Velikani ummeta: El-‘Izz ibn Abdisselam

O ovom velikom učenjaku imam Zehebi je rekao: “On je Šejh Islama i muslimana, jedan od prvaka učenih, sultan uleme, prvak svog vremena bez sumnje, naređivao je na dobro a odvraćao od zla, nije se pojavio neko kao on što se tiče znanja, bogobojaznosti, rada po istini, hrabrosti, snazi i riječitosti.” (Sijeru E’alami-n-Nubela) A Imam Ibn Hadžer El-‘Askelani je rekao o njemu: “Imao je visoke ambicije i vrlo duboko razumijevanje raznih nauka, izvršavao je obavezu naređivanja na dobro i odvraćanja od zla ne bojeći se pri tome nikog od ljudi.”(Tabekatu-š-Šafi’ijah) Profesor Selim El-Hilali spomenuo ga je govoreći: “Bio je sablja sa dvije oštrice, bio je izuzetno odvažan čak i ako bi ga to koštalo zatvora ili smrti.” El-‘Izz, rahimehullah, je govorio: “Blago se onom ko preuzme neku vlast kod muslimana pa pomogne u uništavanju novotarija i oživljavanju Sunneta.” Isto je govorio: “Na svakom učenjaku je obaveza da se trudi da pomogne istinu kad bude omalovažavana.” (Salahul Ummeti fi ‘Uluvvil Himmeh)

Porijeklo i rođenje

Njegovo ime je Ebu Muhammed El-‘Izz ‘Izzuddin Abdul’aziz ibn Abdisselam. Porijeklom je iz Magriba, poznat je po imenu El-‘Izz ibn Abdisselam, njegova ličnost istaknula se za vrijeme krstaških ratova, živio je u vremenu kad su se neke države otcijepile pri kraju Abasijskog Hilafeta. Njegov rad u predvođenju da’ve je možda najviše dolazio do izražaja u borbi protiv Mongolsko-Tatarskih napada i stajanju na strani vladara koji su vodili odbrambeni rat protiv tih divljačkih napada. Rođen je u Damasku godine 578.h. gdje je živio i istaknuo se među ostalima u da’vi i znanju iz fikha. Preselio je na Ahiret 660. h.g. u Egiptu. Okitio se plemenitim osobinama, i imao je jaku ličnost dok mu je lice sijalo svjetlom bogobojaznosti i imana. Bio je skromnog ponašanja i odijevanja, nije se strogo vezao za nošenje turbana kojeg je inače nosila ulema u to doba, ponekad bi nosio bijelu vunenu kapu i tako prisustvovao na oficijelnim skupovima.

Odrastanje i traženje znanja

Odrastao je u siromašnoj pobožnoj porodici i počeo je relativno kasno sa traženjem znanja. Es-Subki prenosi da je Šejh ‘Izzuddin bio vrlo siromašan i nije se počeo baviti traženjem znanja dok nije odrastao. Allah ga je uputio na put traženja znanja iako mu je imetak bio vrlo potreban. Tragao je za ulemom i sjedio u njihovim halkama, gaseći žeđ za znanjem kojeg im je Allah, subhanehu ve te’ala, podario, usmjeravajući sve svoje snage na učenje i razumijevanje naučenog. Dostigao je velik stepen znanja u vrlo kratkom vrijemenu. Rekao je za sebe: “Nije mi bilo potrebno da završim knjigu iz neke oblasti koju sam čitao pred šejhom, i svaki šejh pred kojim sam čitao rekao mi je: ‘Više ti ne trebam, sad možeš i sam da nastaviš.’ Ali nisam bio zadovoljan sa tim nego sam ustrajavao sve dok ne završimo knjigu iz te oblasti koju sam čitao pred njim.” Izabrao je velike učenjake da uči kod njih i oni su na njega imali ogroman utjecaj sa svojim plemenitim ahlakom i načinom života. Spojio je znanje i rad po istom, te je uz lijep ahlak postao najučeniji u svom vremenu, i uvrštavao se u najpobožnije, kao što potvrđuje imam Es-Subki. Stekao je znanje u šerijatskim oblastima i Arapskom jeziku. Učio je tefsir i Kur’anske nauke, fikh i njegove osnove, hadiske nauke, Arapski jezik, gramatiku i stilistiku. Najviše znanja je stekao u Damasku. Putovao je u  Bagdad da bi proširio znanje i proveo bi tamo i po nekoliko mjeseci da bi se potom vratio u Damask. Putovanje u potrazi za znanjem je bila osnova u Islamskoj civilizaciji i putovanje radi znanja se smatra od jakih vrlina i odlika.

Šejh El-‘Izz kori vladara Isma’ila

U Damasku je vladao Salih Isma’il, i bio je od Ejjubija. Postavio je El-‘Izza kao hatiba u Emevijskoj Džamiji u Damasku. Poslije određenog vremena Isma’il je počeo sa borbom protiv svog brata Saliha Nedžmuddina Ejjuba, vladara Egipta, želeći da mu oduzme vlast, pa je počeo da prijateljuje sa krstašima predavajući im dvije tvrđave i dozvoljavajući im da uđu u Damask da kupuju oružje i hranu. Tad se Imam ‘Izzuddin žestoko naljutio i popeo se na minber, te održao fenomenalnu hutbu izdavajući fetvu da je zabranjeno prodavati oružje krstašima i sklapatisporazum s njima. Na kraju hutbe nije dovio za vladara Isma’ila i završio je hutbu govorom: “Allahu moj, učvrsti ovaj Ummet na dobru, gdje će moćni biti oni koji su tebi pokorni, a poniženi oni koji su tebi nepokorni i gdje će biti naređivano na dobro i odvraćano od zla.” Potom je sišao sa minbera. Vladar je znao da je El-‘Izz izašao iz njegove pokornosti i žestoko se rasrdio na Šejha zabranjujući mu da drži hutbu i bacajući ga u tamnicu. Povodom ovog narod se uskomešao i desili su se neredi pa ga je pustio iz zatvora, ali mu nije dozvolio da ponovo drži hutbu. Vladar se plašio šejha ‘Izzuddina zbog njegove pobune, pa posla nekog da ih izmiri. Kad je izaslanik došao kod El-‘Izza rekao mu je: “Da bi se vratio na svoju poziciju ili čak i bolju nego što si prije imao, tvoje je samo da se pokoriš vladaru i poljubiš mu ruku.” El-‘Izz mu odgovori sa zlatnim riječima: “Bijedniče jedan, tako mi Allaha, ne bih želio da on meni ruku poljubi, a kamoli da ja njegovu poljubim. O narode, vi ste jedno, a ja sam nešto drugo, velika je razlika između nas. Hvala Allahu koji me je poštedio onog sa čim je vas iskušao!“ (Tabekatuš-Šafi’ijjah)

El-‘Izz i Mamelučki Emiri

Posle dešavanja u Damasku El-‘Izz se preselio u Egipat gdje je stigao 639. h.g. Tu ga je vladar Salih Nedžmuddin lijepo dočekao i postavio ga da drži hutbu i učinio ga da bude glavni kadija. Prvo što je opazio kada je preuzeo sudstvo je bilo to da su Memlučki emiri (koji su u osnovi bili robovi ali su dobili visoke pozicije) prodavali i kupovali. Imali su tako utjecaj na cijene, a to se suprostavlja šerijatskim propisima jer su u osnovi robovi i ne smiju da prodaju niti kupuju, niti da žene slobodne vjernice. I ne prođe dugo, a oni se počeše žaliti vladaru kojem se Šejhova fetva nije baš dopala i on ode do njega tražeći da se odrekne fetve. Ali mu El’Izz odgovara onako kako to doliči pravednom kadiji: “Tražimo od vladara da se ne miješa u kadiluk, to nije njegov posao, a ako ipak želi da se miješa u to onda će se Šejh sam smijeniti sa dužnosti.” Pa su se okupili emiri i poslali nekog da ode po Šejha. Kad je ovaj došao obratio im se: “Napravićemo skup i oglasiti da vas prodajemo, a zaradu ćemo staviti u državnu kasu.” Sultanov zamjenik, koji je bio od Memluka, se razbijesnio i zakleo da će lično ubiti Šejha. Pa je ovaj zamjenik zajedno sa par emira otišao do njegove kuće i pokucao na vrata. Šejhov sin Abdul-Latif otvori vrata i uhvati ga strava kad je vidio izvučenu sablju i zamjenikovo lice na kojem je bijes bio više nego jasan, pa ode do oca i reče mu: “Spašavaj se ili će te ubiti!” Na to El ‘Izz odgovori ponizno: “Tvoj otac nije toliko vrijedan da bude ubijen na Allahovom putu.” Potom izađe i kad baci pogled na zamjenika, ovom iz ruke ispade sablja i zadrhta od straha. Potom poče da plače i zatraži od Šejha da dovi za njega i upita ga: “Šta ćeš sad uraditi?” Reče: “Oglasiću da vas prodajem.”

Ali vladar nije htio da se pomiri sa ovom odlukom, pa posla nekog da ode do Šejha da ga na blag način pokuša odvratiti od plana. El-‘Izz je ipak bio čvrsto odlučan da to sprovede u djelo pa glasniku ne preosta ništa drugo nego da ga obavijesti da vladar nikada neće dozvoliti prodaju Memluka, te da vladareva naredba mora biti izvršena i da njegova naredba stoji iznad sudstva kadije. Također mu je rekao da nije Šejhovo da se miješa u državne poslove i pitanje emira se ne tiče sudije nego isključivo vladara. Šejhu je teško palo to što se vladar miješa u sudstvo pa sakupi svoje stvari i natovari ih na magarca, a članovi  njegove porodice isto uradiše i krenuše sa njim. Kad je narod vidio da El-‘Izz pješice vodi magarce povikaše: “Kuda idete o Šejhu?” Reče: “A zar nije Allahova zemlja prostrana pa da se negdje iselite? Kako boraviti u zemlji gdje sljedbenici šerijata budu tlačeni i gdje se krši sudska presuda?” Narod se oko njega okupi prateći ga, među njima ulema, trgovci,žene i djeca, tako da su haman svi stanovnici Misra izašli za El-‘Izzom. Čak je i vladar izašao pred njega tražeći od njega da se vrati i izvrši ono što misli da treba da uradi po Allahovom zakonu. I tako El-‘Izz posta poznat kao onaj koji je prodao Memluke. Ovo je Memluke još više razljutilo pa napraviše zavjeru protiv njega da ga ubiju, ali ne uspješe u ovom zlom planu. Nasuprot, oni koji su bili poslani da ga ubiju pokajali su se pred njim.

El-‘Izz ibn Abdisselam savjetuje vladara Nedžmuddina

Od situacija gdje je njegovo naređivanje na dobro i odvraćanje od zla dolazilo do izražaja je i tâ kada je obišao Nedžmuddina u njegovoj tvrđavi, a njegovi vojnici poredani u safove ispred njega. Sultan je izašao pred narod u najljepšoj odjeći, okićen onako kako je to bilo uobičajeno kod Misrijskih vladara. El-‘Izz se okrenu Sultanu i pozva ga: “O Ejjube, šta ćeš imati kao izgovor pred Allahom kad ti kaže: ‘O Ejjube, zar ti nisam podario vlast nad Misirom, a ti potom dozvolio prodaju opojnih pića’?” A vladar reče: “Zar se to dešava?” El-‘Izz odgovori toliko glasno tako da su ga vojnici mogli čuti: “Da, tu i tu se prodaje alkohol i neki ostali poroci, a ti uživaš u blagodatima ove države!” Vladar reče: “To je iz vremena mog oca, nisam ja to uradio.” El-‘Izz reče: “Ti si od onih koji kažu: ‘Mi smo zatekli pretke naše kako ispovijedaju vjeru i prateći ih u stopu mi smo na Pravom putu.’ (Prijevod značenja Ez Zuhruf, 22.)“ Pa vladar naredi da se uništi  to mjesto. Rekao je jedan od njegovih učenika: “Pitao sam šejha El-‘Izza o tom događaju pa mi je rekao: ‘Vidio sam ga u toj slavi pa sam htio da ga malo spustim na zemlju da se ne bi uzoholio pa bilo njemu na štetu’.” Rekao sam: “Zar ga se nisi bojao?” Rekao je: “Tako mi Allaha sinko, sjetio sam se Allahove veličanstvenosti, pa je Sultan ispred mene postao kao mačka.” Nek’ se Allah smiluje ovom učenjaku odgajatelju koji je poznavao svoje obaveze i ispoštovao ih. Nek’ ga Allah svrsta u iskrene.

El-‘Izz ibn Abdisselam i Šedžeretuddur

El-‘Izz je živio u vrijeme jake Ejjubijske države koju je osnovao Salahuddin u Šamu i Misru, ali u njeno zadnje vrijeme desilo se ogromno rivalstvo između Memluka pa su se međusobno borili za vlast. Čak su neki pravili saveze sa krstašima da bi se domogli vlasti. I pri kraju ove vladavine, na vlast je došla jedna žena zvana Šedžeretuddur, supruga Vladara Saliha. I ovo je od najopasnijih stvari po državu, da žena dođe na vlast. Ova, za islamsku povijest, do tada neviđena pojava je razljutila muslimane i oni su ovo strogo osudili. Pojaviše se demonstracije protiv ovog političkog utjecaja kojeg je sebi prisvojila Šedžeretuddur. Ove demonstracije predvodio je El-‘Izz stojeći u sredini skupine koja je izašla na ulice snažnim glasom kritikujući to što je žena zauzela mjesto vladara, pojašnjavajući da se ovo suprostavlja Šerijatu zbog hadisa od Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem: “Nikada neće uspjeti narod koji preda vlast ženi.” Ovaj veliki otpor je natjerao Šedžeretuddur da napusti tu poziciju osamdeset dana nakon što ju je zauzela.

El-‘Izz ibn ‘Abdisselam savjetuje Vladara Kutuza

Posle dolaska vojskovođe Kutuza na mjesto vladara Misra i pojave opasnosti od Tatara, koji su slali prijeteće poruke i izaslanike, Kutuzu je bilo jasno da se mora pripremati za sastanak sa Tatarima. Pa je naredio da se skuplja imetak za pripreme, ali ulema i na njihovom čelu El-‘Izz se nisu tek tako složili sa tim. Tražili su da se ne uzima od običnog naroda ništa osim ako je državna kasa prazna i ako svi emiri, trgovci i bogataši izdvoje svoje zlato, pa je Kutuz poslušao i tako postupio. Nakon toga je slavnom pobjedom porazio Tatare sa svojom vojskom.

Preseljenje na Ahiret i pouke iz njegove sire

Preselio je El-‘Izz ibn ‘Abdisselam, rahmetullahi ‘alejhi, desetog dana Džumadel-Ula 660. h.g. Nije iza sebe ostavio palače i gomile blaga nego je ostavio iza sebe divnu biografiju punu lijepih priča, pouka i poruka od kojih su slijedeće:

●  Znanje mora biti praćeno sa radom, i izvršavanje naređivanja na dobro i odvraćanja od zla su od najvažnijih djela sa kojima se rob približava Allaha, subhanehu ve te’ala.

●  Učenjak mora da govori istinu i ne smije da se boji i da bude kukavica.

●  El-‘Izz je primjer za učenjaka odgajatelja koji je spojio između znanja i rada, hrabrosti i snage.

●  Visoke pozicije i požude ne smiju da imaju mjesta u srcima učenjaka osim ako će to pomoći Istinu i koristiti ljudima.

Ovo je samo jedan mali dio El-‘Izzove sire. Ne smijemo zapostaviti siru uleme i moramo da je čitamo razmišljaći o njihovom ogromnom trudu, tako da bi mogli da nastavimo istim putem.

Piše: hfz. mr. Abdullah Rafi’