Intervju: Akcija prikupljanja pomoći za Palestinu

IslamBosna: Ostali krajevi BiH još uvijek nisu toliko upoznati s ovom akcijom, o kakvoj akciji se zapravo radi?

Zemira Gorinjac : Organizator ove akcije na svjetskom nivou je The European Campaign to End the Siege on Gaza -ECESG (Evropska kampanja za ukidanje blokade Gazi) iz Brisela u kojoj su uključene brojne humanitarne organizacije, s namjerom da nekoliko brodova koji će nositi humanitarnu pomoć krenu prema Gazi, a u isto vrijeme bi 18. septembra krenuo i konvoj kopnenim putem čiji je organizator Viva Palestine.

Do početka jula 9.000 osoba, muslimana i nemuslimana su aplicirali da žele učestvovati u flotilli, bez obzira na sve što se desilo prvoj flotilli koja je napadnuta od strane Izraela. Ko želi da sazna detalje dovoljno je da u internet pretraživaču ukuca “Freedom Flotilla 2”, a na ovim stranicama čitaoci mogu više o tome saznati:
http://ambient-palestine.blogspot.com/2009/01/akcije-za-gazu-i-palestinuizrael.html
http://www.savegaza.eu/eng/
http://gazafreedommarch.org/cms/en/flotilla.aspx
http://www.vivapalestina.org/vp5/intro.html

IslamBosna: Kako ste se vi pridružili ovoj akciji?

Zemira Gorinjac: Preko Udruženja Svitanje iz Sarajeva stigao je poziv da se pokuša iz BiH poslati jedan brod za Gazu koji bi se zvao Srebrenica, što nije nemoguće kad bi se stvarno uložio zajednički trud. Ja sam za ovu akciju saznala preko drugih ljudi kojima je bio upućen direktan poziv, s tim da sam se ja dobrovoljno prijavila za aktivan rad u ovoj akciji. Napravila sam plan aktivnosti za USK, te sam mjesec dana samo vršila koordinaciju i kontakte u općinama USK-a. Ovoj akciji iz USK-a su se odazvali: iz Bihaća organizacije Žene sa Une, Udruženje antifašista i Islamski pedagoški fakultet, iz Bosanske Krupe Udruženje Vatan, iz Sanskog Mosta Udruženje OKC ATIS i Medžlis IZ Sanski Most.

IslamBosna: Kako ste kao pojedinac mogli preuzeti ovako velik teret? Da li iza vas stoji neka organizacija?

Zemira Gorinjac: Iza mene u ovoj akciji ne stoji nikakva organizacija, prijavila sam se kao pojedinac. Najveća podrška mi je prvo Allah, dž.š., a nakon toga da me nije suprug podržavao kroz cijelu akciju ne bi mogla ništa postići. Šta me motiviše za ovo sve? Ljubav prema Allahu. Ja sam to preuzela zato što se bojim Allaha i bojim se stati pred Allaha, a želim Ga vidjeti, želim vidjeti Njegove lice, to je moj san. Tuga i bol patnje palestinskog naroda me prati kroz moju svakodnevnicu. Kad čovjek iščitava i uđe u problematiku Palestine, onda ne možeš više biti miran. Ne može čovjek koji ima srce a da ne da svoj doprinos. Mi Bošnjaci se moramo zaista aktivirati. Ja ne mogu da shvatim da smo mi do jučer primali humanitarnu pomoć, nosili garderobu koja je nečiji poklon, dobijali igračke, toliko se tome radovali i toliko za tim vapili. Ja ne mogu da shvatim da su ljudi zaboravili sve to, stvarno ne mogu. Ja kao individua, kao Allahov rob, kao vjernik maksimalno što mogu jeste da se suosjećam s tim ljudima.

Ljudi ne suosjećaju. I oni koji su upoznati s problematikom, to ih drži na momenat, ljudi plaču, i to je to, a sutradan žive ponovo kao da gledaju neki film. Znači nisu razvili u sebi, ne njeguju i ne odgajaju se u tom duhu. A to je u zapadnom svijetu tradicija. Mi tu tradiciju moramo razviti ako želimo živjeti islam, ako kažemo da smo muslimani. Kada pogledamo Zapad, dolazimo da zaključka da njih motivira isključivo humanizam. Šta motiviše engleskog parlamentarca George Galloweya, za koga kažu da je okorjeli humanista. Jednostavno, ostario je boreći se za pravdu. Ne samo za Palestinu, ali u zadnje vrijeme isključivo za Palestinu. Allah zna, možda će i svoj život dati za Palestinu, iako nije još uvjek primio islam. U vrlo bliskim odnosima je s premijerom Palestine Ismailom Hanijom. Trenutno organizuju konvoj kopnenim putem pod organizacijom Viva Palestine. Drugi primjer je nobelovka iz Irske, a ima koliko god hoćete takvih primjera. U ECESG-u iz Belgije, zamjenica je kršćanka. Meni teško pada što mi muslimani većinom nemamo takav nivo svijesti. Hvala Allahu opet nisam sama.

IslamBosna: Ustanove koje ste kontaktirali koliko su vam izlazile u susret?

Zemira Gorinjac: Unsko-sanska televizija je bila maksimalno kooperativna, radio, njihovi radnici, službenici Općine Bihać također, kome god sam se obratila svi su bili susretljivi. Iako nastupam kao pojedinac, preko telefona, samo mi dalje otvaraju put i šalju me odgovornim osobama, iako me nikada nisu vidjeli. Samo kažem da sam koordinator akcije za Palestinu i oni kažu da nikakvih problema nema i valjda su bili upoznati od prije s ovom akcijom koju smo pokrenuli, a Općini sam naravno i pismeni dopis poslala. U Bihaću smo bili prijatno iznenađeni kada smo od Komrada dobili besplatan štand na trgu i 15 dana besplatnog korištenja javne površine od općine Bihać, a direktor Doma kulture je odobrio besplatno korištenje sale i ozvučenje. Štand smo dobili od 2. do 10. augusta i od 23. do 30. augusta na trgu. Samo za ovu prvu sedmicu na štandu smo prikupili 1.300 KM, ali veća, daleko veća korist jeste reakcija ljudi.

Što se tiče Cazina, direktorica Doma kulture nam je maksimalno izašla u susret da besplatno koristimo veliku salu za tribinu na kojoj su gosti bili Nađa Dizdarević i Hatidža Pečenković, predsjednica udruženja Žene sa Une. Također, općina Cazin je za ovu akciju za Gazu donirala 2.000 KM, a i medijski je bilo popraćeno. Općina Bužim je također bila jako susretljiva u vezi s organizovanjem tribine, tako da smo i tu besplatno dobili salu za tribinu. Mjesna zajednica B. Otoke je podržala da se i tamo održi tribina, međutim uslovi nisu bili baš podobni. Neposredno nakon napada na brod Mavi Marmara koji je krenuo iz Turske, Medžlis IZ Bihać organizovao je tribinu u Bihaću u Domu kulture, a povodom ove zadnje akcije mediji su nas javno podržali. Također, Bihaćko muftistvo je dalo svoj doprinos tako što je Muftija prvu hutbu u ramazanu posvetio Gazi i prikupljanju novčanih sredstava za ovu flotillu, te se nakon džume na sergiji prikupilo oko 850 KM, što mi nikako ne smatramo malim.

IslamBosna: Od kada se u Bihaću održavaju akcije za Palestinu?

Zemira Gorinjac: Grad Bihać je poredući s ostalim gradovima na Kantonu najviše upoznat s ovom problematikom, s početkom programa povodom Dana Kudsa kojeg je na USK-u po prvi put organizovala ŽEO ISKRE prije četiri godine, i od tada svake godine obilježavaju na razne načine, gdje su imali razne goste, uključujući i gosta iz humanitarne organizacije IHH iz Turske. Kroz čitav ovaj period najveći cilj je bio jačanje svijesti ljudi. Pored toga, do sada se prijavilo 15 osoba iz BIH da budu sponzori za jetime Gaze s kojima smo ustupili u kontakt preko organizacije IHH, s mjesečnom uplatom od 35 eura, a hvala Allahu broj zainteresiranih za ovu vrstu bratimljenja s jetimima Gaze se uveliko povećava nakon naših akcija i upoznavanja naroda sa činjenicama vezanih za Gazu.

IslamBosna: Kada ste započeli zadnju akciju u USK-u, i šta se sve do sada realizovalo?

Zemira Gorinjac: Akcija je ovdje bila mukotrpna, a pripreme su krenule od 31. juna. Međutim, sve ovo je zahtjevalo mjesec i pol koordinacije, kontakata i svega ostalog, a jako mali broj osoba je uključeno. Ja i moja porodica, još ima šest-sedam osoba svega koji su bili nosioci ove akcije u Bihaću. S tribinama sam krenula iz Sanskog Mosta u kojoj je sa mnom učestvovala i predsjednica humanitarnog dobrotvornog društva iz Slovenije – Jesenice UP, Faila Pašić-Bišić – djeca Gaze dolaze na liječenje u Sloveniju pod pokroviteljstvo m predsjednika Slovenije dr. Danila Turka, u organizaciji Fundacije ITF i Instituta za rehabilitaciju Soča iz Ljubljane. Odziv na tribini je bio dobar, s obzirom na nevrijeme i prikupilo se oko 600 KM. Nakon toga je slijedilo veče Kur’ana u Bužimu koje sam iskoristila da tom prilikom prikupim novčana sredstva. Narod Bužima apsolutno nije bio upoznat s problematikom Palestine, niti s bojkotom izraelskih proizvoda, gledali su nas nijemo, sa strane, to je bio nevjerovatno, kako ljudi gledaju onaj štand, čude se. Drugi dan kada smo i tribinu održali također je odaziv bio slab, oko 30 osoba, iako je prilično dobro najavljen s plakatima, na facebooku i sl. Nakon Bužima tribina je održana u B. Krupi, gdje je bio slab odziv ljudi, ali oni što su bili bili su dirnuti, bili su neupoznati s ovom  poblematikom. Rekli su da neće na tome stati i da će se odazvati akciji. U B. Krupi udruženje Vatan prikuplja novčana sredstva za ovu akciju.

Nakon B. Krupe došla je tribina u Bihaću. Iako sam bila planirala da bude i veče ilahija i veče Kur’ana u kojem bi iskoristili priliku da prikupimo novčana sredstva za Palestinu, zbog dolaska ramazana nije bilo moguće izvesti sve to, pa smo na jednoj tribini dodali u programu i ilahije i učenje Kur’ana, uz predavače dekana IPF-a prof. Muharema Štulanovića, predsjednicu udruženja Žene sa Une Hatidžu Pečenković, i ja sam kroz prezentaciju i video pokušala da pokažem kakav je život u Palestini i da ljudi osjete problem Palestine. Nakon toga je došla tribina u Bužimu, B. Otoci i Cazinu. Nažalost, u ostalim mjestima narod nije imao priliku da se upozna s ovom akcijom: V. Kladuša, B. Petrovac i Ključ. Ja stvarno fizički nisam mogla da stignem jer tribine sam imala jako često. Prva tribina je bila 30. jula u Sanskom Mostu, a nakon toga od 4. do 10. augusta svaki dan sam nastavila s tribinama, štandovima i sergijama u vrlo jakom tempu. To je bilo nešto jako iscrpljuće za porodicu i za mene. Samo u Sanskom Mostu je sve bilo organizovano od strane ATIS-a i u B. Krupi je bilo sve spremno, a u svim drugim općinama gdje se održala tribina i prikupljanje novčanih sredstava ja sam morala sama sve organizovati. Morala sam nositi sve stvari, projektor, laptop, plakate, brošure i sl. i kontaktirati s osobama, apsolutno sve. Znači nisam imala nikoga tamo ko bi to uradio. Tek sad kada sam završila tribine, kontaktirala sam sve općine, da li su voljne da doniraju novčana sredstva po uzoru na Općinu Cazin. Od preostalih aktivnosti jeste prikupljanje novčanih sredstava od poslovnih ljudi i privrednih subjekata, te humanitarni iftar koje ćemo organizovati na Dan Kudsa uz pomoć Ženske edukativne organizacije ISKRE.

IslamBosna: Zašto je sve to moralo biti tako vremenski zbijeno?

Zemira Gorinjac: Zbog dolaska ramazana. Da ne bi ostavili za ramazan u kojem ljudi nisu toliko raspoloženi, niti su vremenski u mogućnosti za tribine, ni prije iftara niti poslije. Tribine od  sat i pol do dva sata tehnički nije izvodivo održati u mjesecu ramazanu. I onda sam pokušala taj informativni dio da održim prije ramazana, da se ljudi informišu, da se motiviraju da daju novčana sredstva. Jer, da bi neko dao novčana sredstva mora biti motiviran, a kako će biti motiviran ako ne zna za Palestinu. Mediji predstavljaju da se tamo vodi rat, da se Izraelci brane od Palestinaca koji ih napadaju, i to je sve. Ali, stvarnu sliku Palestine ne znaju. Čak i oni koji smatraju da znaju problem Palestine ako studiozno ne uđu u to, ne shvataju tu režiju, i ne mogu je poznavati. Iz tih razloga je bilo do mjeseca ramazana, a ono što se u ramazanu može tehnički izvesti – to su donacije, što ćemo i pokušati izvesti. Ali, nažalost, ja još uvjek nemam tim koji ću uvezati da u svakom gradu uradi iste stvari koje ću ja uraditi u Bihaću. Znači, humanitarni iftari neće biti u ostalim općinama, pokušaj da se dobiju donacije iz svih općina, prikupljanje novčanih sredstava od poslovnih subjekata. Jedino gdje sam sigurna da će se sve to izvesti jeste u Bihaću i B. Krupi, a humanitarni štand neće biti u drugim općinama osim u Bihaću. To je ono što daje male rezultate a ulaže se velik trud, zato što se nema uvezan tim u svim općinama koji će iste stvari realizovati.

IslamBosna: I kakvi su rezultati vaše akcije?

Zemira Gorinjac: Do početka augusta otprilike, u toku deset dana, prikupljeno je 5.500 KM i od općine Cazin dobijena je donacija od 2.000 KM, a početkom ramazana naši aktivisti su na sergijama u raznim džamijama u Bihaću još skupili oko 2.500 KM. Dakle, ukupno oko 10.000 KM je već sakupljeno, hvala Allahu. A u svemu ovome nam je najbitnije da jačamo prvo svijest ljudi kada je u pitanju Palestina, svijest o davanju sadake u ime Allaha od svojih najmilijih stvari, o žrtvovanju i suosjećanju, i naravno na kraju dati materijalnu podršku flotilli koja će ići za Gazu.

IslamBosna: Kako su mladi reagovali, koliko su učestvovali na tribinama i bili zainteresovani?

Zemira Gorinjac: Zanimljivo je bilo koliko su mladi učestvovali i u Cazinu, i u Bužimu. To me prijatno iznenadilo i dalo mi motivaciju. U Krupi svi su plakali, nisu bili upoznati s temom, a Allah mi dao veliku inspiraciju. Čak je jedan gitarista prišao i rekao da je impresioniran i da nema riječi, a ja svima kažem nemojte stati na ovome, nemojte šutjeti, morate nastaviti pričati o Palestini, to je jedina želja Palestinaca i emanet od djece Gaze koji su to lično rekli kada su došli u Sloveniju.

IslamBosna: Kakva ste iskustva imali na štandovima?

Zemira Gorinjac: Prilaze ljudi i komentarišu slike, kupuju CD-ove, majice s porukama, palestinske mahrame koje smo prodavali na štandu. Upućuju se u dijalog s onima koji su na štandovima o Palestini. Bili su stari ljudi koji su prišli i rekli čim dobiju penziju da će uplatiti za Gazu. Gledaju karte Palestine pa komentarišu šta je Izrael oteo. Prišla je jedna egipćanka, čudila se, slikala je naše aktiviste na štandu i te slike je postavila na facebook da vidi narod kako se u Bihaću skuplja pomoć za narod Palestine, a oni u Egiptu ništa ne rade. I naše mlade aktivistice su napravile na facebooku grupu “Palestina savjest čovječanstva”. Bili su ljudi iz Hrvatske koji su bili u Bethlehemu, komentarisali su kako taj narod tamo pati i ne mogu da shvate da mi to dozvoljamo! “Kako vi dozvoljavate, vi braća – baš tako je upotrijebio termin – vi braća da dozvoljavate da se radi to od vaše braće!? To mi ne bi dozvolili!” Bili su stranci iz Poljske, također su komentarisali. Dosta je stranaca bilo koji su stali i pogledali i dali novčani prilog, mislim da su najviše dali ljudi koji su bili iz inostranstva. Bilo je Bošnjaka koji rade van BiH, dali su svoj novčani prilog, suosjećaju se, znaju za akcije koji se organizuju za Palestinu.  Jedna žena iz Australije kaže da je to tamo normalno, svaki dan Arapi skupljaju novac za Palestinu. To je u svijetu dosta razvijeno i normalno u odnosu na nas u Bosni. Ja ove naše akcije zovem prvi bebini koraci, jer to oni i jesu. Jer se ide naprijed, nazad, gega se, toliko ima iskušenja, s jedne strane ima uspjeha od ljudi od kojih se ne nadaš, toliko izlaze u susret. Kada sam otišla u Općinu Bihać da predam zahtjev za štand, službenik reče: “Naravno da to treba podržati”, a to je bio mladić za kojeg ne znam da li je vjernik ili ne. Ono što mene raduje, što se nadam da će biti kroz ovu akciju, bez obzira što najvjerovatnije da brod iz Bosne neće moći otići, jeste da će novčana sredstva, ako Bog da, biti uplaćena u prave ruke, bilo da to bude ECESG ili IHH. I narod će transparentno dobiti tu informaciju, bilo kroz medije i džamije. Ja ću objaviti koliko je prikupljeno i koliko je i gdje uplaćeno.

Mene najviše boli to što ljudi, koje je Allah obavezao da radi za Palestinu, ljudi vjernici, situirani na takvim pozicijama, a povukli su se, samo su podržali akciju usmeno, a praktično nisu, eto to je ono što čovjeka najviše razočarava. Niko ne kaže ako ti treba neki plakat, ako ti treba kontaktirati nekoga ja ću, moglo se uraditi više. Bez obzira na krizu, Bosna ima toliko materijalnih sredstava da se moglo više. Prema broju stanovnika da se daje u vrijednosti jedne cigle moglo se iznajmiti i više brodova, a ne jedan. Ali zbog inertnosti, nespremnosti, zbog toga što mi imamo svijest da “nek’ se muči drugi, a ja ću dati samo onu crkavicu ili neću nikako”. Imamo i situacija gdje najviše ljudi kaže da za to ne znaju, da za to nisu čuli. Pa, naravno, neće se čuti ako ovo rade dvije osobe, nema šanse da te osobe stignu na sve, niti je u mogućnosti, niti je u stanju, a ipak kad je tu jedan tim ljudi pa se podijele uloge. Ali, ako to radi jedna osoba a pokušava da živi normalan porodični život, onda se može naći svakakvih promašaja i svako može naći primjedbu, a niko ne kaže: “Evo daj mi zadatak.” Bez obzira na vjeru, bez obzira na naciju, bez obzira na dob, ovo je humana akcija bespomoćnom narodu i poziv je upućen svima, ja se nadam da će naši ljudi zaista imati sluha, jer još imamo vremena da prikupimo dovoljno novčanih sredstava. Viva Palestina upućuje u svom pozivu poruku naroda Gaze koji kaže: “Dođite, mi vas nestrpljivo očekujemo, ali u što većem broju.” To je ono što njih drži, nada da ćemo mi doći tamo, da će naši brodovi stići tamo. Allah zna kako će se ovo sve završiti, što se tiče našeg stanja i spremnosti da radimo za druge. Ja dovim Allahu za naše vođe, za naše alime koji su dužni da budu primjer, da budu slika, da budu ogledalo ljudima, jer kako ćeš motivisati mladića a on to sam ne radi, i još ako je slabijeg imana, naravno da su male šanse. Da nam Allah da vođe onakve kakav bi trebao ovaj naš ummet da ima. Da imamo kvalitetne vođe narod bi se lakše odazivao.

IslamBosna: Ako neko želi pomoći, kome da se obrati, gdje da uplati novčana sredstva?

Zemira Gorinjac: Za sve dodatne informacije se mogu javiti na moju e-mail adresu: zemira.gorinjac@gmail.com , a što se tiče donacija, mogu uplatiti na račun:
Primalac: Asocijacija bošnjačkih gimnazijalaca
Broj računa: 160 112 000 000 2395 kod Vakufske banke d.d. Sarajevo
Poziv na broj: 160 112 00000 20728
Svrha uplate: Pomoć za Gazu

IslamBosna: Za kraj, koju poruku bi nam dali?

Zemira Gorinjac: Ja svima dajem primjer dječaka iz Turske koji je u svome selu od vrata do vrata skupljao bombone za djecu Gaze. Uradite nešto za narod Palestine, prikupite bar u svom džematu, to je najlakše što možete učiniti, a ima dosta načina ako se hoće. Da je postojalo više sluha, da su se svi kantoni aktivirali moglo bi se sakupiti dovoljno sredstava za flotillu, a još nije kasno. Flotilla će ići s nama ili bez nas. Inšallah da bude s nama…

 

IslamBosna.ba