Nemarnost vlasti prema žrtvama genocida
Koliko je vlast nemarna prema žrtvama genocida, najbolje prikazuje primjer djece bez oba roditelja Fahrudina (23) i Fahrete (16) Muminović iz Urkovića kod Bratunca, koji već osam godina bezuspješno pokušavaju obnoviti roditeljsku kuću, od povratka 2002. godine.
Od kada im je mati umrla na području Konjević-Polja, neposredno nakon što je rodila Fahretu 1993. godine, te smrti oca Mehmeda, koji je stradao u srebreničkom genocidu, Fahreta i Fahrudin žive sa amidžom Ramom i njegovom suprugom Aišom.
– Prihvatio sam ih kao svoju djecu i želja mi je dok sam živ da im obezbijedim krov nad glavom. Aplicirao sam 3-4 puta za donaciju i obraćao se skoro svim predstavnicima Bošnjaka u lokalnoj vlasti, ali sve je bilo bezuspješno. Ja ne tražim nemoguće, želim samo da se ovoj djeci obnovi kuća koju su sagradili njihovi roditelji – kazuje Ramo, ističući da u kući u kojoj trenutno žive u Sandićima stanuje 10 članova.
– Na sve strane su prazne kuće, a ove sirote ne mogu obnoviti očevu koja je porušena u ratu, očito jer nemaju para da plate. Dok sam živ djeca će sa mnom živjeti, a poslije ne znam šta će biti. Zato mi je stalo da im obezbijedim krov nad glavom. Ovo je žalosno, bezobrazno i sramota. Njima je trebalo prvima obnoviti kuću. Djeca su svašta propatila. Fahrudin je ranjen sa šest godina u Srebrenici i dan danas se liječi – kaže Ramo.
On je u Srebrenici izgubio sina od 11 godina Ibrahima, te braću Mehmeda i Abida.
Ministarstvo ne odustaje
Kako kaže Ramo, njima je savjetnik federalnog ministra Edina Mušića Mujo Hadžiomerović prošle godine obećao da će ministarstvo koje predstavlja rekonstruisati djeci kuću.
– Mi smo se prošle godine uključili u ovaj slučaj. Ne odustajemo od obećanja. Kuća će biti obnovljena, samo što ne ide onom brzinom kojom smo mislili. Tender koji je raspisan, poništen je jer su se prijavila samo dva izvođača, ali će biti ponovljen – ističe Hadžiomerović.
avaz