Sabini Bog dao sinove blizance da je podsjećaju na braću

Dijete u konvoju
Doći će da se još jednom podsjeti na prekinuto djetinjstvo u rodnim Beširovićima, 20 kilometara udaljenim od Srebrenice, na srebrenički džehenem, majku Hibu, oca Salku i braću Sajiba i Sabita. Da im prouči Fatihu.
Majku Hibu ubila je neprijateljska granata kraj Srebrenice 1993. godine, prije nego se i pokušala ukrcati u konvoj spasa, koji je manji dio staraca, žena i djeca iste godine prevezao na slobodnu teritoriju. U njemu se našla tada devetogodišnja Sabina Halilović.
Svako dijete imalo je nekoga od rodbine, svaki odrasli čovjek i žena vodili su po jedno, dvoje ili troje djece i o njima se brinuli. Samo je Sabina bila sama, gubila se među ojađenim ljudima. Najveći dio konvoja stigao je na slobodne teritorije Tuzle, Gračanice, Srebrenika, Lukavca.
Sabina je imala sreću da u svoj nesreći dođe u gračaničko naselje Babići, gdje ju je vidio Ađul Barjaktarević. Prihvatio ju je kao rođeno dijete. U međuvremenu se desio pokolj u julu 1995. godine. Djevojčica dugo ništa nije čula za oca Salku i braću Sajiba i Sabita.
Uzaludno nadanje
Nadala se da su živi i da će doći i zagrliti je. Nažalost, sva trojica ubijena su u bespućima Srebrenice. Kosti oca nisu pronađene, braće jesu i u nedjelju će biti ukopani u Potočarima. Dragi Allah se pobrinuo pa je Sabini u braku sa Muhamedom Džafićem dao sinove blizance, Ajdina i Anisa. Oni će je podsjećati na izgubljenu braću, Sajiba (19) i godinu starijeg Sabita. Izgubila je oca Salku, ali ima usvojitelja Ađula, izgubila brojne komšije ali ima svoje Babićane koji će u nedjelju biti uz svoju Sabinu. Izgubila je kuću i svo imanje, ali joj dobri ljudi uz pomoć općine Gračanica i brojnih donatora sagradiše novu kuću u naselju Javor. Čim joj sinovi malo porastu, vodit će ih u Srebrenicu da im priča o djedu, neni i dajdžama koje nikad neće upoznali.
Valjda ću pronaći i oca
– U četvrtak mi je bio rođendan. Ma, kakav rođendan, nema se čovjek čemu radovati u ovoj tuzi. Jer, koliko mi je drago što su mi bar kosti braće pronađene, toliko me obuzela neka jeza i tuga, ne znam kako ću to izdržati. Ipak, neka bar znam gdje mi braća i mama leže. Valjda će pronaći i kosti oca Salke – kaže Sabina, nastavnica razredne nastave.
Avaz