Strašne pakistanske poplave

Direktor Nacionalnog komiteta za kontrolu katastrofa Nadim Ahmed jučer je izjavio da brojka ljudi koji su pogođeni poplavama iznosi 12 miliona, sa 650.000 uništenih kuća. Službena brojka je 1500 mrtvih i ova brojka se svakodnevno povećava. Stotine hiljada ljudi još uvijek je bez ikakvog skloništa, te bez čiste vode i hrane. Bujica koja je već uništila sjeverozapadni Pakistan sada se slijeva  kroz riječni sistem prema jugu zemlje. Najmanje 70 gradova i sela je poplavljeno u zadnjih 48 sati. Pola miliona ljudi je evakuirano i 11 distrikta u Sindu se nalaze u opasnosti. Vremenske prognoze predviđaju još obilnih kiša, što će prozrokovati još poplava.

Već sada je široko raširen gnjev zbog odsustva upozorenja i pripremanja, te vrlo loše organizacije spašavanja i dostave pomoći. Bezbroj objavljenih članaka donosi svjedočenja žrtava poplava koji , zbijeni u sklepanim skloništima, kritiziraju vladu zbog toga što je propustila da im obezbjedi makar i osnovnu humanitarnu pomoć.
Opozicioni političari i mediji su žestoko napali Zardarija zbog toga što nije otkazao svoju evropsku turneju u trenutku dok milioni ljudi pate u Pakistanu. „ Odvratno je vidjeti da Zardari ide na takav put kada ljudi ovdje očekuju da predsjednik stane uz svoju naciju u ovim trenucima tuge,“ izjavio je opozicioni lider Ahsan Iqbal za Washington Post. Već ranije optužen za nebrigu Zardari je izjavio nakon sastanka sa britanskim premijerom Davidom Cameronom da će „oluje doći i proći“, aludirajući na problematične britansko-pakistanske odnose, ali ovakav izbor riječi je , u najmanju ruku, vrlo bezosjećajan.

Nesumnjivo Zardarijeva odluka da nastavi sa posjetom pokazuje prezir i omalovažavanje vladajuće elite prema osiromašenim masama ove zemlje. Ali takođe ukazuje na dublju političku krizu koja potresa vladu, koja je već prezrena zbog svog proxy rata protiv islamističkih militanata u ime Amerike, i oštre politke koju im diktira MMF koja je izazvala socijalnu krizu koja je pogodila desetke miliona ljudi.

Zardari je požurio u Britaniju da pokrpa odnose između ove dvije zemlje, nakon što je britanski premijer kritizirao pakistansku vladu zbog toga što „gleda u oba smjera“ kada se radi o „terorizmu“. Ove kritike su gorče zbog toga što ih je Cameron izrekao za vrijeme svoje službene posjete pakistanskom susjedu i regionalnom rivalu Indiji. I dok su se bliske veze ponovo potvrđivale, ovi Cameronovi komentari su bili dio napora, koje predvode SAD, da se pritisne Zardari da intenzivira nepopularni rat u pograničnim dijelovima sa Afganistanom.
Zardari već hoda na političkoj ivici noža- ovisan o američkoj političkoj, ekonomskoj i vojnoj pomoći sa jedne strane, ali suočavajući se sa široko raširenom opozicijom protiv američkih vojnih kampanja i operacija u Pakistanu i Afganistanu. Prema anketi izvedenoj od strane Pew Global Attitudes Projecta, samo 20% Pakistanaca je ocjenilo Zardarija pozitivno, u odnosu na 64% od prije dvije godine kada je došao na vlast. Kao dodatak ovome 59% ispitanika je označilo Ameriku kao neprijatelja i samo 17% ima povoljno mišljenje o SAD.

U krajevima pogođenim poplavama, gdje Pakistan već izvodi vojne operacije- kao što je dolina Swat- nivo odvratnosti i bijesa je sigurno mnogo veći. Samo prije godinu dana pakistanska vojska je poslala više od 20.000 vojnika u dolinu Swat, i susjedne oblasti, da bi uništila islamske milicije. Najmanje dva  miliona ljudi tada je raseljeno, dok su stotine hiljada bile prisiljene da se sakriju i zbiju u pretrpane i tijesne izbjegličke kampove. Sada se mnogi od tih  ljudi ponovo suočavaju sa istom situacijom.

Pretjerana „zabrinutost“ Washingtona oko ovih poplava je zbog njihovoh potencijalnog uticaja na ono što se naziva „AfPak ratom“ (ratovima u Afganistanu i Pakistanu). Komentatori su upozorili na opasnost da bi islamske organizacije mogle iskoristiti vladinu ograničenost u dostavljanju pomoći da bi dobili podršku naroda nudeći svoju vlastitu pomoć. Drugi su preporučili Obaminoj administraciji da iskoristi ovu šansu i pružajući pomoć poboljšaju sliku Amerike na ovim prostorima.

Ove cinične kalkulacije podsjećaju na komentare američkog državnog sekretara Condoleeze Rice, koji su uslijedili nakon cunamija iz decembra 2004. godine koji je pogodio Šri Lanku, Indoneziju i druge zemlje, ostavljajući stotine hiljada mrtvih i milione beskućnika. Rice je izjavila da ova tragedija predstavlja „priliku“ da SAD podigne svoj ugled. U Šri Lanci Bušova administracija je iskoristila cunami da rasporedi američke trupe po prvi put u toj zemlji, te da ojačaju veze sa vojskom Šri Lanke.

Isto tako Obamina humanitarna pomoć dolazi zbog američkih strategijskih interesa. Znakovito je da su američki vojni helikopteri  poslani u dijelove Pakistana koji su pogođeni poplavama. Da bi održali privid nezavisnosti pakistanska vlada i vojska prije je ograničila prisustvo američkih snaga unutar zemlje. Što se tiče humanitarne pomoći SAD je obećala od „mršavih“ 10 milona dolara povećanje na 25 miliona dolara. Da podsjetimo prošle sedmice(početkom augusta) američki Kongres je odobrio dodatnih 60 milijardi dolara za vojne operaciju u susjednom Afganistanu.

Katastrofa u Pakistanu je proizvod godina zanemarivanja. Monsuni su uobičajeni godišnji događaj i poplave se dešavaju redovno, ali vlasti ove zemlje nisu uspjele da razviju ispravni sistem zaštite od poplava i uspješnu kontrolu poplava. Infrastruktura nije bila planirana da se bori protiv prirodnih katastrofa, bilo da se radi o trenutnim poplavama ili razarajućim zemljotresom iz 2005. godine koji je pogodio Kašmir. Kao i u slučajevima uragana Katarina u SAD-u 20. godine i naftne mrlje u Meksičkom zaljevu, racionalno planiranje je nemoguće u socijalnom okruženju kojim dominira privatni profit i anarhija na tržištu. A najviše pogođeni ovakvim stanjem su najsiromašniji slojevi društva.

Odgovornost za ovu katastrofu sigurno trebaju podijeliti pakistanska vlada i politički establishment. Ali ovakvo stanje u Pakistanu, oslabljenom i osiromašenom, je , kao i u mnogim drugim zemljama, rezultat više od stoljeća imperijalne opresije. Socijalni jaz između bogatih i siromašnih u posljednje tri decenije je povećan, zbog globalizacije i transformacije Pakistana u mjesto sa jeftinom radnom snagom. Podjela na Pakistan i Indiju je postavila još neke barijere da se napravi efektivan sistem zaštite od poplava na rijekama koje teku ovim dvjema zemljama. I dok se dva rivala bore oko toga ko će kontrolirati rijeku Ind poplave su pogodile ne samo pakistanski dio Kašmira, nego i indisjki, i rezultat su stotine mrtvih.

Wije Dias
WSWS