Šta je to devetnaest?
Znameniti komentatori iz prošlosti su izlagali vrlo lijepa nagađanja šta bi ovo “19” moglo da znači. Neki rekoše da se odnosi na 19 meleka, koji će vladati nad stanovnicima, a neki drugi kažu da se “19” odnosi na 19 sposobnosti čovjeka; drugi, opet kažu da se odnosi na 19 glavnih stubova i zapovijedi islama. (Vidi komentare od Abdullah Jusuf Alije i Mevlana Darzaba). Uz to, svaki komentator završava svoje nagađanje izrazom: “Ali Allah najbolje zna”. Nijedan od tih komentatora nije bio drzak ni odlučan u svojim tvrdnjama. Ali zašto su rekli “Allah najbolje zna”. Zato što naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije objasnio na što se odnosi broj 19. Da je on objasnio, onda mi ne bismo imali razloga da nagađamo.
“Devetnaest” je jednostavno jedan broj. Šta je taj broj značio Arapima prije objave ovoga ajeta o kojemu sada raspravljamo? Taj broj nije ništa više za njih značio nego deset plus devet (10+9). Kakvo je značenje dobio taj broj u razdoblju od 1.400 godina od vremena njegove objave pa sve do dana? Nikakvo! Devetnaest uvijek ostaje devetnaest… (10+9).
U raznim jezicima svijeta, razni brojevi označavaju razne stvari osim njihove vlastite brojčane vrijednosti. Kao na primjer broj „786”. Ako upitate koje bilo muslimansko dijete u Južnoj Africi šta znači “786”, ono će, bez oklijevanja, odgovoriti:
Bismillahi rrahmani rrahim
što znači: “U ime Allaha, Općeg dobročinitelja Milostivog”. Kako se do ovoga došlo treba potanko objasniti. U suštini, u jevrejskim i arapskim slovima su date izvjesne brojčane vrijednosti. Ako se sabere brojčana vrijednost svakoga slova u gore navedenoj rečenici iznos je 786. Znači 786 je kratki oblik ili formula gornje rečenice. U Južnoj Africi, u nekim velikim stambenim zgradama, kada se apartmani označuju brojevima, počinje se s 1, 2, 3…, a poslije 12 prelazi se na 12a, 14, 15, itd. Zašto 12a? Zašto izostave 13? Zar ne znaju napisati 13? Dobit ćete odgovor da su neki ljudi sujevjerni i neće da stanuju u stanovima koji su označeni brojem 13, jer oni smatraju da je broj 13 nesretan. A šta je (kao u Americi), s petkom, kada padne na 13. datum?
O! To bi bila velika nesreća! VELIKA NESREĆA! Onda imamo izraz “treći stepen”, što znači tjelesno mučenje. Upitaj kojega bilo evanđeličara šta znači “666” i kazat će ti da se to odnosi na “znak zvijeri”. On je dobio taj dojam iz Biblije. U Indiji i Pakistanu, ako hoćeš da opišeš sumnjivo lice, džeparoša, prevaranta ili običnog lopova, samo treba da kažeš br. 420, jer sva mala zločinstva potpadaju pod paragraf 420 indijskog krivičnog zakona, koji je također i Pakistan naslijedio. Sličan je slučaj i s raznim svjetskim jezicima, u kojima ima raznih brojeva, koji su dobili drugačija značenja nego što to brojčano predstavljaju.
Zar nije čudnovato da, iako su muslimani ponavljali rečenicu – “Nad njim je devetnaest” – preko 1.400 godina, da joj se nije prikačilo neko sporedno značenje? Ovaj broj „19“ iz Kur’ana je ostao neokaljan. 19 uvijek ostaje 19.
Pošto je ovaj broj dat kao odgovor na optužbu da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, napisao Knjigu, njen pravi Autor Svemogući Bog je znao na što se taj broj “19” zaista odnosi. Da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, napisao Kur’an u tom slučaju i on bi sigurno znao o čemu govori. To je što je tvrdio Božiji Poslanik i to je što svjedoči Kur’an:
“On (Muhammed) ne govori po hiru svome,
to je samo objava koja mu se obznanjuje,
uči ga jedan ogromne snage.“ ( Kur’an 53: 3-5)
I više puta mu je naređeno da kaže narodu:
”Reci: ‘Ja sam čovjek kao i vi, meni se objavljuje da je vaš Bog – jedan Bog.”
(Kur’an 18: 110)
Mi, kao muslimani, smo potpuno uvjereni da Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, nije napisao niti krivotvorio nijednu jedinu kur’ansku riječ, i služeći se sa njegovim prijateljskim kritičarom, sada za momenat, (i radi njegove tvrdnje da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, napisao knjigu), mi ćemo brzo biti u stanju da dokažemo da „JE KUR’AN NAJSAVRŠENIJE ČUDO SVIJETA“ i bezuvjetno izvan dohvata ljudskog mozga.
Proučavajući kronološki red kur’anske Objave mi vidimo da je ajet 30.sure Muddesir (sure 74.): ”Nad njim je devetnaest“ bio zadnji ajet dat Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, od meleka Džebraila (anđela Gabriela) kad se četvrti put pojavio. Džebrail ovdje zastaje i, namjesto da dadne Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, ostatak od 26 ajeta ove sure, i time bi sura bila završena – poče da mu objavljuje ostatak od sure 96 – prve Objave. Onda mu dade još 14 ajeta. Prilikom prve objave mu je dato 5 ajeta, kojima je sada dodato 14 ajeta. Koliko je to sada svega ajeta? Odgovor je: devetnaest. Kako to da, čim je izgovorio riječ “DEVETNAEST” u gornjoj objavi, da se dovršava sure koje sadrži 19 ajeta? Skeptičar će najverovatnije odgovoriti da je to puki slučaj. Slučajevi se događaju. To se mora priznati.
Ali da li znate da prvih peta ajeta od prve Objave (96:1-5), sadrže samo 19 riječi? To je 19×1. Kako se to dogodilo? Opet „slučajno”. Tih 19 riječi imaju tačno 76 slova, a to je djeljivo s 19, tj. 19×4. Kako se to dogodilo? “Slučajno”. A ova 96. sura! Ako počnemo brojati od pozadi, od zadnje sure Kur’ana br. 114, pa 113, pa 112 i 111 i tako dalje, vidjet ćemo da, kad dođemo do ove sure broj broj 96, da je ona 19. sura od kraja. Kako se to desilo da je sura sa 19 ajeta uklopljena na 19 mjestu od kraja? Jedini odgovor koji nam je na raspolaganju je: “slučaj”.
Ko god piše knjigu mora je prvo sastaviti u glavi. Nije moguće pisati preko dvije decenije i onda to smiješati i sastaviti od toga knjigu. Da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, napisao Kur’an, on bi bio primoran da sastavi neki plan, kao što bi i svako drugi morao to učiniti. Dakle, morao bi sebi reći: „Napisat ću jako debelu knjigu. Uzet će mi 23 godine da je završim. Morat ću da je podijelim na poglavlja, da bi je moji sljedbenici mogli lakše proučavati.”A onda, recimo da je odlučio da ta knjiga ima 114 sura. Ne 113 ili 115. nego baš 114. Zašto 114? Zato što je taj broj tačno djeljiv s 19… (19×6). Zar nije rekao (?): Morat će se suočiti s 19 svako koji bi njemu pripisao autorstvo Kur’ana? Kako se desilo da ima upravo 19×6 =114 sura u Kur’anu?
Naš raspoloženi ciničar ili kritičar će odgovoriti s istim dosadnim izrazom: “Slučajno”! Zar u njegovom rječniku nema nikakve druge riječi kojom bi se objasnio ovaj fenomen? Očevidno da nema. Takva ti je čovječja bolest: ako nemože da objasni neki događaj, onda izmisli riječ kojom sam sebe zavarava da je rješio problem. On se sakrivao iza riječi. Protivnik je spreman da lažno optuži da “je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, napisao Knjigu”, ali nije spreman da prizna da je prije 1.400 godina ovaj neuki pustinjski čovjek, bez papira i olovke, slijedio matematski red u proizvodnji svoje knjige.
Mi smo već naišli na 5 “slučajnosti”. Pošto protivnik nije spreman da prizna da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, mogao postići ovu nemogućnost, mi ćemo biti toliko velikodušni, pa ih nećemo računati. Neka mu bude. Mi sebi možemo dozvoliti toliku velikodušnost. Ali ipak, mi se slažemo s Muhammedovim, sallallahu alejhi ve sellem, protivnicima da je nemoguće da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, bio autor Kur’ana na toj podlozi. Međutim, mi smo uporni, jer neprijatelj nešto tvrdi, ali nije spreman da to dokaže.
Prijatelji i neprijatelji se slažu u tome da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, bio čovjek od riječi. Mnogo prije nego što je dobio poslanstvo, njegovi neznabožci – drugovi i zemljaci su ga nazivali – Es-Sadik, El-Va’d, El-Amin – onaj što ispunjava obećanja, pošteni, povjerljivi, pravedni. Ako je ovaj čovjek, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao – “Nad njim je devetnaest”- “suočit ćete se s devetnaest” – “na vas će se nametnuti devetnaest”, onda će on sigurno ispuniti svoju prijetnju. Da vidimo kako daleko će Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, ići da bi izvršio svoje obećanje.
Hajde da pretpostavimo rekao sam sebi : “Moja knjiga će biti potpuno jedinstvena knjiga. Do danas nije knjiga nije napisana, niti će ikada biti napisana u budućnosti, a da se bazira na matematskom sistemu. Ja ću izmisliti jedan zamršeni matematički sistem koji se uklapa jedan u drugi da bih zaštitio moju Knjigu od bilo kakvog spletkaranja i uplitanja. Niko neće biti u stanju da doda, da izbriše ili umetne nijednu riječ iz moga potpunog teksta i taj sistem će biti baziran na broju 19!”. Zašto 19? Je li to radi toga što je s tim brojem lako raditi? Ne! To je jedan od brojeva s kojim je najteže raditi. Nema nazivnika. Ne kao njegov susjed broj 18, koji se može podijeliti s 2, 3, 6, 9 ili kao njegov drugi susjed broj 20, koji se može dijeliti s 2, 4, 5 i 10. Broj 19 je nedjeljiv.
On je “glavni” broj u matematici, a isto tako je i jedinstven broj, jer počinje brojem 1, koji je najmanji broj u našem matematskom sistemu, a završava se brojem 9, koji je najveći broj u našem matematskom sistemu; može se reći da je on “alfa i omega” našeg matematskog sistema. Možda je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, znao tablicu množenja do 19? Do kojega je stepena Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, znao tablicu množenja do 19? Mora se predpostaviti da ju je znao do neograničenog stepena, i sve što dalje idemo, morat ćemo doći do takvog zaključka, ako budemo insistirali da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, bio autor Kur’ana.
Odlomak iz knjige “Kur’an najsavršenija mudžiza” autora Ahmeda Didata.
IslamBosna.ba