Nikola Špirić – Predizborni pucanj
“U slučaju da Generalna skupština UN-a potvrdi nezavisnost Kosova i Republika Srpska će po istom osnovu izvršiti secesiju. Srbi iz RS-a nemaju ništa protiv da i Bošnjaci proglase samostalnost bošnjačke republike, kao i Hrvati – hrvatske.”
Izjava Nikole Špirića za podgorički list Dan, ma koliko god bila još samo jedan dosadni predizborni pucanj u prazno kojim se ne treba baviti više no što zaslužuje, ima nekoliko ozbiljnih činjeničnih mana na koje ipak valja podsjetiti. Špirić zaboravlja dvije važne stvari. Prvo, u odluci Međunarodnog suda pravde o legitimnom proglašenju nezavisnosti Kosova stoji da: “Ako je Savjet sigurnosti UN-a želio da unaprijed eliminira mogućnost proglašenja nezavisnosti, mogao je to učiniti jasnim i nedvosmislenim terminima u tekstu Rezolucije, kao što je to uradio u Rezoluciji 787 (1992.) u vezi s Republikom Srpskom.” Međunarodni sud pravde jasno je dao do znanja da Kosovo ne osamostaljuje Republiku Srpsku. I naravno, Špiriću je to vrlo dobro poznato. No, koliko god se izjave o separatističkim aspiracijama kao metod ispraznog političkog diskursa mogu “tolerisati” kod stranačkih predstavnika koji nisu nosioci vlasti, od Nikole Špirića, premijera BiH, takva retorika je kontradikcija sama po sebi. Špirić prijetnjama o razbijanju državne suverenosti negira samu funkciju na koju je postavljen i iz koje progovara. I ne pokazuje dovoljno zahvalnosti prema “suverenosti” bez koje bi, kao razni slavuji, majkići, kalabići, možda bio vozač autobusa. Ali, s kojim ne bi dogurao do Šangaja.
(b.d.)