Aktuelna pitanja i dileme o postu
Čovjek svoju bogobojaznost na poslu dokazuje sviješću da ga Allah, dželle šanuhu, nadzire svo vrijeme, i da će ga pitati za svaku, bespravno potrošenu i protraćenu minutu u onome što se ne tiče njegovih poslovnih obaveza, zatim visokom moralnošću i primjerenim ponašanjem, te lijepim odnosom prema svojim radnim kolegama i klijentima, ponašajući se sve vrijeme poput darežljivog izvora, koji ljude obasipa dobrom i iz kojeg izbija svako dobro
Mjesec rada i produktivnosti
Kako odgovoriti onima koji kažu da ramazanski post negativno utječe na ekonomsku produktivnost?
Dr. Halid ibn Su’ud el-Hulejbi:
Vjerovatno se, kao i ja, iščuđuješ ljudima kojima post služi kao izgovor u nemarnosti i neizvršavanju radnih obaveza u skladu sa ugovorom, i koji kašnjenje na posao pravdaju odmorom i snom, koji se u vrijeme posta, navodno smatra ibadetom(?), svoju neproduktivnost i neaktivnost pravdaju fizičkom iscrpljenošću, glađu i žeđu, svoj prijevremeni odlazak sa radnog mjesta pravdaju time da moraju izvršiti pripreme za iftar, svoju aroganciju i ljutnju i nedolično ponašanje prema radnim kolegama i klijenteli, pravdaju, zamislite, nervozom koju kod njih uzrokuje post!? Da mi je samo znati kako ti ljudi doživljavaju post i kakav efekat on proizvodi na njihova srca. Ili im to uopće i nije bitno, jer oni post tumače u skladu sa vlastitim prohtjevima. Ramazan je mjesec rada, požrtvovanosti i produktivnosti, a ne mjesec lijenosti, slabosti i fizičke klonulosti. To je mjesec u kojem su muslimani ostvarili najveće pobjede, kako u dalekoj prošlosti tako i u sadašnjosti, post im nije bio prepreka u tome, kao što im nije bio prepreka u izvršavanju životnih zadataka, sa punom ozbiljnoću, predanošću i potrebnim kvalitetom. U ovom kontekstu vrijedi spomenuti da riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sllem: “Allah, dželle šanuhu, voli od vas, da kada radite neki posao, taj posao upotpunite (usavršite).” (Ebu-J’ala, 4386. Šejh Albani ocijenio ga je vjerodostojnim u Es-Silsiletu-s-sahiha, 1113.), nisu ograničene na određeno vrijeme, niti na određeno mjesto, niti na određenu situaciju, one su opće pravilo, čije izvršenje ne ovisi o okolnostima. Kako neko uopće može dovesti post u bilo kakvu vezu sa neradom i neaktivnošću, kada je osnovni cilj posta odgajanje vjerničke duše na bogobojaznosti, kao što kaže Uzvišeni, u prijevodu značenja:
“O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijaha klonili (da bi ste bogobojazni bili).” (El-Bekare, 183.)
a bogobojaznost je unutarnja duhovna snaga, dubokih korijena, koja kada ispuni ljudsku dušu, postane njen zaštitnik od svega što izaziva Božiju srdžbu i njen pokretač ka svemu što On voli i čime je zadovoljan. Kako je “itkan” (savršenstvo, potpunost, temeljitost) jedan od Njegovih savršenih atributa, s kojima se opisao u Kur’anu:
“To je Allahovo djelo koji je sve savršeno stvorio.” (Prijevod značenja, En-Neml, 88.)
otuda je Njegova ljubav i naklonost prema onima koji svoje poslove obavljaju potpuno, i u skladu sa zahtjevima struke, neupitna i zagarantovana. Čovjek svoju bogobojaznost na poslu dokazuje sviješću da ga Allah, dželle šanuhu, nadzire svo vrijeme, i da će ga pitati za svaku, bespravno potrošenu i protraćenu minutu u onome što se ne tiče njegovih poslovnih obaveza, zatim visokom moralnošću i primjerenim ponašanjem, te lijepim odnosom prema svojim radnim kolegama i klijentima, ponašajući se sve vrijeme poput darežljivog izvora, koji ljude obasipa dobrom i iz kojeg izbija svako dobro. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je, u posebnoj dovi, molio Allaha, dželle šanuhu, da bude blag prema onima, koji u ummetu preuzmu neku dužnost i budu blag prema ljudima, a da onima koji, vršeći neku dužnost, ispolje grubost prema ljudima, Allah oteža, kao što su oni otežali drugima. (Muslim, 1828.). Od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, se, također, prenosi da je rekao: “Post je štit, ko od vas bude postio, neka ne govori grješne riječi i neka se ne prepire, a ako ga neko uvrijedi ili ga pokuša uvući u svađu, neka kaže: ‘Ja postim’.” (Buharija, 1894., Muslim, 1151.). Kada bi svaki postač nosio sa sobom ovaj bijeli bajrak (zastavu), šejtanu ne bi ostalo ništa drugo nego da gorke suze roni, jer bismo na taj način osujetili njegovu najveću zavjeru koju je kovao cijeli period prije ramazana, kako bi upropastio naš post i ubacio kost razdora među nas. Pozivam te da mi se pridružiš u ovom hairli poslu, dostavljanja poruke strpljivosti svim postačima, i suprotstavljanja trendu svadljivosti i konfliktnosti moralnom parolom “ja postim”, i podsjećanja ljudi na osnovnu svrhu i cilj posta, možda i uspijemo, ako nikako drugačije onda bar postizanjem nagrade kod Uzvišenog Gospodara. (Izvor: www. islamtoday.net).
Post i zdravlje
Es-selamu alejkum!! Moje pitanje se odnosi na dužnost posta mjeseca ramazana. Naime, imam dijagnosticiran bipolarni poremećaj raspoloženja, uslijed kojeg svaki dan trošim terapiju. S obzirom da pijem dosta tekućine tokom dana post u dugim ljetnim danima mi pričinjava dosta poteškoća. Da li sam dužan postiti mjesec ramazan?
Dr. Enes Ljevaković, fetva-i-emin:
Alejkemu selam! Ozbiljnost i prirodu Vašeg poremećaja, te da li post pogoršava Vaše zdravstveno stanje ili usporava ozdravljenje trebate razmotriti s pouzdanim ljekarom. Ne znamo koliku teškoću za Vas predstavlja post, da li je ona podnošljiva ili ne, te Vam ne možemo reći da li ste dužni postiti ili ne. Općenito bolest kojoj post šteti ili usporava ozdravljenje, jeste opravdanje za mršenje. Kada se stanje popravi, treba napostiti propuštene dane makar i u periodu kada je dan kraći. Ako je bolest trajna i ne dozvoljava post, onda ostaje mogućnost iskupa fidjom, tj. za svaki dan posta nahraniti jednog siromaha (oko 7 ili 10 KM dnevno, ovisno o imovinskoj situaciji osobe). Svako najbolje poznaje svoju situaciju i mogućnosti, a Bog će suditi o tome da li smo bili iskreni ili ne, koliko smo u pravu, a koliko ne. (Izvor: http://www.rijaset.ba, Pitanja i odgovori).
Djeca i obaveznost namaza i posta
Es-selamu alejkum! Želio bih da mi kažete od koje godine je dijete obvezno da klanja, a od koje obavezno da posti?
Dr. Enes Ljevaković, fetva-i-emin:
Alejkemu selam! Obaveza klanjanja, posta i druge vjerske obaveze, nastaje s fizičkim punoljetstvom osobe, a ono kod dječaka nastupa s pojavom prve polucije (izljeva sjemena) u snu, a kod djevojčica s pojavom prve menstruacije. Ako nema tih znakova, onda s navršenih 15 godina života. (Izvor: http://www.rijaset.ba, Pitanja i odgovori).
Ustajanje na sehur je ibadet
Često imamo priliku slušati o vrjednosti sehura u ramazanu i hadise koji na to podstiču, pogotovo one u kojima se kaže da je u sehuru berićet, međutim to je vrijeme u kojem većina nas nije navikla uzimati hranu, pa se teže odlučujemo na sehur, radije jedemo pred spavanje i tako sebi uskraćujemo ovo veliko dobro. Kako vi gledate na to?
Šejh Abdulaziz ibn Bāz, Allah mu se smilovao:
Nema sumnje u to da je sehur sunnet i djelo koje približava Uzvišenom Allahu. Potvrdu za to nalazimo u riječima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Ustajte na sehur, jer je u sehuru berićet.”; “Ono po čemu se naš post razlikuje od posta ehlu kitabija (kršćana i židova) je uzimanje sehura.” Sa stanovišta islamskog prava sehur predstavlja pohvalan čin, a ne strogu vjersku dužnost, zbog čijeg se ostavljanja čovjek smatra grješnikom ili prijestupnikom, ali je svakako poželjno da se muslimani privikavaju na ovo hairli djelo, makar sa nekoliko zalogaja hrane, ili ako ničim drugim onda barem kojim gutljajem vode, ili mlijeka, samo da ne ostavljaju sehur. U svemu što pojedu ili popiju za sehur je berićet i veliko dobro, i pomoći će mu u lakšem izvršavanju dnevnih obaveza. Sehur ne bi trebalo ostavljati i zbog Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, preporuke: “Ustajte na sehur, jer je u sehuru berićet.” Ovu vrstu blagoslova (berićeta) ne bi trebali propuštati i zapostavljati, naprotiv treba učiniti sve da se ona, makar i u minimalnoj formi, ispoštuje. (Izvor: Fetāva nûrun ‘ale-d-derbi, 3/1222.).
Status posta osobe koja drugima čini nepravdu
Muhammed ibn Salih el-Munedžid:
Post bi čovjeku trebao biti dodatni motiv u ostavljanju onoga ono što je, po islamu, strogo zabranjeno, prije svega, ogovoranja, laži, prenošenja tuđih riječi s ciljem sijanja neprijateljstva među ljudima, nepravde, nasilja a zatim i ostalih velikih grijeha, jer svrha posta nije puko gladovanje i apstinencija od hrane, pića i strasti, nego sticanje bogobojaznosti (takve). Uzvišeni, u prijevodu značenja, kaže:
“O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijaha klonili (da bi ste bogobojazni bili).” (El-Bekare, 183.)
Svakim počinjenim grijehom, postaču se umanjuje nagrada za post, sve dok na kraju, zbog mnoštva grijeha, od posta ne ostane ništa drugo izuzev gladi i žeđi. U tom svjetlu treba posmatrati i hadis: “Možda postač od svoga posta neće imati ništa osim gladovanja.” (Ibn Madže, 1690, a vjerodotojnim ga je ocijenio El-Albani u Sahihu suneni Ibn Madže). Stoga smo dužni učiniti iskrenu teobu od grijeha, vratiti se Allahu, dželle šanuhu, i popraviti svoja djela ne bi li nam se Allah smilovao i primio naš post. Dakle, samo činjenje grijeha, kakav je nepravda ili laž ne kvari post, ali umanjuje nagradu predviđenu za post. (Izvor: www.islam-qa.com).
Pripremio: Mr. Semir Imamović
Izvor: Saff