Politički lideri nisu zainteresovani za secesiju RS-a

Iako je usaglašavanje i usvajanje Rezolucije o Kosovu otvorilo
mogućnost za direktnu komunikaciju, koje između Beograd i Prištine nije bilo još od proglašenja nezavisnosti Kosova u februaru
2008., stavovi svih strana nisu se bitno promijenili. U situaciji kada
Srbija i dalje ne priznaje Kosovo i želi da razgovara o statusu, a za
Kosovo je, kao i za većinu zemalja EU, ta priča već završena, sama
činjenica da će se dvije strane naći za pregovaračkim stolom i
razgovarati, predstavlja napredak, kaže za Dojče vele, Sabina Frezer,
programski direktor za Evropu u Međunarodnoj kriznoj grupi (MKG).

Međutim, već na samom startu tog dijaloga, Srbiju čeka prvo iskušenje:
„Srbija će morati da načini značajan korak pristajući da sjedne za sto
kao jednaka sa vlastima iz Prištine. To će biti već veliki napredak “,
smatra Frezer. Da li je moguća normalizacija odnosa bez priznanja nezavisnosti?

 A
kada Beograd i Priština počnu dijalog, sa Briselom u ulozi medijatora,
neophodno je omogućiti im da razgovaraju o čemu hoće, bez ikakvog
diktata, jednoj ili drugoj strani – o čemu moraju ili ne da pričaju,
smatraju u MKG-u. Tema za razgovor je pregršt, počev od
telekomunikacija, snabdijevanja strujom, transporta ljudi i robe pa do
fundamentalnijih stvari.

Dok je za Kosovo važno da Srbija prestane da
ga blokira na putu progresa, sama Srbija želi rješenje stausa svog
religijskog naslijeđa na Kosovu, odgovarajući modalitet autonomije
Sjevernog Kosova, ali i napredak na svom putu ka EU. O uslovljenosti
evrointegracija Srbije rješavanjem odnosa sa Kosovom, Sabine Frezer
kaže: „Bilo bi nemoguće za Srbiju da postane članice EU ukoliko, možda
ne baš prizna Kosovo, ali svakako ukoliko ne normalizuju svoje
međusobne odnose. Ukoliko se odnosi ne normalizuju, a idealno bi bilo
da se dođe do međusobnog priznanja, biće teško osigurati mir i
stabilnost Zapadnog Balkana.“

U MKG kažu da među srpskim
zvaničnicima postoje i oni koji pitanje Kosova vide kao nešto što
zadržava Srbiju  na putu ka EU i koji se zalažu za „ obostrano
prihvatljiva rješenja sa Prištinom, koja bi mogla da vode ka priznanju.“

Mogućnosti i želje

Sa
druge strane i među kosovskim liderima postoje oni koji su spremni i na
mogućnost zamjene teritorija, uz prevashodno puno priznaje
suvereniteta, smatraju u MKG. Sabina Frezer objašnjava: „ I to je
mogućnost, jer većina koja živi u Preševskoj dolini željela bi da živi
sa Kosovom, dok srpska većina sa Sjevera Kosova želi da živi u Srbiji.
Moguće je da dvije strane sjednu i razmotre razmjenu teritorija.“

Iako
su mnogi međunarodni zvaničnici isticali da je gotovo sa „prekrajanjem
mapa“ na Zapadnom Balkanu iz MKG upozoravaju da bi eventualne
„teritorijalne promjene“ mogle imati negativan uticaj na stabilnost
Makedonije i Bosne i Hercegovine. „Bitno je održati fokus na BiH da se
ta zemlja ne bi raspala“, poručuju iz MKG i postavljaju pitanje da li
bi zapravo Republici Srpskoj bilo bolje bez BiH:

„Mislim da
politički lideri u BiH nisu toliko zainteresovani da iz jedne države,
BiH, prelaze u drugu, i tako postanu „mala riba u srpskom jezeru“. Ako
u BiH dođe do reformi, i država profunkcioniše, mislim da će i
političari i narod u Republici Srpskoj naći interesa da ostane u BiH“,
zaključuje Sabina Frezer u razgovoru za Dojče vele.

(Vijesti.ba)