Otkrivena džamija iza ‘Radobolje’ u Mostaru
Na lokaciji Raljevina, točnije rečeno između restorana “Radobolja” i Tenis kluba Mostar uz samu rijeku pronađeni su temelji Ali-hodžine džamije.Ostaci džamije, koja datira iz 1631., iskopani su na zemljištu Islamske zajednice, koje se davalo u zakup, a godinama su ga ljudi koristili za sadnju povrća.
Veliki značaj
Iz Islamske zajednice su nam naveli da su s iskopavanjem krenuli sredinom lipnja, nakon čega su vrlo brzo pronašli temelje.
– Bilo je oko pola metra zemlje. To smo morali skidati nakon čega smo došli do temelja. Kasnije smo ih na propisan način uredili, ispričao nam je Hasan Eminović iz Islamske zajednice Mostar. Inače, generalni stav Rijaseta Islamske zajednice je da se sve džamije koje su porušene u ratu obnove, kao i one od ranije. Tragom te inicijative Međžlis Islamske zajednice Mostar je puno pažnje posvetio porušenim džamijama iz 2. svjetskog rata, kao i iz posljednjeg koje nisu obnovljene.
– Otkrili smo temelje Sinan pašine džamije na Mejdanu, neposredno u blizini Staroga mosta, Hadžibaline u Brankovcu, te temelje u Blagaju. Tražili smo i temelje kod Higijenskog zavoda koje, nažalost, nismo našli. Po literaturi koju imamo o džamijama, bilo je evidentirano da se nekada nalazila i Ali-hodžina džamija na Raljevini i krenuli smo u potragu, naveo je Eminović.
Duga i krvava povijest
Ali-hodžina džamija ima dugu povijesnu priču, a u narodu je čak zbog toga nazivana i “krvava”. Jedna je od rijetkih džamija koja je obrađena kroz više studija i literatura.
Raljevina, kraj u kojem se nalazi, nekada je bio gusto naseljen i po osnivaču džamije nazvan je Ali-hodžina mahala. Bliža okolina džamije danas je nenaseljena i ubraja se među najromantičnije predjele Mostara. O osnivaču džamije nema spomena u pristupačnim izvorima, a da je izgrađena prije 1631.godine doznaje se iz sidžila mostarskog kadije u kojem se 1631. spominje Ali-hodžina mahala, koja je u to vrijeme imala oko 66 kućanstava. Džamija je zapaljena 1678. godine od uskoka i to na Bajram ujutro. Dva stoljeća kasnije, Derviš Čengić je 1868. džamiju popravio i za njezino izdržavanje založio dvije kuće i vrt.
No, džamija je ponovno stradala od jednog namjernog požara koji ju je zadesio 1922. i od tada je prestala služiti svojoj namjeni. Bila je poznata još pod imenima “Dedagina džamija” i “Džamija na vakufu”. Munara joj je 1934. prenesena u Jablanicu i ozidana uz tamošnji mesdžid. Do 1955. godine su se još vidjeli temelji i nekoliko nišana koji su se nalazili u groblju oko nje, a od tada je sve bilo u potpunosti zapušteno. Postoji čak i mogućnost da se tijekom prošloga sustava vlasti dio džamijskog kamena poslužio i za očvršćivanje korita rijeke Radobolje.
Dnevni list