Promocija zbrike pjesama “Skovana od vremena”

Esselamu alejkum ve rahmetulahi ve berekatuhu poštovane sestre, uvažene hanume.

Počašćena sam i sretna što sam večeras jedna od promotora zbirke pjesama autorice Ammare Šabić Langić koja nosi naziv ” Skovana od vremena”. Ja baš i nisam vična ovom zadatku, pa sam se malo i snebivala kako ću ja to, ali evo kazat ću koje slovo i svoje impresije o zbirci koju imate pred sobom.

Ovo ne kažem iz puke kurtoazije ili zato što je tako uobičajeno ili što je takav adet, nego što zaista istinski tako osjećam. Kazati koje slovo o Ammarinim pjesmama za mene je nešto posebno jer sam ih, čitajući, doživjela na poseban način.

Impresionirana sam snagom, voljom i odlučnošću jedne krhke , nježne žene, da se vrati Putu i da ustraje bez obzira na sve nedaće, dever, halove. Njene kušnje koje ima i koje je imala, kako ih ona doživljava, baš tako, kao kušnju, ne kao iskušenje, jer Allah dž.š. daje iskušenje nevjernicima – zalutalim, a kušnju vjernicima, su inspiracija i motivacija drugima, svima nama, kako kušnje živjeti.

Biti u društvu ove hanume je zaista nešto posebno, jer je sama ona posebna. I hrabra. I jaka. Biti tako hrabar pa samom sebi, svom nefsu, svom egu, reči: gdje si , gdje ideš, gdje si se odmetnuo, kuda sebe vodiš, šta si to sve uradila, koliko si grijeha zaradila…. dosta, neću, ne mogu više…može hrabra osoba, a onda mora biti jaka da izdrži borbu između onog prije i ovog sada, za buduće. A to može posebna osoba. Spoznala je Božiju Samostojnost, Veličinu, Moć, Milost i svoju malenkost i nemoćnost. Spoznala je da nije došla ovdje na dunjaluk po svojoj ili bilo čijoj ljudskoj volji i odredbi, nego je došla odredbom koja je zapisana u Levhi Mahfuzu od Stvaraoca i Stvoritelja svega i spoznala je amanet koji je dobila došavši na dunjaluk. Spoznala je prolaznost svega, osim onoga koji je Jedan, Jedini, Početak, onaj koji je prije vremena, zemlje, kosmosa, koji je Oduvijek i Zauvijek.

Njena želja da očisti srce i rastereti dušu izbija iz svake njene pjesme. Njena težnja da živi u čistoći srca, u Božijem raziluku, potpuno prepuštena na tewekul, prosto zapljuskuje iz svakog stiha, pa čak i kad ima izazove i ima razne kušnje. Uvijek pobjeđuje . Jer je iskreno i istinski spoznala Hakka.

Ammari su se desile dvije životno važne stvari: spoznala je Allaha dž.š. i spoznala je sebe. A tada se javio strah… i stid pred Gospodarom, vidjevši veličinu Gospodara. A uz stid paralelno ide i ljubav prema Gospodaru. Učinila je teobu, pokajanje, vratila se Allahu dž.š. …Zavapila je iz dubine svoje duše : Hakk, Gafur, Rahim, Oprostitelju, Milostivi, Primaoče tevbe…

Živeći u ovom i ovakvom svijetu i okruženju, bila se malo odmetla, zalutala… Živeći u ovom i ovakvom dunjaluku, zavodljivom dunjaluku, kojem šejtan vlada i kome smo svi izloženi i svi na ispitu i svi kušani i iskušavani, i nije teško zalutati. Samo, neko u sebi, u svojoj duši, nađe hrabrosti i snage da kaže dosta i nekoga Allah dž.š. počasti pa mu dozvoli da vidi i da čuje, pa da se vrati, a nekoga ostavi u zabludi. Blago onom kome Allah dozvoli da kaže : dosta.

Ammarine pjesme govore o ženi, muslimanki, muminki, majci, supruzi, sestri… sve to biti i ostati u ovakvom gafletu. Pjesme su razumljive za svakoga ko ih hoće čitati i za nane i za djevojčice, a i namjenjene su njima, običnoj Bošnjakinji, ženi, majci, supruzi, kčerki, muslimanki, koju manje – više odvlači pokvareni i lažni dunjaluk u tmine u dubine u nemilost Gospodara Sveznajučeg, Svemogučeg, Sveobuhvatnog, Silnog, Vladara svega znanog i neznanog.

Napisane jednostavnim, pitkim jezikom i stilom, prenesene su na papir iz duše, s ljubavlju i dubokim osječajima, bez visokoumnih izraza polushvatljivih, istinito i istinski životno. Jezikom naših starih nana, punim arhaizama, koji je skoro pa zaboravljen. Pa da je i samo porad toga, zbirka je vrijedna.

Napisane su kao pouka i poruka za svaku od nas i sve druge sa pjesnikinjom brigom, željom, nadom i pozivom, da svi oni koji su odlutali, da se vrate, a svi oni koji se drže za Uže, da budu još čvršći i još bolji. Tu želju pokreće njena bezgranična ljubav prema Stvoritelju i prema svim stvorenim bićima. Iako su je ljudi povrijeđivali i kako sama kaže ” činili joj zulum”. Ona ih baš iz te ljubavi kritizira, zamjera im , osvješćuje ih, poziva ih i upozorava.

Njene pjesme toliko protresu, svaki damar bića, toliko i tako se dožive, da čitalac poslije pročitanih stihova ostane bez riječi, samo sa gomilom pomješanih osječaja i otkinutom suzom, blagosiljajući za njenom spoznajom, vraćanjem i jačinom imana i žudeći za Milošću Milostivog da i on sam isto doživi. Ćatićeva pjesma ”Nesuh-tevbe” je još, pored ovih, jedina pjesma koje su ostavile takav utisak na mene. A ostavile su takav utisak jer se iz svakog stiha, svakog retka, svake riječi duboko osjeća emocija, lično doživljena emocija, duboka, istinska, čista, nepatvorena, onakva kao kad ti duša dođe do grkljana pa se počneš daviti, a onda digneš ruke i pozoveš onoga ko ti je samo može vratiti. I vrati ti je.

Kroz svoje nekolike pjesme Ammara spominje djecu, njih četvero. Neka ih Allah poživi. Kao majka sa velikim M, puna brige za djecu, puna tuge što ih ne može dovoljno zaštititi od svega onoga što ih vreba, puna molbe upućene Gospodaru da ih On, Hakk, drži čvrsto pod svojim okriljem i zaštiti ih svega onoga kroz šta je i sama prošla i mnogo goreg i mnogo većeg na šta ih šejtan, lanetullahi alejh, poziva. A nije danas lahko biti majka, svjesna amaneta koji ima. Svi dunjalučki izazovi, ljudi sa niskim i najnižim pobudama i moralom, bez rza i obraza, … a treba djete uputiti Izvoru, Istini, Čistom, Jednom, Jedinom… Zar za takav posao ne treba pomć. A od koga je tražiti i od koga dobiti takvu i toliku pomoć osim od Gospodara. Ali i tu ima jedan šart: iskrena i čista duša i nepokolebljivo uvjerenje u Apsolutnost Gospodara.

Ona je i supruga. Istina, ne baš kao velika većina, ona ima još jednu dodatnu kušnju. I piše o tome. O svojim dilemama, izazovima, pitanjima sa i bez odgovora, šta ta kušnja donosi i odnosi. I u svim tim izazovima pred kojima je, ona ostaje postojana i čvrsta u svom opredjeljenju i svojoj spoznaji i ne samo to, ona je ustanju, da u ime spoznaje ili baš zbog toga, prihvati nametnute odluke, postupke koje nebi željela, koje je bole, ali prihvata, dostojanstveno sa saburom i nudi riješenje koje ponekada neide njoj u prilog. Velikodušno, čojski, dostojanstveno, postojano.

Pjesnikinja piše i o svom domu, svojoj rodnoj grudi i izražava nostalgiju, ja bih rekla svoju žudnju za djetinstvom, tamo u kući uz majku i oca i more i lavandu…ustvari izražava čežnju za čistim ne uprljanim dječijim srcem. Žudi za domom koji je ostavila, koji voli, koji joj budi preljepe emocije, ali istovremeno razgaljuje dušu mišlju radšta je otišla, zbog čega, zbog koga i u ime koga. I nastavlja dalje, tu gdje je, bez obzira na žudnju.

Čitajući ovu zbirku, ovi izlivi Ammarine duše, oplemenili su moju dušu. Njena nada da će ostaviti trag na dunjaluku iza sebe, kad ode u drugi život, a svi mi idemo tim putem, bit će ispunjena , inšallah, neka nema sumnje u to, barem će ostati upamćena u dušama svih onih koji su makar jedan stih pročitali i razumjeli. I vratiće se svome Stvoritelju onako kako On , Uzvišeni kaže: A ti o dušo smirena vrati se Gospodaru svome, zadovoljna a i On tobom zadovoljan,pa uđi među robove moje i uđi u Džennet moj”

Na kraju, toplo od srca, preporučujem čitanje ovih stihova, moleći moga i vašeg Gospodara da nam podari snage da svoje srce i dušu očistimo mi sami, prije nego nam bude očišćena, da nam iman učvrsti, učini nas postojanim na Njegovom putu i Milošću svojom beskrajnom oprosti naše grijehe.

IslamBosna.ba