Šta je, ustvari, dunjaluk? Dunjaluk je ovaj svijet sa svim svojim bogatstvima i ljepotama, na kojem se rađamo, živimo i umiremo. Dunjaluk je mjesto stvoreno za nas, za naš život i kao takav u sebi sadržava sve što nam je potrebno za normalno i dostojanstveno življenje. Stvoritelj dunjaluka stvorio je nas, stvorio nam mjesto za življenje i na tom mjestu sve što nam treba. Pa kako onda shvatiti da se od nas traži da se udaljavamo i ostavljamo mjesto stvoreno za naš život, tj. Dunjaluk sa svim njegovim blagodatima i ljepotama?
“On je za vas sve što postoji na Zemlji stvorio.” (El-Bekare, 29.)
“Ako vi budete brojali Allahove blagodati, nećete ih nabrojati.” (En-Nahl ,18.)
Dunjaluk nije zla pojava od koje treba bježati. Dunjaluk je mjesto puno blagodati i ljepota koja predstavljaju polaznu tačku i pripremni period za putovanje do sljedeće stanice našeg života, a to je ahiret. Ono na što Kur’an upozorava jeste pogrešna percepcija dunjaluka kao jedinog svijeta i jedine suštine ljudskog postojanja. Kur’an nam ne dozvoljava da dunjaluk prihvatimo kao svrhu našeg postojanja, naše konačno odredište i jedini cilj ljudskog života. Stoga, Kur’an Časni naziva dunjaluk imenima koja sama po sebi upozoravaju čovjeka da ne zaboravi pravu svrhu svog života na ovom svijetu. Naprimjer: varljivo naslađivanje (Ali Imran, 185), kratko uživanje (Ali Imran, 197).
Kur’an Časni oslikava dunjaluk kao nešto što treba biti potčinjeno čovjeku i njegovom životu a ne obratno. Negirajući kur’ansko upozorenje, čovjek, umjesto da bude vladalac, namjesnik i upravitelj ovim svijetom i njegovim blagodatima, postaje puki sluga i rob nečemu prolaznom i kratkotrajnom. Kur’an Časni traži od nas da držimo dunjaluk u ruci a ne u srcu! Zar i neki Allahovi Vjerovjesnici, poput Davuda i Sulejmana, a.s., nisu bili vlasnici, kraljevi, upravitelji dunjalukom i njegovim bogatstvima!? Nisu bježali od ovog svijeta i odricali ga se. Brojni su primjeri ashaba, r.a., koji su bili izuzetno bogati ali koji su sav svoj život i dunjalučka bogatstva potčinili višem cilju a ne samom dunjaluku. Zašto? Zato što su razumjeli ovaj svijet onako kako ga Kur’an Časni predstavlja i nisu mu dali prednost nad ahiretom. Davanje prednosti dunjaluku nad ahiretom je direktan put u propast: “Onome ko bude želio nagradu na onom svijetu – umnogostručit ćemo mu je, a onome ko bude želio nagradu na ovom svijetu – dat ćemo mu je, ali mu na onom svijetu nema udjela.” (Eš-Šura, 20)
To je nagrada onom ko želi i živi samo za dunjaluk i njegova bogatstva. Kur’an Časni nas čak upozorava na takve ljude na sljedeći način: “Zato se ti okani onoga koji Kur’an izbjegava i koji samo život na ovome svijetu želi.” ( En-Nadžm, 29.) Dunjaluk predstavljen u kur’anskom svjetlu ne isključuje vjeru, i obratno. Vjera i dunjaluk se isprepliću i nadopunjuju u ostvarenju konačnog cilja, a to je vječni život na ahiretu. Moramo znati da ispravan odnos prema dunjaluku ovisi o našem shvatanju vjere i odnosa prema vjeri. Iskrena vjera u srcu rezultira ispravnim i pravednim odnosom prema ovom svijetu. Pogledajte kako Kur’an Časni navodi primjere ljudi koji upućuju dove i obraćaju se svome Stvoritelju Allahu Uzvišenom za vrijeme hadždža: “A kad završite obrede vaše, opet spominjite Allaha, kao što spominjete pretke vaše, i još više Ga spominjite! Ima ljudi koji govore: «Daj Ti nama, Gospodaru naš, na ovome svijetu!» Takvi na onom svijetu neće imati ništa.” (El-Bekare, 200.) Dok drugi u svojim dovama govore: „A ima i onih koji govore: ‹Gospodaru naš, podaj nam dobro i na ovome i na onome svijetu, i sačuvaj nas patnje u ognju!.« (El-Bekare, 201.) Zanimljivo je da Kur’an ne navodi i treću grupu ljudi koji u svojim dovama traže samo ahiret i njegova dobra, kao da nam time želi kazati da takvi ljudi zaista i ne postoje, jer ko je taj ko se može upotpunosti odreći ovog svijeta i ne koristiti se njegovim dobrima?
Ravnoteža između vjere i dunjaluka
Kako postići ravnotežu između vjere i ovog svijeta? Odgovor je veoma jednostavan: islam! Islam je način života koji čovjeku omogućava postizanje potpune ravnoteže između ovog svijeta i vjere. Ovo je jedna od najvećih odlika islama. Čitajući današnji Tevrat naći ćemo da se veoma malo ili gotovo nikako ne govori o budućem svijetu, dok čitajući današnji Indžil nalazimo suprotnu sliku forsiranja budućeg svijeta na račun ovog. U današnjem Indžilu stoji da bogataš neće ući u nebesko kraljevstvo! Navodi se, u današnjem Indžilu da je neki mladić došao Mesihu, Isau, a.s., i rekao mu kako želi biti njegov sljedbenik. Na to mu je Isa, a.s., rekao: „Idi, prodaj sav svoj imetak i slijedi me“.
Islam se razlikuje od oba navedena primjera. Muhammed, s.a.v.s., kaže: Divan li je imetak u vlasništvu dobrog čovjeka! Sam Muhammed, s.a.v.s., je bio siromašan ali ga je opskrbio Allah Uzvišeni i dao mu imetak: “(…) i siromah si bio, pa te je imućnim učinio.” (Ed-Duha, 8.) Da je imetak nešto loše i pokuđeno, ne bi ga Allah Uzvišeni podario Svome Poslaniku, s.a.v.s.! Islam nam kaže da je dunjaluk, sa svim na sebi, stvoren radi čovjeka i za čovjeka, a nije čovjek stvoren radi dunjaluka! A ne zaboravi ni svoj udio na ovome svijetu – u ovom kur’anskom ajetu se navodi savjet upućen čovjeku po imenu Karun. Karun je bio osoba kojem je Allah Uzvišeni podario ogromno bogatstvo i imetak. Navodi se da je samo ključeve njegovih riznica nosilo nekoliko snažnih ljudi. Ljudi su ga savjetovali: Ne zaboravi na budući svijet i ne čini nered po Zemlji svojim imetkom. Riječi: a ne zaboravi ni svoj udio na ovome svijetu znače: Ne tražimo od tebe da se odrekneš svog imetka i bogatstva, ali ne moj dozvoliti da tvoj imetak bude razlog zaborava ahireta i širenja nereda na Zemlji. Neka i drugi osjete blagodat tvog bogatstva. Mnogi ljudi svoje imetke troše upravo u cilju sijanja smutnje i nereda po Zemlji, dok drugi u svom bogatstvu potpuno zaboravljaju na druge ljude i budući svijet. Dakle, savjet upućen Karunu se odnosi na sve one kojima je Allah Uzvišeni podario imetak i bogatstvo.
Rezultati ravnoteže između vjere i Dunjaluka
Ugodnom životu i blagostanju na ovom svijetu prethodi iskreno i ispravno prihvatanje vjere. Pogledajte šta Allah Uzvišeni obećava onima koji zaista iskreno budu vjerovali i obraćali se svome Stvoritelju: “A onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći i opskrbit će ga odakle se i ne nada.” (At-Talaq, 2, 3) Od Mene će vam uputa dolaziti, i onaj ko bude slijedio uputu Moju neće zalutati i neće nesretan biti.” (Ta Ha,123.) Allah Uzvišeni se obraća borcima Bedra na sljedeći način: “I sjetite se kada vas je bilo malo, kad ste na Zemlji bili potlačeni – bojali ste se da vas ljudi ne pohvataju, pa vam je On sklonište dao i Svojom pomoći vas pomogao i plijenom vas opskrbio da biste bili zahvalni.” (El-Anfal, 26.)
Zatim obećanje Allaha Uzvišenog dato svim ljudima: “A da su stanovnici sela i gradova vjerovali i grijeha se klonili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje slali, ali oni su poricali, pa smo ih kažnjavali za ono što su zaradili.” (El-A’raf, 96.) Vjerovali i grijeha se klonili – tj. živjeli i radili po onome što im je njihov Gospodar naredio. U ajetu se ne želi kazati: Vjerovali i grijeha se klonili – odrekli se ovog svijeta, povukli se u džamije i samo ibadet činili. Ne. Islam znači vjerovanje, rad i stjecanje imetka na dozvoljen način. Dio ajeta i grijeha se klonili nagovještava miješanje s ljudima, uspostavljanje svakodnevnih veza i odnosa s njima kroz kupovinu, prodaju, rad, razgovor i dr. U svemu tome se kloniti grijeha a ne bježati i povlačiti se kako bi se sačuvali grijeha.
Na prvom mjestu je ispravno razumijevanje imana, vjere i bogobojaznosti. Problem današnjih muslimana je što pogrešno razumijevaju sam Kur’an Časni i sunnet Allahova Poslanika, s.a.v.s. Islam ne zabranjuje uživanje u blagodatima ovog svijeta: “O vjernici, jedite ukusna djela koja smo vam podarili i budite Allahu zahvalni, ta vi se samo Njemu klanjate.” (El-Bekare, 172.) Ali zabranjuje da svoja srca vežemo za ovaj svijet, njegove ljepote i blagodati. Današnje stanje muslimana se, na najbolji način, može opisati hadisom Allahova Poslanika, s.a.v.s., u kojem se navodi da će doći vrijeme kada će na ovaj ummet navaliti drugi narodi, kao što gladni navale na hranu. Razlog tome nije naša brojčana slabost. Razlog današnjeg lošeg stanja muslimana u svijetu je vehn koji je ušao u srca muslimana. Kada su ashabi upitali Allahova Poslanika, s.a.v.s., šta je to vehn, odgovorio je: Ljubav prema dunjaluku i preziranje smrti.
Dr. Jusuf el-Karadavi u ciklusu „Šerijat i život“ katarske televizije El-Džezira, emitirano 20. juna 2010. godine
Preveo i priredio: Omer Sikira
Izvor: Novi horizonti