Islambosna.ba – Hiljade gladnih, prljavih i zbunjenih seljana stiže u Sukkur, grad u istočnoj pakistanskoj provinciji Sindh, koji je za sada izbjegao katastrofalne poplave koje su pogodile Pakistan.Ali ovi ljudi će uskoro shvatiti da nikakvu pomoć neće dobiti. Kamioni i autobusi stižu u valovima s vrećama, krevetima i madracima, krcati putnicima, većinom ženama i djecom koji sjede na vrhu. Drugi lutaju raznim dijelovima grada sa svojim krdima stoke, njihovom najvrednijom imovinom, s napetim sačmaricama i puškama na leđima, zbog bandita koji lutaju ovim krajem pokrajine Sindh.
Mnogi od ljudi koji su pobjegli pred poplavama sada spavaju kraj ceste, pod mostovima i na željezničkim stanicama, na velikoj vrućini koju prati velika vlažnost, s komarcima koji ih napadaju cijelu noć. U ponedjeljak su UN izjavile da su poplave u Pakistanu, koje sada traju već treću sedmicu, s više od 1.600 mrtvih, pogodile ukupno oko 13,8 miliona ljudi, što je veća brojka od zajedničke brojke ljudi pogođenih trima nedavnima velikim prirodnim katastrofama: januarskim zemljotresom u Haitiju, zemljotresom u Pakistanu 2005. godine i cunamijem u Aziji 2006. godine.
Podivljale vode su uništile preko 300.000 domova u četiri pakistanske provincije i njima je pogođeno 10.663 sela, od kojih 2.500 u Sindhu, stoji u izvještaju UN-a. Sindh je zadnja oblast pogođena poplavama, kada je voda koja je protutnjala duž Pakistana počela pristizati prošlog vikenda do ove provincije i Sukkur, na sjevernom kraju Sindha je sada također ugrožen. „Trenutno Sindh je naša najveća briga“, izjavio je glasnogovornik UN-a Maurizio Giuliano.
Habiba je stigla u Sukkur u ponedjeljak, u četiri sata ujutro, s još oko 60 seljana iz njenog sela Marakh Bijarani. Svi oni su požurili u sigurnost s malo odjeće, tavi za kuhanje i natrpani u jedan jedini traktor i prikolicu unajmljenu od jednog zemljoposjednika. Seljani se sada nalaze u jednoj školskoj zgradi, u blizini aerodroma u Sukkuru, i uslovi za život nisu nimalo dobri. Samo pola stanovnika malenog sela je uspjelo pobjeći, samo oni koji su uspjeli izvući na podignuti nasip prije nego što se voda pojavila. Habiba se uspjela izvući, sa svoje dvoje male djece, ali sudbina njenog muža i petero druge djece joj je nepoznata, jer su oni bili na drugoj strani sela kada je naišla podivljala voda. „Nisam do sada bila u mogućnosti da kontaktiram sa svojim mužom. Nemamo vijesti šta se dogodilo s ostalima“, kaže 40-godišnja Habiba, koja je prvi put u životu napustila svoj dom. „Mi smo sada samo u Božijoj milosti.“ Podvornik u školi se sažalio na njih i pustio ih je u zgradu, ali oni još uvijek nemaju hrane niti vode. „Voda je došla iznenada, kada je nasip popustio. Bilo je mnogo vode. Možda i 10 stopa. Naše kuće su uništene“, kaže Abdul Sattar, jedan iz grupe.
U blizini autoceste i željezničke stanice u Sukkuru nekoliko stotina raseljenih ljudi živi na blatnjavima stranama ceste, mnogi od njih provode već treću noć na otvorenom. Nemaju vode niti hrane i preživljavaju zahvaljujući milosrđu prolaznika. Kažu da su vraćeni iz vladinih kampova, koji su prepuni. Jedno novorođenče je tu umrlo u ponedjeljak, kažu oni. „Ministri i druge važne ličnosti prolaze ovo mjesto u svojim automobilima, ali se ne zaustavljaju“, kaže Shaukat Ali, 45-godišnjak, koji je stigao s oko 200 ljudi iz sela u Kashmore distriktu i koji sada živi ispod nadvožnjaka, koji im pruža zaštitu od kiše. „Ako nam ne žele dati ništa drugo, neka nam makar daju vode za piće.“ „Oni (vlada) uzimaju svu pomoć za sebe. Oni nas potkradaju. Ništa ne dolazi do naroda“, kaže njegov brat Mukhtiar Ali. „Vlada nije učinila ništa za nas. Nema lijekova, hrane, vode, šatora niti deka.“
Piše: Saeed Shah
Izvor: McClatchy Newspapers
IslamBosna.ba
