija, kao ustavni zaštitnik sekularnog identiteta turske države, svrgnula demokratski izabranu vladu?

Ambasador: Gospodine. Pećanin, da ste mi to pitanje postavili prije 15 godina vjerovatno bi me stavili u tešku situaciji jer ne bih znao šta da vam odgovorim, bio bih zbunjen. Ali, danas, vjerujte mi kada vam kažem sa punim uvjerenjem, uopće nisam uplašen, to se neće desiti kao što se ne može desiti ni jednoj… Norveškoj! To nikome ne pada na pamet. Ne, to se ne može desiti. Ako se to moglo dogoditi to bi se dogodilo proteklih godina, ali se nije desilo.  Mislim da vojska, političari, inteligecija i javnost jesu bili pomalo ranjivi u to vrijeme, ali su svi oni danas svjesni da dobrobit naše zemlje leži u brizi o poboljšanju i razvijanju naše demokratije. I Turska je u tom kontekstu, vjerovali mi ili ne, veoma blizu prefektnog ustroja.

Pećanin: Imam još dva pitanja. Vjerujete li da  Evropska unija nije ekskluzivn klub evropskih kršćanskih zemalja?

Ambasador: Da, ja vjerujem da Evropska unija nije evropski klub kršćanskih ili drugih država. Mi možemo govoriti o prisustvu takvih, ovisno o tipu vlade, odnosno koji je političar na vlasti u što istaknutijim zemljama među članicama Unije. Možda se pogrešno procijenjuje i razumijer zbog takvih političara, ali biti  ekskluzivni kršćanski klub nacija je protiv duha Evropske unije. Ako govorimo o EU, govorimo o Evropi kao kontinentu i periodu ujedinjenjna, a ne ovome ili onome. Govorimo o uniji, o uniji slobodnih umova, demokratskih nacija širom kontinenta. Kada taj dan dođe tada će i Evropska unija biti ovdje prisutna. Trenutno članice Evroske unije, kao što se sada zovu, nisu na pravom putu, ali nastoje to biti, kada dođe do toga i mi ćemo se ukrcati k njima.

Pećanin: Da li Turska ima alternativu osim članstva u Evropskoj uniji? Jesmo li daleko od momenta kada će Turska reći: „U redu, ne želite nas u Evropskoj uniji, ni mi ne  želimo provesti narednih 50 godina u vašoj čekaonici.“

Ambasador: Ja to gledam na drugi način. Ne vidim to na način jesmo li u uniji ili smo negdje drugo. Svima će nam biti jasnije ako to gledamo iz perspektive država poput Japana, Novog Zelanda, Kanade, Švicarske, Norveške, Australije… Nijedna od ovih zemalja nije članica Evropske unije i ni jedna od ovih zemalja ni u jednom smislu nije manje razvijena u nekim aspektima života u poređenju sa članicama Evropske unije. Island nikada nije razmišljao da bude članica EU, sada je odlučio postati. Ne radi se o poređenju biti član Evropske unije i ne biti. Riječ „alternativa“ za mene ne znači ništa. Ne mislim da bi Turska trebala razmišljati u opcijama da postane članica Evropske unije ili da se stvari iskomplikuju, postanu veoma teške,  pa da smo za neku drugu alternativu. Kad dođe taj dan za Tursku  da se riješi svojih malih problema, a Evropa bude zrelija u shvaćanju da je dobro i za nju da prihvati  Tursku kao članicu EU, to će biti sretan brak- ne težak niti prisilan. Obje strane imaju dovoljno dugu zajedničku predhistoriju  da shvataju da je dobro da uđu u taj brak.

 

Vijesti.ba