Aktuelna pitanja i dileme

Dr. Enes Ljevaković, fetva-i-emin:

Alejkemu selam! Općepoznato je da je kamata u islamu strogo zabranjena te da onaj koji kamatari, prema Kur’anu, vodi rat protiv Allaha i Njegova Poslanika. Zarada koja se stiče kamatom je haram. Onaj koji je stekao zaradu kamatom dužan je učiniti teobu i osloboditi se te zarade tako što će je podijeliti u dobrotvorne svrhe. Za davanje same haram imovine darovalac nema sevapa, ali ima za nijjet i odluku da se u ime Allaha oslobodi te imovine. Jedna od tih dobrotvornih svrha u koju se može usmjeriti tako stečena imovina jeste i kupovina kombija za potrebe džemata. Moguće je, također, da dotična osoba ima i druge imovine koju je stekao na halal način, te stoga smatramo da nema smetnje da se primi i koristi spomenuto vozilo u općekorisne svrhe, a da li će darovalac imati od toga sevapa, Allah zna i On će o tome suditi. Smatramo da reakcija džematlija koji odbijaju donaciju, također, ima smisla, budući da podsjeća ljude na to da vode računa o sticanju imetka na halal način, jer se jedino od darovanja takve imovine ima sevapa. (Izvor: www.rijaset.ba, Pitanja i odgovori).

Integracija muslimana u zapadna društva

Evropsko vijeće za fetve, rezolucija 2/17.

Nakon detaljnog razmatranja studija, koje su članovi Vijeća pripremili na ovu temu, Vijeće je donijelo sljedeću rezoluciju:

S obzirom da evropske zemlje nemaju jedinstven pristup pitanju integracije muslimana u nemuslimanska društva, i da različiti politički i akadmeski krugovi nude različita tumačenja integracije, od onih koja ne prave razliku između integracije i potpune vjerske i kulturne asimilacije, do tumačenja po kojima je nužno napraviti ravnotežu između zahtjeva integracije i vjerskih i kulturnih posebnosti integranata, Vijeće smatra da je, sa šerijatskog aspketa, prihvatljiva tzv. pozitivna integracija koja nalaže raspodjelu odgovornosti između muslimanskih pojedinaca i institucija s jedne, i evropskih državnih, političkih i društvenih institucija i pojedinaca, s druge strane. Među najvažnije zahtjeve integracije, koji se postavljaju pred muslimane, a koji nisu u suprotnosti sa islamskim učenjem, spadaju:

1. Nužnost upoznavanja sa jezikom, kulturom, običajima, i političkim ustrojstvom države u kojoj borave, i poštivanja općih zakonskih okvira, a što je u skladu sa riječima Uzvišenog: O vjernici, ispunjavajte preuzete obaveze (ugovore)! (Prijevod značenja, El-Maide, 1.).

2. Aktivno učešće u svim pozitivnim političkim i društvenim tokovima i poslovima od javnog dobra, u skladu sa kur’anskom smjernicom: …i činite dobro, kako biste postigli ono što želite (Prijevod značenja, El-Hadž, 77.).

3. Poduzimanje konkretnih koraka na aktivnom traženju posla, iskorjenjivanju nezaposlenosti i radu na vlastitoj i dobrobiti društva, u skladu sa riječima Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem: “Gornja ruka je bolja od donje ruke, gornja ruka je ona koja daje, a donja ruka je ona koja traži i uzima.’’ (Muttefekun alejhi).

S druge strane, najvažniji zahtjevi koji se postavljaju pred društvo, su:

1. Rad na provođenju pravde i jednakosti među građanima u svim pravima i dužnostima, a posebno zaštiti slobode izražavanja vjere i vjerskih praksi, te osiguranju socijalnih prava, prava na rad i obezbjeđivanju jednakih mogućnosti.

2. Borba protiv pojava rasizma i smanjenja faktora islamofobije, posebno u području javnog informiranja.

3. Poticanje međukulturnog i međuvjerskog dijaloga, koji će dovesti do interakcije između članova društva.

U cilju ostvarenja obostrane (pozitivne) integracije:

– Vijeće poziva muslimane da rade na očuvanju vlastitog identiteta, suprotno izolaciji i asimilaciji, te uspostavu obrazovnih i društvenih institucija koje će im pomoći u lakšem ostavrenju te zadaće.

– Također, poziva evropske zemlje, posebno institucije koje se bave pitanjima integracije, na otvorenost prema muslimanima, i otvoreni dijalog sa islamskim institucijama, poput Evropskog vijeća za fetve i istraživanja, o zahtjevima integracije i svemu što pospješuje i olakšava integracijske tokove, što doprinosi dobrobiti zajednice i podupire stabilnost i prosperitet, i omogućava muslimana očuvanje islamskog identiteta u Europi.

(Izvor: www.islamtoday.net)

Ubistvo iz “samilosti”

Da li je dozvoljeno bolesniku koji boluje od neizlječive bolesti, da od medicinskog osobolja zahtijeva ono što će ubrzati njegovu smrt, i da li je u tom slučaju dozvoljeno pribjeći metodi eutanazije, kako bi se bolesnik spasio od bolova i iskušenja kroz koje prolazi? Prisustvovao sam jednoj konferenciji na kojoj je izlagač iznio konstataciju da je onome koji boluje od raka smrt bolja od života, i da eutanazija u njegovom slučaju predstavlja vid milosti prema bolesniku. I ne samo to, nego je spomenuo da, u situaciji u kojoj daljni život znači patnju i bol za bolesnika i njegovu porodicu, bolesnik ima pravo da sam odluči želi li živjeti ili umrijeti? Kako vi gledate na ovakve konstatacije?

Stalna komisija za fetve:

Iznešene konstatacije u suprotnosti su sa islamskim učenjem po kojem je bolesniku zabranjeno poduzimanje bilo čega što će ubrzati njegovu smrt, bilo da se radi o direktnom samoubistvu ili konzumiranju lijekova koji će uzrokovati smrt, kao što je zabranjeno doktoru ili nekome drugom da na bilo koji način učestvuje u tome, jer bi se to smatralo saučesništvom u velikom grijehu i bespravnom ubistvu nedužnog čovjeka. Kur’an i Sunnet su implicitni u zabrani bespravnog ubistva. U tom smislu su riječi Uzvišenog, u suri El-En’am, u prijevodu značenja: Ne ubijajte onog koga je Allah zabranio ubiti, osim kada to pravda zahtijeva, i u suri En-Nisa, u kojoj se žestoko onome ko ubije nedužnog čovjeka: I jedni druge ne ubijajte! Allah je, doista, prema vama milostiv. Onoga ko to nepravično i nasilno uradi – Mi ćemo u vatru baciti, to je Allahu lahko. Prenosi Sabit ibn Dahhak, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Čovjek će na Sudnjem danu biti kažnjen predmetom s kojim je izvršio samoubistvo na ovom svijetu.’’ (Buharija, 6047., Muslim, 110.). Također, od Džunduba ibn Abdullaha el-Bedželija, radijallahu anhu, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Prije vas je živio čovjek kojeg je bol natjerala da izvrši samoubistvo tako što je uzeo nož i rasjekao ruku te na taj način iskrvario. Allah, dželle šanuhu, je u povodu ovog njegovog postupka objavio: Moj me je rob pretekao u onome što je Moje pravo (da mu oduzmem život) i zato mu zabranjujem Džennet.’’ (Buharija, 3463., Muslim, 113.). Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je zabranio da čovjek priželjkuje smrt zbog nevolje koja ga je zadesila, rekavši: “Neka niko od vas ne priželjkuje smrt zbog nedaće koja ga je zadesila, a ako već hoće, neka kaže: ‘Gospodaru moj, ako mi je život bolji od smrti, Ti me poživi, a ako mi je smrt bolja, onda me usmrti.’’’ (Buharija, 155., Muslim, 2680.). Ako je čovjeku zabranjeno puko priželjkivanje smrti, onda je poduzimanje uzroka koji će dovesti do ostvarenja ove želje, zasigurno prekoračivanje Božijih granica i svetogrđe, jer je to u suprotnosti sa strpljenjem na Božijoj odredbi, i predstavlja vid protivljenja Božijoj volji i određenju, i nezadovoljstva sa onim što Allah, dželle šanuhu, daje ljudima kao iskušenje, kako bi ispitao njihovo vjerovanje. Allah, dželle šanuhu, u suri El-Enbija, u prijevodu značenja, kaže: Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u dobru i Nama ćete se vratiti. (El-Enbija, 35.). Allah, dželle šanuhu, u skladu sa svojom sveopćom mudrošću i znanjem, iskušava neke ljude bolešću, a krajnja posljedica toga je dobro za njih, uvećanje njihovih dobrih djela, jačanje imana i sticanje Njegove naklonosti i blizine ustrajnošću, predanošću, poniznošću, osloncem na Njega i dovom, stoga je potrebno da bolesnik bude svjestan ovih činjenica i da se nada nagradi od Allaha, dželle šanuhu, i bude strpljiv na nedaći kojom ga je On iskušao. Važno je istaći i to da čovjek nije vlasnik svog života, i ne može upravljati njime onako kako on misli da je dobro, vlasništvo i uprava nad Njegovim životom pripadaju jedino Allahu, koji je svakom živom biću odredio rok do kojeg će živjeti. Također, sa smrću prestaju dobra djela, a dok je god čovjek živ, nadati se da će povećati svoja dobra djela, ili ako je grješnik, učiniti iskrenu teobu od grijeha. Bolesniku se još uz to pišu i dobra djela koja je činio dok je bio zdrav, kao što se navodi u vjerodostojnim hadisima. (www. almoslim.net)

Kamata, kredit, štednja

Es’selamu alejkum! Imam više pitanja vezano za kamate, kredite i štednju (banke):

1. U Kur’anu je jasno rečeno da se kamata ne smije uzimati ni davati. Vi ste već više puta odgovorili da ukoliko neko štedi u banci i banka mu obračunava kamate, da glavnicu ostavi ili uzme (da li je potrebno podići glavnicu jer znamo da banke rade sa novcem koji se štedi?), a kamate podijeliti “sirotinji”? Moje pitanje je sljedeće. Treba li ostavljati novac u bankama koje koriste naš novac da nekome upropaste život ogromnim kamatama (mislim i na BBI banku jer i ona isto radi)? Kako možemo nekome dati haram novac od kamata kad svi znamo da je to haram?

2. Stambeni kredit. Više puta sam bio u dilemi da li da uzmem stambeni kredit, Allah, dž.š., mi je svjedok da nemam novaca da kupim ni najjeftiniji stan. Da sam čekao da uštedim i kupim stan ne bih se ni u 60-toj oženio. Dilema i iskušenja su zaista bili veliki. Sada mi je 33 godine i tek ove godine sam se oženio. Išao sam po raznim bankama pa čak i u BBI banku i raspitivao sam se za mogućnost kredita za stan (iako sam znao da je i taj kredit haram jer traže kamatu i to zelenašku). Na kraju sam otišao do BBI banke koju vi proklamujete da ima šerijatski odbor i samo na osnovu toga što ima taj odbor je halal uzeti novac od iste. Tražio sam stambeni kredit i jasno naglasio da želim da se oženim, da sam musliman i da znam kako u Maleziji imaju rješenje za mlade muslimanske parove koji neće da žive od harama. Oni su mi rekli da će mi dati novac za kupnju stana (nemaju rješenje kao u Maleziji), hipoteka će biti stan a novac moram vratiti u određenom periodu uvećanom za 9%. Dakle, na moje pitanje koliko moram vratiti na određeni iznos, gospođica koja radi na stambenim kreditima je rekla da moram vratiti isti iznos uvećan za 9% (ne piše kamata). Na moju konstataciju da je to kamata ona je odgovorila da nije, nakon što sam joj dokazao matematički da se ništa ne razlikuje njihov kredit od recimo Hypo banke, gospođica mi je rekla da BBI ne uzima kamatu i da ima Šerijatski odbor. Dakle, moje pitanje je sljedeće: dokle ćete nas praviti maloumnim budalama kad nas je Allah, dž.š., obdario razumom? Na kraju sam nakon konsultacija sa sadašnjom ženom i mog nagovora da živimo sa mojim roditeljima u malom stanu, sa Allahovom pomoći oženio i živimo u malom stanu. Ponavljam da žena i ja nemamo nikakvih zaduženja i kredita da smo “kreditno sposobni’’ ali smo se odlučili na ovakav dunjalučki život.

Dr. Enes Ljevaković, fetva-i-emin:

Alejkemu selam! Vašu dilemu u vezi poslovanja BBI banke uputite na adresu te banke i njenog Šerijatskog odbora. Mi nismo njihov advokat. Vi ste postupili u skladu s Vašim uvjerenjem da je taj postupak ispravan i smatramo da ste dobro postupili. Ali ne možete suditi o postupcima drugih koji su u drugačijoj situaciji od Vaše, pa su primorani na podizanje kredita i sl. Svako odgovara za procjenu vlastite situacije, da li je u stanju nužnosti ili ne. Za šerijatsko poslovanje BBI banke odgovara njen Šerijatski odbor, a ne neko drugi. Vi možete prihvatiti njihovo tumačenje, obrazloženje ili ne. To je Vaše pravo. Naravno, da biste se upuštali u ocjenu toga, trebate imati dovoljno znanja o suštini njihovog poslovanja i šerijatskim propisima koji regulištu kreditno poslovanje. (Izvor: www.rijaset.ba, Pitanja i odgovori).

 

Odabrao, preveo i prilagodio: Mr. Semir Imamović

Saff broj 276