Također je istina da je Republika Srpska stvorena fašističkom politikom ratnih zločinaca – etničkim čišćenjem, zločinima i genocidom nad nesrpskim civilima.
Istina je da i nakon 14 godina od prekida rata u Bosni i Hercegovini srpski političari veoma radikalno rade na slabljenju i uništavanju države Bosne i Hercegovine. Oni grubo krše “daytonski sporazum” u njegovim ključnim tačkama. Srpski političari su svjesni “tanke osnovice” na kojoj je utemeljena Republika Srpska.
Strah od pravne razgradnje ove tvorevine u korist normalnog života svih građana Bosne i Hercegovine potiče ih da panično ponavljaju kako je Republika Srpska neupitna i u sadašnjosti i u budućnosti. Oni bezpošteno uvlače bosanske Srbe u iluziju kojoj nema kraja.
Kada “politički barbari” iz Republike Srpske ispiraju mozak svom narodu i tvrde da je država Bosna i Hercegovina opterećenje i mora za etnitet RS, žele panično da izokrenu činjenice, jer je u stvari “karadžićeva Srpska” opterećenje za državu BiH i pitanje je vremen kada će ona nestati ili promjeniti naziv i postati teritorijalna jedinica svih naroda BiH. Bezbroj je primjera manipuliranja javnosti i stvaranja iluzija kod naroda u bosanskom regionu koji se danas naziva Republika Srpska.
Dok svjetski mediji za banjalučki fudbalski klub Borac pišu da je to bosanki klub i da bosanci igraju dobro – ovi politički barbari to nameću kao “srpski fudbal” i “srpski sport”. Lažu ovi barbari kada kažu da je banjalučki Borac srpski klub, kad se dobro zna da su ovaj najstariji bosanski klub 1926. godine osnovali Bosanci – Mustafa Softić, Rudi Hiter, Mile i Brane Stefanović, Jakov Lastrić, Avdo Čardić, Nikola i Mile Pucar, Jakov Katić i dr.
Lažu ovi smutljivci kada kažu da je Banjaluka srpski grad, kada svi dobro znaju da jeod 1573. do 1587. godine bosanac Gazi Ferhad Paša Sokolović izgradio urbani grada Banjaluku.
Ovako, kako se Daytonnski Sporazum tumači i realizuje od strane srpskih političara iz Republike Srpske, ovaj sporazum je postao suprotnost onoga čemu je trebao da služi – “Jačanju i prosperiteteu države Bosne i Hercegovine i stvaranje boljih životnih uslova za sve njene gradjane”.
Poredjenje statusa Kosova i bosanske teritorijalne jedinice RS nema nikakvog osnova. Kosovo je steklo nezavisnost zahvaljujući represivnoj i fašističkoj srpskoj politici koja se u ovoj pokrajini sprovodila. Na Kosovu je 90% stanovništva koje sačinjavaju Albanci bilo potlačeno.
Za razliku od Albanaca na Kosovu, bosanski Srbi nisu žrtve bilo čije represije. Njima se pruža mogućnost ravnopravnog političkog i kulturnog djelovanja u državi Bosni i Hercegovini. Međutim, tu bosansku platformu ravnopravnosti i jednakosti, srpski političari očigledno zloupotrebljavaju i koriste za razbijanje države Bosne i Hercegovine. Često izvrću historijske činjenice o postojanju srednjovjekovne bosanske države, Bosanksog Kraljevstva i ukupne bosanske tradicije.
Čudno je da nakon krvavih zločina i genocida koji su utvrdjeni na sudu, aktuelni srpski političari demonstrativno odbijaju ponude o naprednoj i jakoj zajedničkoj državi Bosni i Hercegovini. Onaj ko ne prihvata ovakvu ponudu poslije krvavog rata, poslie Srebrenice, vjerovatno planira neko novo zlo i nada se konačnom rješenju isto kao što je i Hitler planirao (Endlösung za Javreje).
Znači, još uvijek postoje iluzije i planovi o srpskoj državi na bosanskoj teritoriji uz velikodušnu podršku iz susjedstva.
Međutim, političari koji kreiraju takvu destruktivnu politiku moraju znati da Bosanci nemaju alternativu i da će se boriti za svoja ognjšta i u Krajini i istočnoj Bosni i u Hercegovini. Republika Srpska zasigurno nije platforama na kojoj je moguće stvarati prijateljstvo i demokratiju u BiH i regionu, nego samo nestabilnost i neprijateljstvo.
Neka se zamisle Srbi kako bi oni prihvatali i uvažavali neku zločinačku ustašku i etnički očišćenu “Republiku Hrvatsku” kod Zemuna nakon zločina nad Srbima u Jasenovcu… I Srpski građani bosanske teritorijalne jedinice RS nose teško breme genocida – koje su počinili njihovi sunarodnjaci u ime Srpstva. Velika je tragedije što srpski političari u Bosni umjesto prihvatanja istine – nude svom narod iluziju, a time historijsko breme zločina postaje još teže.
Varaju se srpski mislioci i stratezi da će se moći kao u prošlosti da pobjegnu od istine, da će se moći izdvojiti dio teritorije Bosne i Hercegovine i da će se moći prekrojiti historiju. Varaju se i vode svoj narod u duboko blato nacionalizama i iluzije.
Većina Srba je svjesna težine zločina počinjenog u Bosni u ime srpstva. Jedan dio tog naroda nažalost ne može zbog lažnog ponosa i lažnog i iluzornog interesa da to otvoreno prizna i krene putem iskrenog prijateljstva. To je kao neko prokletstvo.
U knjizi “Zemlja bez pravde” crnogorsko-srpski pisac Milovan Đilas potresno opisuje krvavi zločin / masakr koji su Srbi i Crnogorci počinili nad Bošnjacima u sandžačkom mjestu Šahovići u noći 9. i 10. novembra 1924.godine. Njegov otac koji je bio učesnik u ovom zločinu je priznao:
“Znam da smo počinili strašan zločin nad nevinim ljudima i djecom – kao da nas je obuzeo sami đavo da uživamo u krvi i pokolju. Ali nisam siguran da to opet nebi učinili ako bi zatrebalo u ime “crnogorskog čojstva” i “srpstva”.
Činjenice koje su utvrđene na Međunarodnom Sudu u Hagu kao i konstantna destruktivna i diskriminirajuća politika koja se vodi iz “krvavog entiteta RS” uticaće na eventualnu buduću odluku suda da postojanje teritorijalne jedinice sa dokazanom zločinačkom pozadinom, ovakvim imenom i politički uređenjem nije moguće.
Senad Ušanović
Bosanski Talasi
24sata.info