Školuje djecu
Jesi li to ti, obraćamo se čovjeku čiji nam lik vraća sjećanje na 16. juli 1995. godine i trenutak kada je u srebreničkoj koloni smrti s prvim metrima toliko čekane slobode, zadnjim atomima snage pridržavao teško ranjenog amidžića.
Jesam,dgovori čovjek i ne čekajući da mu ime spomenemo.
Safet Dagić iz Pobuđa, zaseok Jelah. Nakon svega što je preživio, 2001. godine vratio se u svoje selo. Cijela familija se vratila – njegova žena, dvoje djece i otac. Donatori mu obnovili kuću, a ostalo… Šta Bog da.
Niko ovdje ne radi na poslu od kojeg bi primao mjesečnu platu. Radim, onako, na nadnicu kod nekih ljudi, šta ću. Sijemo krastavce za otkup, sijemo sebi povrće da imamo da se prehranimo. Teško je, preteško, ali svoju djecu neću da ostavim bez škole. Starija kćerka mi ide u Sarajevo u srednju školu, mlađa je osnovac u Konjević-Polju, priča Safet, nerado se osvrćući na 1995. godinu i vrijeme kada se “smrti gledalo u oči”.
Ramazan je, kaže Safet, neće da “gibeti”. Ali, gorko čovjeku bude kada vidi nepravdu. Za devet godina koliko ima kako se vratio u svoje selo nikada ga niko, kaže, nije upitao od čega živi.
Ima bijede
I ne moraju, ja ću raditi dok imam zdravlja. Ali, toliko je starih i bijede koji niti mogu raditi, niti im ima ko šta dati. Teško je kad o tome čuješ, a pogotovo kad to gledaš svojim očima, a svi govore o povratku, priča Dagić.
Džamija kao zajednički dom
Posljednjeg ramazanskog petka pred džamijom u Konjević-Polju vjernici su se okupili ranije nego što je zaučio podnevski ezan. Sjede u hladu džamijskog zida, pričaju o zdravlju i mnogim neobaveznim stvarima. Džamija im je kao zajednički dom. Ramazan je i “ne valja biti plah”, govori tiho starac preplićući prste svoje umorne težačke ruke, osvrćući se na naša propitivanja o tegobama života kojim žive povratnici.
Na pitanje kako se zove, samo je odmahnuo. Kaže da ne voli da ga neko pita kako mu je. Ono što ga osim njegovih godina i lošeg zdravlja najviše boli, povjerio nam je, jeste to što je iz Konjević-Polja i nekoliko okolnih sela nakon rata više od 150 mladića odselilo u Francusku.
Avaz