Opsada Sarajeva najduža je opsada u povijesti čovječanstva – trajala je 1425 dana. O herojskom gradu i danima opsade, načinima preživljavanja i borbe za opstanak ispisano je knjiga i knjiga.
Ispisani su i dnevnici iz dječjeg kuta doživljaja rata. No, prvi put na jednom mjestu – u knjizi- bit će objavljeno kolektivno sjećanje djece Sarajeva na dane opsade. Iako biste možda očekivali potresne i jezive priče, koje je nemoguće izbjeći, ova knjiga bit će svjedok i nekih velikih prijateljstava koja su nastala u tom teškom dobru, o djeci koja su prerano odrasla ali i shvatila značaj života i vrijednosti čaše vode, koji su naučili dijeliti; ova knjiga bit će sjećanje na djecu koje više nema, ali koja žive u tom gradu. Gradu u kojem je tada, kako je napisao čovjek koji je tada bio dijete, deka grije samo kad nije hladno. Projekt – knjigu “Djetinjstvo u ratu” koji se realizira u okviru Udruženja Urban pokrenuo je umjetnik mlađe generacije Jasminko Halilović iz Sarajeva. Riječ je o nezavisnom projektu koji nosi poruku mira. Posvećen je Mireli Pločić i ostaloj djeci poginuloj tijekom opsade Sarajeva.
“Sjećanje na vrijeme rata u Sarajevu čuva mnogo knjiga, a sjećanje na one kojih više nema bit će sačuvano u Sarajevu dok ovaj grad postoji. Ova knjiga ima ambiciju sačuvati sjećanje na jedan segment tog vremena – na odrastanje”, kaže nam Halilović.
Nitko ne računa dječje godine
Opsada Sarajeva trajala je 1425 dana. Tijekom opsade na grad je palo preko 450.000 granata, a 300.000 građana bili su zatvoreni u obruč bez osnovnih uvjeta za život. Ubijeno je blizu 11.000 ljudi, od toga 1.601 dijete. Ranjeno je oko 50.000 građana, od čega oko 15.000 djece. Petnaest godina nakon rata, nakon više od stotinu knjiga i ostvarenja o ratu, još uvijek nema knjige koja se bavi djetinjstvom. Upravo zato je Halilović pokrenuo ovaj projekt – knjigu.
“Kada se zbraja ratna šteta, računaju se ubijeni i ranjeni, raseljeni, pa i srušene zgrade i objekti. Niko ne računa dječje godine. Djetinjstvo u ratu je projekt koji za cilj ima prikupiti kolektivno iskustvo djece Sarajeva o odrastanju u teškim danima opsade”, priča Halilović. Iako je o odrastanju u Sarajevu napisano nekoliko dnevnika iz dječjih iskustava, ovo će biti prvo kolektivno sjećanje djece Sarajeva o ratnim danima.
Sjećanje u rečenici
Projekt se temelji na interaktivnoj web-stranici www.djetinjstvouratu.com na kojoj je upućen poziv svima onima koji su dio djetinjstva proveli u opkoljenom Sarajevu da napišu svoje sjećanje iz tog perioda. Sjećanje je ograničeno na 120 znakova – jedna rečenica. Cilj je napraviti knjigu sa 1600 kratkih i osobnih sjećanja, koja će zajedno sa autorovom pričom o ratnom djetinjstvu predstavljati simboličnu posvetu 1601 ubijenom djetetu tijekom opsade Sarajeva. Stvorit će jedan mozaik – specifičnu priču o godinama rata. Ovo lokalno iskustvo, skupljeno na simboličan način, šalje svijetu globalnu poruku djece Sarajeva: “Ni jedno dijete ne želi rat”. Projekt “Djetinjstvo u ratu” rezultirat će knjigom/publikacijom, koja će biti svojevrsna riznica sjećanja sarajevske djece. U prvih mjesec dana u projekt se uključilo preko 1000 ljudi iz 30 država svijeta, a do sada su već prikupljene dvije trećine potpisa. Web stranicu je posjetilo preko 10.000 različitih posjetitelja, a Facebook grupa posvećena projektu ima blizu 4000 članova.
Smijeh, bol i tuga
Upisi koji stižu su raznoliki i na najbolji način dočaravaju kompleksnost teme odrastanja u ratu, objašnjava Halilović.
“To potvrđuje moju početnu tezu i moja uvjerenja o tome da djetinjstvo u ratu nije isključivo prazno, tužno i izgubljeno djetinjstvo. Ono je drukčije u mnogome od djetinjstva u miru, ali to ne znači da u njemu nije bilo sretnih i izuzetno vrijednih trenutaka. Upisi koji stižu to potvrđuju jer mnogi od njih govore o ljubavi, prijateljstvu, druženju, igri i, možda najvažnije, jednakosti među ljudima, dijeljenju svega i svačega”, priča Halilović. U upisima je bilo i smiješnih i potresnih iskustava.
“Čitanje ovih upisa upravo i jeste jedno putovanje kroz sjećanja, čas tužna, čas smiješna. Sjećam se upisa koji kaže ‘Jednog dana metak je ubio mog brata. Ubio je i moje djetinjstvo’. S druge strane potpuno neočekivani upisi kao ‘igranje pokera u odlazak na vodu’, ili ‘deka koja grije samo kad nije hladno’ moraju nabaciti osmijeh na lice jer imaju neku primjesu tog sarajevskog humora”, objašnjava Halilović.
Zanimanje za knjigu, iako je još uvijek u procesu nastanka, je veliko, a velikom zanimanju ljudi za projekt u mnogome su doprinijeli ne samo mediji iz naše zemlje, nego i iz Hrvatske i Srbije.
“Za ovakvu ideju je bitno da je prepoznata što šire, jer ona jeste ideja mira, ideja dijaloga, usmjerena na budućnost. Ljudi se javljaju i zahvaljuju mi što sam pokrenuo ovakav projekt, a zapravo bih se ja želio zahvaliti njima jer tim porukama podrške daju smisao svemu ovome”, kaže Halilović. Kakvo je zanimanje govori i činjenica da je već dogovoren prijevod knjige na šest jezika, a knjiga još uvijek nastaje.
Djetinjstvo u ratu
Projekt se bazira na interaktivnoj web-stranici gdje ljudi koji su dio djetinjstva, ili cijelo djetinjstvo proveli u ratu, odgovaraju na pitanje: „Što je za tebe djetinjstvo u ratu?“ Dužina odgovora ograničena je na 120 znakova (jedna rečenica), a autor projekta Jasminko Halilović je zamislio prikupiti 1600 različitih odgovora. Tih 1600 odgovora, zajedno s njegovom pričom iz ratnog djetinjstva, predstavljaju posvetu 1601 ubijenom djetetu tokom opsade Sarajeva.
Zašto (samo) Sarajevo?
Autor projekta Jasminko Halilović priča nam da je ideja dugo sazrijevala i više puta je mijenjao način realizacije. U nekim fazama se trebala odnositi na cijelu BiH. Od toga je odustao ponajprije, kaže, jer nema medijske i druge kapacitete da ravnomjerno afirmirara ideju u svim sredinama kako bi omjer broja upisa iz određenih gradova/sredina bio razmjeran. Kako ne bi došao u situaciju da projekt bude orijentiran na BiH, a završi s 90 posto upisa iz Sarajeva (jer je cijela ekipa koja ga realizira i promovira iz Sarajeva), odlučio je da poziv bude upućen onima koji su odrastanje proveli u Sarajevu od ’92. do ’95. “Duboko vjerujem da je iskustvo djece iz drugih gradova BiH i drugih krajeva svijeta slično iskustvu djece Sarajeva, bez obzira o kojem ratu se radi. Upravo zbog toga, u konačnoj formi realizacije, nema sustava provjere lokacije ili porijekla. Poziv je upućen ljudima koji su dio djetinjstva proveli u Sarajevu od ’92. do ’95, ali će svaki prigodan prilog koji stigne putem web stranice biti objavljen”, kaže Halilović.
Dnevni list
