Nice: Svjedoci često namjerno iznose tvrdnje o pritiscima

Kako je u izjavi za program Radija Slobodna Evropa navela Nerma Jelačić, portparolka Haškog tribunala, sudsko vijeće naložilo je imenovanje prijatelja suda koji bi istražio navode o zastrašivanjima i pritiscima nekih istražitelja Tužilaštva na svjedoke u procesu protiv Vojislava Šešelja.

Bivši glavni tužilac Haškog tribunala u slučaju Milošević Džefri Najs (Geoffrey Nice) u intervjuu za program RSE kaže da ne može da komentariše istragu koja je u toku jer to ne bi bilo korektno, ali naglašava da u cijelom slučaju treba biti svjestan teškoća sa kojima se suočavaju haški istražitelji.

Nice: Ima jedan problem, kad je u pitanju obezbjeđivanje svjedoka. Imate, naime, pred sobom potencijalne svjedoke, ali oni su veoma uplašeni da progovore i vi im zato tokom razgovora nagovjestite mogućnost relokacije. Diskusija o relokaciji ili drugim programima zaštite svjedoka mora da se vodi veoma oprezno jer bi u suprotnom razgovori istražitelja sa svjedokom kome je predočena mogućnost relokacije u kasnijoj fazi mogli od strane svjedoka ili potencijalnog svjedoka biti označeni kao nekorektni postupci tužioca ili istražitelja iako to zaista nisu bili. Primjera radi, ako istražitelji u nekoj fazi predlože relokaciju zato što je svjedok toliko zaplašen, kasnije to može biti interpretirano da je tužilaštvo relokacijom pokušalo da podmiti svjedoka da se pojavi kao svjedok. Ako niste izuzetno oprezni slično se može dogoditi i kad je u pitanju praksa odustajanja od krivičnog gonjenja osobe u zamjenu za njeno svjedočenje u određenom procesu. Tako nešto dogodilo se samo jednom – i to iza mojih leđa i bez mog znanja. Nažalost, kad se takav ustupak svjedoku učini, on više ne može se povuče. Kao što se i moglo očekivati, u kasnijoj fazi procesa takav “dil” se okrenuo protiv tužilaštva jer je svjedok davao iskaze u korist Miloševića i pred sudom ispričao šta su mu haški istražitelji tokom intervjua nudili da bi svjedočio u korist tužilaštva.

RSE: U kojoj mjeri ova istraga može da se negativno odrazi na percepciju o Tribunalu?

Nice: Može da se dogodi upravo suprotno. Ukoliko istraga pokaže da su svi koji su njome obuhvaćeni radili savjesno svoj posao, odnosno, da su optužbe protiv njih bile lažne, očigledno je da će iz toga proizaći zaključak da je Tribunal radio kako treba. Pošto ne želim da komentarišem proces koji se vodi, ne bih, razumije se, mogao ni komentarisati eventualne konsekvence ukoliko rezultati pokažu nešto drugo. Međutim, uopšteno se može reći da svaki put kad se pokaže da ovakvi međunarodni sudovi, ovako mlade, embrionalne, sudske institucije, imaju neokrnjen integritet, to svakako utiče na rast povjerenja u međunarodnu pravdu. I obrnuto, razumije se. Svaki put kad se ispostavi da nešto nije dobro obavljeno, bude lakše kritikovati takve sudove. To je generalni zaključak koji se sam po sebi nameće.

RSE: Neki posmatrači kritikuju sudiju Jeana Claudea Antonettija, predsjedavajućeg vijeća u slučaju Šešelj, koji je i naložio ovu istragu, da pokazuje previše razumijevanja prema optuženom Šešelju. Kakav je vaš utisak?

Nice: Nisam pažljivo pratio taj proces, tako da ne mogu da komentarišem te kritike iako znam za njih. Ponekad su se u predmetima na kojima sam radio sudije suviše ustezale kad je trebalo da disciplinuju optužene, pa je to djelovalo kao da nisu imali dovoljno samopouzdanja. Kad bi se optuženici pred domaćim sudovima ponašali onako kako su to činili neki od njih na Haškom tribunalu, sudije bi im saopštile da su slobodni da odu ako im se ne dopada kako sud radi, a da će suđenje biti nastavljeno bez njih. Međutim, odviše je lako kritikovati ljude čiji posao ne radite i ja to ne želim da činim. Sudije u Hagu izložene su vanrednim naporima u slučajevima koji su im dodjeljeni. Oni moraju ostvarivati ciljeve međunarodne pravde, njihov rad i njihove odluke činiće dio izuzetno značajne dokumentacije. U pitanju je, dakle, mnogo širi spektar odgovornosti nego kad su u pitanju nacionalni pravosudni sistemi. U tom smislu i ova moja prigušena kritika mora se shvatiti u svijetlu tih činjenica.

RSE: Neki svjedoci u slučaju Šešelj, kako vidimo, navode da su bili izloženi pritiscima. U slučaju Haradinaj navodno su bili zastrašivani svjedoci. Neki su odbili da se pojave na suđenju, pa optužbe protiv kosovskog lidera nisu ni mogle biti dokazane. Nekako se stvara utisak da Hag nije u stanju da obezbjedi neprobojniju zaštitu za svjedoke.

Nice: Tvrdnje svjedoka da se na njih vršio pritisak ostaju puke tvrdnje sve dok se ne pojave činjenice koje ih dokazuju. Često se događa da svjedocima iz različitih razloga ide u prilog da govore o pritiscima koji se na njih vrše iako tih pritisaka u stvarnosti nema. Međutim, odgovor na vaše pitanje o tome zašto Tribunal ne može da obezbjedi čvršću zaštitu ljudi koji se plaše da svjedoče veoma je očigledan. U slučajevima kad istražitelji takvim svjedocima ponude treću zemlju, oni u toj državi nemaju nikakvu podršku policije. A nemaju ni ovlašćenja da svjedoke dovedu u Hag i da sa njima razgovaraju kada god žele. Dakle, pozicija međunarodnih sudova je i u ovom pogledu drugačija nego pozicija domaćih sudskih institucija, tako da je internacionalnim pravnicima i istražiteljima mnogo teže da obezbede adekvatnu zaštitu svjedoka nego njihovim kolegama u lokalnim sudovima.

(RSE)