“Islam je sagrađen na pet temelja: svjedočenju da nema istinskog božanstva koje zaslužuje da bude obožavano pored Allaha i da je Muhammed Njegov poslanik i rob, obavljanju namaza, davanju zekata, obavljanju hadždža, i postu mjeseca Ramazana.” Hadis su zabilježili imami Buhari i Muslim u svoja dva ‘Sahiha’.
A u verziji kod imama Muslima (121): “Islam je sagrađen na pet temelja: da se samo Allah obožava i da se zanevjeruje u sve što se obožava mimo Njega…”
Komentar: U ovom hadisu je pojašnjenje da je islam kao vjera sagrađena na pet jasnih i čvrstih temelja, koji su kao stubovi koji podupiru građevinu, pa ako jedan ili više od stubova budu uklonjeni građevina će biti nestabilna ili će se srušiti shodno bitnosti i mjestu stuba koji je ukonjen. A u slučaju kada bi svi od stubova bili uklonjeni građevina bi se bez imalo sumnje srušila i nebi imala nikakvu vrijednost, pa tako i čovjek ukoliko bi izostavio svih pet islamskih stubova ili šartova jasno je da bi i njegov islam bio izostavljen i nevalidan.
Što se tiče izgovaranja dva šehadeta, jasno je, da čovjek ne može biti musliman sve dok ih ne izgovori na jeziku s potpunim ubjeđenjem u ispravnost i istinitost njihovog značenja u srcu. Pa ako bude ubjeđen u njihovo značenje a ne izgovori ih na jeziku njegov islam je neispravan i ne broji se da je od muslimana po konsenzusu islamskih učenjaka, a ako ih izgovori na jeziku bez ubjeđenja u srcu to je stanje munafika – licemjera koji žele prevariti Allaha i one koji vjeruju, ali ne varaju osim sami sebe, i na ahiretu će biti u najnižim dubinama Džehennema zato što su nevjerovali u Allaha, dželle še’nuhu, a lažnim izgovraranjem šehadeta su se samo spasili ovosvjetske kazne, i za takve važe propisi koji važe za sve muslimane sve dok ne ispolje ono što im je u srcima javnim nevjerstvom bilo riječima ili djelima. Kaže Uzvišeni Allah: “Licemjeri će na samom dnu džehennema biti i ti im nećeš zaštitnika naći.” (Prevod značenja, en-Nisa; 145.)
• Značenje šehadeta ‘la ilahe illellah’ – nema boga osim Allaha: To je čvrsto ubjeđenje u srcu i svjedočenje na jeziku da nema istinskog božanstva koje zaslužuje da bude obožavano s pravom pored Allaha. Vjerovanje da jedini Allah, dželle dželaluh, zaslužuje da bude obožavan i veličan, i nevjerovanje i negiranje svih vidova lažnih božanstava mimo Allaha, i to je ono sa čime su došli svi poslanici, alejhimu-selam, od prvog do poslijednjeg, svi su govorili svome narodu: “Allaha obožavajte vi nemate drugog boga osim Njega!” (Prijevod značenja, El-E’araf; 59.), i kaže Uzvišeni: “Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: ‘Nema boga osim Mene, zato Meni činite ibadet!” (Prijevod značenja, el-Enbija; 25.), i kaže: “Mi smo svakom narodu poslanika poslali: Allahu činite ibadet i klonite se taguta!” (Prijevod značenja, en-Nehl; 36.).
Svjedočenje da ne postoji božanstvo pored Allaha je istinsko i iskreno činjenje ibadeta samo Uzvišenom Allahu i klonjenje od obožavanja taguta, i to svjedočenje u sebi sadrži dva temelja: negaciju i pritvrđivanje. Negacija svih lažnih božanstava pored Allaha, a to su taguti, i pritvrđivanje da je Allah, dželle še’nuhu, Jedino pravo božanstvo, i da je ibadet naređeno i propisano upućivati samo Njemu, Jedinom, koji nema sudruga. Prethodno spomenuto shvaćanje značenja šehadeta da ‘nema boga osim Allaha’ je shvaćanje najboljih generacija ovog ummeta i vjerovanje ehli-sunneta vel-džema’a (slijedbenika sunneta i zajednice prvih muslimana), suprotno shvatanju određenih novotarskih sekti koje govore da je značenje šehadeta: “Nema stvoritelja i gospodara osim Allaha.”Neispravnost ovog shvatanja je jasna i očigledna, i dovoljno je da čovjek samo malo razmisli o onome što se zbivalo između Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i mušrika Mekke kako bi shvatio opasnost ovakvog tumačenja šehadeta ‘la ilahe illellah’.
Da je Uzvišeni Allah jedini koji stvara, oživljava i usmrćuje, daje opskrbu, i gospodari nad svime su potvrđivali i mušrici Mekke, i nije zabilježeno da je neko od njih to negirao, kao što Allah, dželle še’nuhu, navodi na mnogim mjestima u Svojoj plemenitoj knjizi, pa kaže: “A da ih upitaš: “Ko je nebesa i Zemlju stvorio i ko je Sunce i Mjesec potčinio?” – sigurno bi rekli: “Allah!” Pa kuda se onda odmeću?” (Prijevod značenja, el-Ankebut; 61.), i kaže: “A ako ih upitaš: “Ko s neba kišu spušta i njome mrtvu zemlju oživljava?” – sigurno će reći: “Allah!” a ti reci; “Hvala Allahu!” ali većina njih ne shvaća.” (Prijevod značenja, el-Ankebut; 63.), i kaže: “A ako ih upitaš ko je stvorio nebesa i Zemlju, oni će sigurno reći: “Stvorio ih je Silni i Sveznajući!” (Prijevod značenja, ez-Zuhruf; 9.), i kaže: “Upitaj: “Čija je Zemlja i sve ono što je na njoj, znate li?” “Allahova!’ – odgovorit će, a ti reci; “Pa zašto onda ne dođete sebi?” Upitaj: “Ko je Gospodar sedam nebesa i ko je Gospodar svemira veličanstvenog?” “Allah!” – odgovorit će, a ti reci: “Pa zašto se onda ne bojite?” Upitaj: “U čijoj je rucu vlast nad svim, i ko uzima u zaštitu, i od koga niko ne može zaštićen biti, znate li?” “Od Allaha!” – odgovorit će, a ti reci: “Pa zašto onda dopuštate da budete zavedeni?” (Prijevod značenja, el-Mu’minun; 85-89.), i mnogi drugi ajeti koji na to upućuju.
Kada je Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao mušricima od kurejšija: “Recite: ‘La ilahe illellah!'” na to su mu odgovorili, kao što prenosi Uzvišeni Allah: “Zar on da bogove svede na Boga jednog? To je, zaista, nešto veoma čudno!” (Prijevod značenja, Sad; 5.) Pa šta je to što su shvatili mušrici Mekke? Da li su razumjeli iz ‘la ilahe illellah’ da nema stvoritelja osim Allaha, i ništa drugo? Odgovor: Ne, jer oni to u osnovi i ne negiraju. Ono što su zanegirali je da se sve vrste ibadeta upućuju samo Allahu, Jedinom, koji nema sudruga.
Tako da je značenje ‘la ilahe illellah’ da nema drugog istinskog božanstva koje zaslužuje da bude obožavano pored Allaha. I kažemo “istinskog božanstva” jer se mnoga božanstva obožavaju mimo Allaha, ali je Uzvišeni Allah Jedini koji je dostojan da bude obožavan i jedini koji se istinski i stvarno obožava i kome se upućuju sve vrste ibadeta i dobročinstva. Pa kako li je samo bjedno stanje muslimana od kojih su mušrici Mekke bolje i ispravnije shvatili značenje šehadeta ‘la illahe illellah’!?
• Značenje šehadeta ‘Muhammedur-resulullah’ – Muhammed je Allahov poslanik: To je čvrsto ubjeđenje i vjerovanje da je Muhammed, sallallahu ‘alejhi ve sellem, Allahov Poslanik i Vjerovjesnik, kojeg je Allah, dželle še’nuhu, poslao sa uputom i Vjerom istine kako bi dostavio Njegovu objavu ljudima posredstvom najodabranijeg meleka Džibrila, alejhi-selam, i izveo ih iz tmina nevjerstva i širka (mnogoboštva) u svjetlo imana (vjerovanja) i tevhida (monoteizma). Svjedočenje da je Muhammed, sallallahu ‘alejhi ve sellem, Allahov Poslanik za sobom povlači: pokoravanje njegovim naredbama, ostavljanje i klonjenje od njegovih zabrana, da Allaha ne obožavamo osim na način koji nam je on propisao, da ga volimo više od naših očeva, djece, i svih ljudi, i da mu dajemo potpunu prednost nad svim za čim žude naše duše.
Dokaz da je čovjekov islam neispravan sve dok ne izgovori ova dva šehadeta riječima je hadis kojeg su zabilježili imami Buhari (25) i Muslim (138) u svoja dva ‘Sahiha’ o Abdullaha ibnu ‘Umera, radijallahu ‘anhuma, da je rekao Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem: “Naređeno mi je da se borim protiv ljudi dok ne posvjedoče da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, i ne počnu klanjati i davati zekat. Kada to urade, zaštitit će od mene svoje živote i imetke, osim ako to bude neko islamsko pravo zahtjevalo, a njihov obračun je kod Uzvišenog Allaha.”
A u drugoj verziji hadisa, od Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, kod Buharije (1335) i Muslima (133) stoji: “Naređeno mi je da se borim protiv ljudi sve dok ne kažu da nema boga osim Allaha…”
Također i hadis kojeg je zabilježio imam Muslim u svome ‘Sahihu’ (139) od Tarika ibnu Ešjema el-Ešdže’ija, radijallahu ‘anhu, da je rekao Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem: “Ko kaže: ”La ilahe illellah’ – Nema boga osim Allaha’, i zanječe sve što se obožava mimo Allaha, njegov imetak i krv su zabranjeni, a njegovo polaganje računa je na Uzvišenom Allahu.”
Kaže Imam Muhammed ibnu Abdulvehhab, rahimehullah, u svome djelu ‘Kitabu-tevhih’ pojašnjavajući značenje ovog hadisa: “Ovo je nešto najuzvišenije što objašnjava značenje ‘la ilahe illellah’. Prema tome, nije učinio da puko očitovanje te izreke bude zaštitnik života i imetka, pa čak ni samo poznavanje njenog značenja zajedno s očitovanjem, ni potvrđivanje toga, ni to što obožava Allaha Jedinog, Koji nema sudruga. Ne, njegov život i imetak ne bivaju zabranjenim i svetim sve dok tome ne doda i njekanje svega onoga što se obožava mimo Allaha. Ukoliko posumnja ili bude neodlučan, negov imetak i život neće biti zabranjeni. Koliko je samo ovo pitanje uzvišeno i koliko je ovo objašnjenje jasno i koliko je dokaz ušutkujući za onog koji ga osporava.”
Što se tiče obavljanja namaza, davanja zekata, posta u mjesecu Ramazanu, i obavljanja hadždža, i određenih propisa vezanih za ove islamske ruknove, o tome će inšaAllahu te’ala biti naknadno govora, a Allah, dželle dželaluh, najbolje zna, i neka je salavat i selam na Njegovog miljenika i najodabranijeg poslanika Muhammeda, njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe, i sve istinske slijedbenike do Dana sudnjega.
Pripremio: hfz. Amir Smajić
Fakultet Hadisa Časnog