Inzko: Najveća prijetnja građanima BiH su vlasti koje rade u svom interesu

Građani BiH vrlo dobro razumiju da su najveća prijetnja njima i njihovim porodicama organi vlasti koji nisu uspjeli provesti reforme i koji rade u svom interesu, a ne u interesu građana, izjavio je u ekskluzivnom intervjuu za "Dnevni avaz" visoki predstavnik međunarodne zajednice Valentin Inzko.

U sasvim otvorenom razgovoru Incko govori o svim aktuelnim političkim pitanjima, revidira četverogodišnji mandat aktuelnih vlasti i govori o novoj ulozi međunarodne zajednice, antikorupcionom timu te predstojećim izborima.

Zastoj i reforme

– Ne postoji opasnost od raspada ili centralizacije zemlje. Konstitutivni narodi BiH ne predstavljaju prijetnju jedni drugima, a u oktobru građani imaju samo jedan izbor, nastaviti kao do sada ili ići naprijed – poručio je visoki predstavnik.

Gospodine Incko, bliži se kraj mandatu aktuelnih vlasti, kako ocjenjujete Vašu saradnju, i uopće uspjeh ove vladajuće garniture na državnom i entitetskim nivoima vlasti?

– Više me zanima da gledam naprijed nego nazad. Političari u ovoj zemlji treba da se ponašaju isto tako. Reforme koje su provedene moraju se dalje nadograditi, umjesto što se stalno osporavaju. Ono što mogu reći jeste da sam, zajedno sa svojim prethodnicima, davao redovne izvještaje i Vijeću sigurnosti UN-a i Upravnom odboru Vijeću za implementaciju mira (PIC) u posljednje četiri godine. Ti izvještaji nisu pravljeni da nekoga čine sretnim, ali birači to znaju puno bolje od mene, jer oni snose posljedice za djelovanje i nedjelovanje vlada i parlamenata u ovoj zemlji.

Jasno je da postoji puno mjesta za poboljšanja, i na to se trebamo fokusirati. Kako se vratiti na tempo reformi kakve smo imali između 2002. i 2006. godine? Tokom 2004. godine, Parlamentarna skupština BiH usvojila je 87 zakona. U prvih osam mjeseci 2010. godine usvojili su 25 zakona. I kao da to nije dovoljno loše, Zastupnički dom BiH odbacio je 18 zakona. Tako da imamo situaciju da se odbacuje gotovo isti broj zakona koliko se i usvaja. Što se tiče Vijeća ministara, izvršni organi su ove godine, do sada, usvojili samo 25 posto vlastitih planiranih aktivnosti. To nije održivo, dugoročno gledano, ako se zemlja želi pridružiti EU.

U vezi sa saradnjom, ona je mogla biti mnogo bolja u toku posljednje četiri godine.

Suviše često smo bili svjedoci da lokalni organi osporavaju Dejtonski mirovni sporazum, uključujući i autoritet visokog predstavnika, te da uopšteno krive međunarodnu zajednicu umjesto da izvršavaju vlastite odgovornosti. Kao rezultat, ovo pokazuje nemogućnost ili nepostojanje volje da podržavaju Dejton bez prisustva Ureda visokog predstavnika (OHR).

Mnogi smatraju da BiH nikada nije bila u težoj situaciji, nakon godina političkih blokada i teške ekonomske situacije. Ide li BiH putem konačne disolucije ili je samo riječ o najtežem kriznom periodu nakon Dejtona?

– BiH ne napreduje onoliko koliko smo se nadali. Međutim, BiH sigurno ne ide ni ka raspadu. Ona je suverena zemlja, i to se ne mijenja. To je također bila i namjera "dejtonskog" ustava. Mirovni sporazum je zaustavio rat – da, ali je također potvrdio BiH kao suverenu zemlju unutar njenih sadašnjih granica. Dakle, pitanje je da li su ljudi i političari ove zemlje sposobni za usvajanje i provođenje reformi koje će osigurati dostojanstven život građanima ili će pak odbaciti reforme i na taj način ostaviti u naslijeđe sadašnjoj i budućim generacijama životu u siromaštvu, frustracijama i političkoj nestabilnosti. Građani ove zemlje moraju odlučiti da li su za stagnaciju i nacionalizam ili za napredak prema Evropskoj uniji i bolju budućnost. Ovo drugo moguće je postići samo ako ljudi zajedno djeluju.
 
U sljedeće četiri godine ljudi moraju početi zajedno djelovati, ova zemlja se mora ponovo reintegrirati – zajedničko djelovanje pozitivnih snaga kako bi se svima donio napredak, bez obzira na njihovo ime, nacionalnost ili to gdje žive. To mora biti prioritet sljedećih vlada na svim nivoima.

Neki će me optuživati za zagovaranje centralizacije, ali ništa nije dalje od istine kao takva tvrdnja. Za pravilno funkcioniranje ove zemlje nije potrebna centralizacija. Potreban je zajednički rad uz međusobno poštivanje.

Je li se međunarodna zajednica umorila od rješavanja bosanskog pitanja, procesa izgradnje i nacije i da li ima glasova koji bi htjeli nekakvo drugo rješenje?

– Naša politika je jasna – jedna suverena BiH kao punopravna i jednakopravna članica evroatlantske porodice država. Međunarodna zajednica je mnogo uložila u BiH i u političkom i kadrovskom i ekonomskom smislu. Iz tog razloga legitimno je pravo međunarodne zajednice da ima i konkretna očekivanja od ove zemlje. Prije svega, očekujemo da se stvari u zemlji srede. Kao što sam ranije rekao, postoji samo jedno rješenje, a to je da se provedu dva R – reforma i reintegracija.

Političari trebaju prestati da truju atmosferu, treba da počnu jedan s drugim razgovarati ozbiljno, a prije svega trebaju početi da služe narodu – to je njihov posao. To je pitanje dijaloga, kompromisa i konkretnih rezultata. U narednim sedmicama glasači trebaju vrlo direktno pitati kandidate kako to misle učiniti. Kako misle stvoriti mogućnosti za otvaranje radnih mjesta, kako se misle boriti protiv korupcije, kako će poboljšati obrazovanje da bi privreda imala radnu snagu koja joj je potrebna za širenje.

Pojedini mediji, ali i političke stranke upućuju i kritike na Vaš račun, tvrdeći da ne radite svoj posao i samo stojite po strani. Kako to komentirate?

– Mnogi političari ovdje imaju isprobanu i testiranu formulu prema kojoj koriste međunarodnu zajednicu da skrenu pažnju birača s njihovih vlastitih neuspjeha. Mogu shvatiti zašto to rade, jer ovo za njih funkcionira! Uprkos tome što ne služe građanima, i dalje ih biraju. Pa, dakle, zašto mijenjati bilo šta?

Želim da budem vrlo jasan po ovom pitanju za vaše čitatelje, uloga visokog predstavnika i njegovog ureda je u protekle četiri godina evoluirala i mijenjala se. Mi više ne vodimo ovu zemlju na isti način kao do sada. Zaista je na političkim liderima i organima BiH da se dogovore o reformi i povedu ovu zemlju naprijed. Šira međunarodna zajednica će vam i dalje pomagati, i mi smo garanti Dejtonskog mirovnog sporazuma. Međutim, vođenje ove zemlje naprijed je zadatak političkih lidera i vrijeme je da se oni uozbilje i pokažu rezultate.

Je li, prema Vašem mišljenju, Dejtonski sporazum implementiran do kraja, i ako nije, zašto onda ne poduzmete neke korake koji će to osigurati?

– Načinjeno je dosta pomaka u pravcu implementacije Dejtonskog sporazuma, ali to je proces koji će se odvijati i dalje. Kao što sam rekao, ova zemlja se mora sada pribrati i početi sama preduzimati korake koji su potrebni da krene dalje. Budite uvjereni da će međunarodna zajednica djelovati ako neko bude kršio Dejton. Ja sam vrlo jasan po tom pitanju, a isto tako je i Upravni odbor PIC-a.

Šta radi OHR-ova antikorupciona jedinica, ako je BiH, prema istraživanju "Transparency Internationala", i dalje najkorumpiranija zemlja u regionu?

– Ovo sam rekao mnogo puta ranije, ali dozvolite mi da još jednom pojasnim šta ona radi, a šta ne radi. Ona ne istražuje niti podnosi prijave. Ona samo vrši analize. Na nadležnim organima ove zemlje, i to samo na njima, jeste da odluče kada će podnijeti krivične prijave.

 Da li tužilaštva u BiH i agencije za provedbu zakona imaju političku podršku sadašnjih organa vlasti u borbi protiv organiziranog kriminala i korupcije?

– Ja ne mogu odgovoriti na to pitanje umjesto tužilaca i policajaca u ovoj zemlji. Ono što mogu reći jeste da ima puno prostora za bolje rezultate u borbi protiv organiziranog kriminala i korupcije.

Napadi kojih smo svjedoci u protekle četiri godine protiv institucija na državnom nivou, bez obzira da li se radi o direktnim napadima ili podrivanju rada ovih institucija putem smanjenja plaća i beneficija, bili su veoma štetni i nesumnjivo su imali negativan uticaj na rad ne samo ovih institucija nego i na rad institucija koje nastoje podržavati vladavinu zakona na drugim nivoima.

Ove napade i nedostatak poštovanja za vladavinu zakona adekvatno je konstatirala i Evropska unija. Ima mnogo primjera hrabrih i predanih tužilaca, sudija i policajaca i želim iskoristiti ovu priliku da im odam priznanje i podstaknem njihove kolege da se izdignu iznad mnogih izazova s kojima se suočavaju i da slijede njihov primjer.