Mediji i politika: Kupovanje javnog mnijenja u RS-u

 Iako je rok za podnošenje zahtjeva bio 90 dana, Vlada Republike Srpske, tačnije agilni premijer Milorad Dodik, prije isteka tog roka, na sjednici 15. jula ekspresno je odobrio 2.360.000 KM medijskim kućama: Radio-televiziji RS-a 1.000.000 KM, Nezavisnim novinama i Glasu Srpske po 400.000, Fokusu 360.000 i Pressu 200.000 KM.

 U jeku predizborne kampanje, Dodik je režimskim medijima ubrizgao finansijsku injekciju – kako bi nagradio i stimulirao njihovu poslušnost u daljem nekritičkom izvještavanju o SNSD-u i eliminiranju političkih protivnika. Sjetimo li se izjave opozicionara Dodika, prije nego što je u martu 2006. preuzeo funkciju premijera RS-a – ono što je vazduh za pluća to su mediji za političara – danas je pribjegao tehnici “usta na usta” i medije koje odavno vještački, u smislu neovisnosti, održava u životu još jedanput reanimirao s jasnim ciljem, kako bi mu pomogli da pobijedi na predstojećim izborima.

Iako je najviše “vazduha” udahnuo odabranima – Draganu Davidoviću i Željku Kopanji – Dodik je, napravivši dramsku pauzu, sjednicu-dvije poslije pogostio i Srpsku novinsku agenciju (SRNA) s 400.000 KM, banjolučki magazin Reporter s 200.000, bijeljinsku BN televiziju s 400.000, te Radio-televiziju Slobomir iz Bijeljine sa 100 hiljada KM.

Sprem’te se davidovići i kopanje Iako se RTRS finansira kroz obaveznu TV pretplatu, najveća količina novca pripala je upravo ovoj medijskoj kući, podređenoj Dodikovim interesima. Dragan Davidović, generalni direktor RTRS-a, kuće koju je Vlada RS i krajem 2009. zdušno “pomogla”, rekao je u medijskim istupima da je taj novac utrošen na izgradnju RTV doma u Banjoj Luci. Podsjećamo, Boško Čeko, glavni revizor Službe za reviziju javnog sektora RS-a, utvrdio je brojne nepravilnosti upravo kada je riječ o provođenju tendera za izgradnju RTV doma, na kojem je pobijedila firma Integra, u vlasništvu Slavice Stanković, supruge vlasnika Integrala Slobodana Stankovića. Davidović, deklarirani četnik i interpretator pjesme Sprem’te se, sprem’te 1995., drznuo se, pak, govoriti i o “nezavisnom novinarstvu”: “Ne može se utjecati na uređivačku politiku ako novac date za takve svrhe, a u principu, što se tiče RTRS-a, ne postoji način da se utječe na uređivačku politiku. Novinari su samostalni u odlukama što je profesionalnost a što nije, što je etički ispravno a što nije.” Davidović je bio ministar vjera u pet saziva vlade Radovana Karadžića, haškog optuženika, a tokom njegovog mandata na teritoriju kojim je upravljao njegov tadašnji Vođa nije ostao gotovo nijedan nesrpski sakralni objekt. Dobitnik je Ordena Njegoša trećeg reda, kojim ga je odlikovao Karadžić, a on je i jedini funkcioner RS-a koji je dobio odlikovanje Arhijerejskog sabora SPC-a – Orden Svetog Save prvog reda. Davidović se pokazao kao zahvalan kadrovik stavivši se na raspolaganje SNSD-u.

“Željko Kopanja je moj prijatelj. Mi smo zajedno pokrenuli Nezavisne novine”, klicao je onomad Dodik. Nezavisne novine pokrenute su, naime, s ciljem svrgavanja SDS-a u poratnim godinama, kada je Kopanja obilato finansiran donacijama sa Zapada kako bi se tim listom promovirala “demokratija”. U oktobru 1999. izvršen je atentat na Željka Kopanju, koji je u tom momentu tretiran kao “atentat s jasnom političkom porukom”. A kada su zapadne donacije presušile, dolazi i do zaokreta u orijentaciji lista, što je naročito otužno ima li se na umu odrednica “nezavisne” u nazivu novina, koje postaju nadasve zavisne upravo od Dodika. Kopanja je, kako je tvrdio Dragomir Babić, predsjednik Narodnog fronta (prije nego što je došao Kopanji na poklonjenje), “od stranaca dobio ogromne donacije za razvoj nezavisnog novinarstva zbog pisanja o stradanju nesrpskog stanovništva na Korićanskim stijenama. Međutim, Kopanja je bio dužan ogroman novac ljudima iz državne bezbjednosti, i to zbog šverca cigaretama, u koji se bio uključio. Radilo se o oko 500.000 maraka koje nije vratio. Došla mu je poruka – automobil mu je dignut u zrak, a on je ostao bez nogu.” O tome, prema Babićevim navodima, postoji kompletan izvještaj. “Kopanja je sam zaustavio privođenje počinioca u januaru 2000. godine! Zvao je načelnika D.J. Odjeljenja za suzbijanje kriminaliteta i urgirao da se atentator ne privodi. Poslije toga, načelnik D.J. je penzionisan, inspektor je skinut sa slučaja, a nedugo zatim je i izbačen iz policije”, rekao je Babić.

“Ma, ne slažem se ja s Dodikom, bolan Senade, u 80 posto stvari, kad je politika u pitanju, ali neću da zaustavljam pozitivne procese koji su krenuli…”, rekao je Kopanja u intervjuu za Dane u maju 2007. I ostao dosljedan, ni tri godine poslije nije učinio ništa da zaustavi “pozitivne procese”, štaviše Nezavisne su u međuvremenu uznapredovale u SNSD-ov dnevni pamflet, ne samo zarad “prijateljstva” već zahvaljujući finansijskoj potpori. Kopanja sa Slobodanom Stankovićem, vlasnikom kompanije Integral inženjering i bliskim Dodikovim prijateljem, ulazi u konzorcij: za 3,8 miliona maraka postaju vlasnici Glasa Srpske, iako je procijenjeno da vrijednost zemljišta vrijedi nekoliko puta više. Uz desetoprocentno učešće Slobodana Stankovića, Kopanja se ustoličio kao vlasnik dnevnih novina Glas Srpske, te preduzeća Glas trgovine i Glas grafike, uključujući i štamparije, trafike i distributivnu mrežu. Samo desetak dana nakon što je potvrđena ta informacija, uslijedit će proglašenje Stankovića za biznismena godine u izboru Nezavisnih novina.

Svaka stranka ima svoje glasilo Dodik je izdašnim donacijama od novca poreskih obveznika zabetonirao svoj utjecaj u propagiranju “nezavisnog novinarstva”, ne zaboravivši pritom ni Glas Srpske, ma kako njegov utjecaj danas minoran bio. Za urednicu Glasa Srpske, odlikovanog ordenom Radovana Karadžića, postavljena je Mirjana Kusmuk, supruga Dragana Davidovića. Njezin bogati životopis resi činjenica da je bila šefica kabineta (ili se tako predstavljala) osuđenog ratnog zločinca Momčila Krajišnika, bivšeg predsjednika Narodne skupštine RS-a i člana Predsjedništva BiH.

Glavni i odgovorni urednik magazina Stav i stalni suradnik političkog magazina 60 minuta Slobodan Vasković je u Danima 2009., govoreći o najbližim saradnicima Milorada Dodika – Peri Simiću, Dodikovom savjetniku za medije, te Mirjani Kusmuk i Draganu Davidoviću, istakao da njihov stvarni šef nije Milorad Dodik, nego Željko Kopanja, koji, kao što se potvrdilo i ove godine, uspijeva izvući materijalnu korist. Kopanjin pandan u Federaciji BiH zasigurno je Fahrudin Radončić, utemeljitelj i vlasnik Dnevnog avaza, Globala, Expressa, Sporta, Azre i TV Alfa, također “kreator javnog mnijenja” zarad “viših” ciljeva i, razumije se, tornjeva.

Dnevni list Fokus od Kopanje je kupio biznismen iz Laktaša Milorad Janjetović, znan kao “Dodikov cvjećar” i njegov prvi komšija u rodnom selu Mrčevci kod Laktaša. Janjetović je vlasnik kompanije Tamaris, koja se bavi održavanjem zelenih površina širom svijeta. Dodikov laktaški komšija vlasnik je i BEL televizije, koju je kupio nakon što je proglasila stečaj. Direktor ove televizije je Janjetovićeva kćerka Tamara. Stav je pisao da se Janjetović u krugu svojih prijatelja “hvalio da će dobiti tri miliona od Mile za razvoj medija, a dva će dobiti svi ostali, čitaj Kopanja”. Profil laktaškog biznismena objavljen je u Kopanjinim “nezavisnim” novinama, gdje Janjetović otkriva tajnu svog uspjeha: “Počeo sam sa proizvodnjom malih nadgrobnih vijenaca”. Bez sumnje, prve stranice Fokusa i udarni termini na BEL televiziji za pozamašnu svotu od preko 500.000 KM bit će rezervirani samo za jednoga – Vođu, a to su izdanja opskurnog lista u posljednje vrijeme već i potvrdila. A kao ponajbolja ilustracija za profesionalne uzuse Fokusa poslužit će događaj kada je Radovan Jović, novinar Fokusa, fizički napao Mišu Vidovića, dopisnika FTV-a iz Banje Luke, psujući mu majku ustašku i uzvikujući: “Pustite me da zakoljem ovog ustašu!” Iz Fokusa je pristiglo tek kratko saopćenje: “Radovan Jović nije bio na zadatku kada se desio incident.”

Kada je prošle godine Dodik u medijima pozvan da obrazloži zašto je novac dodijelio magazinu Reporter, osnovanom 1997., rekao je da je to “jedini naš nedjeljnik, pa ga moramo podržati”. Ovogodišnji iznos od 200.000 KM, također nije za zanemariti, a poput promjene u orijentaciji Kopanjinih novina iz “nezavisnih” u “Dodikove”, isti usud pratio je Reporter. “Milorad Dodik je glavna priča. On se vratio na vlast kao neko ko je unio jednu dozu pozitivne energije i nije mu dugo trebalo da postane kult. Mile Nacionale – nije sporno. Prije njega je bilo malo prodaje, malo privatizacije, malo hapšenja krimosa”, rekao je Igor Gajić, urednik ovog glasila, u intervjuu Danima. Tada je, govoreći o klanovima u RS medijima, iznio nadasve zanimljivu tezu: “Pa, svaka stranka ima svoje glasilo. Ovdje je politika uvijek pokretala medije. Mnogo para se tu provrtilo.”

Ekstra magazin je sedmični časopis sa sjedištem u Bijeljini, koji je od prošlogodišnje donacije Vlade RS-a u iznosu od 51.494 KM ove godine dobio tri puta veću. Na web stranici Nezavisne televizije Arena, čije je sjedište također u Bijeljini, teško je ne zamijetiti upadljivo veliki naslov Dodik: Vratili smo dostojanstvo Srpskoj – što “opravdava” Dodikovu investiciju. Kanal 3, televizijska kuća iz Prnjavora, koja je ove godine obilježila 15 godina emitiranja programa, “proslavila” se gostovanjem Dodika u mjesecu junu, kada je dotični, uvrijeđen komentarom gledatelja emisije Stav, rekao je: “Aj’ ne seri!” Za fekalne ili fekalno-verbalne radnje bit će privilegiran, nema sumnje, upravo on, koji je prnjavorskoj televiziji darovao 150 hiljada KM. Dodiku za predizbornu kampanju ne trebaju savjetnici – tu je novac poreskih obveznika kojim će medijima navući luđačku košulju – da obmanjuju javnost o prilikama u RS-u i prikrivaju njegov kriminal. Pa neka “pročišćavanje” pluća, specijalnom Dodikovim inhalacijskom tehnikom, košta i pet miliona KM: sve za nezavisnost i slobodu medija.

Vijesti.ba