Prudska trojka ponovo na okupu

Krajem protekle sedmice, nakon skoro jednogodišnjeg
gledanja preko nišana, Tihić se sastao s liderom HDZ-a Draganom
Čovićem, s kojim je, kako doznajemo, uspio izgladiti odnose i
prevladati uzajamnu netrpeljivost, a početkom naredne sedmice, u
utorak, 15. juna, Tihić će otputovati u Beograd kako bi preko
srbijanskog predsjednika Borisa Tadića dodatno učvrstio vezu s liderom
najjače političke partije u RS-u Miloradom Dodikom. Sličan scenario
prethodio je i onom već pomalo zaboravljenom sastanku u Prudi, na koji
je Tihić otišao ravno iz Beograda, nakon opsežnih konsultacija s
Borisom Tadićem.

NIJE PRUD UZALUD

Punopravno oživljavanje
„prudskog procesa“ zapravo je uvertira za stvaranje postizborne
koalicije u kojoj će okosnicu činiti SDA, SNSD i HDZ. Nešto ranije,
lider HDZ-a Dragan Čović i lider SNSD-a Milorad Dodik načelno su
dogovorili i predizbornu i postizbornu tijesnu suradnju, ali je i
jednom i drugom ostao problem izbora „strateškog partnera“ iz reda
bošnjačkih političkih stranaka.

Sve do prije nekoliko dana, ni Tihić
ni Čović nisu vjerovali u mogućnost ponovnog zbližavanja SDA i HDZ-a. U
razgovoru za Slobodnu Bosnu, sredinom protekle sedmice, Tihić je
rezignirano priznao da je njegov sukob s Čovićem tako ozbiljan da i ne
pomišlja na mogućnost međusobnog približavanja. Dapače, pohvalio je
suradnju s Čovićevim rivalom Božom Ljubićem i njegovim HDZ-om 1990,
označavajući ih kao poželjne i prihvatljive postizborne koalicione
partije.

Na drugoj strani, u društvu najbližih suradnika, Čović je
za Tihića tvrdio da je najobičniji „petljanac“ i „lažov“, i da s tako
„nepouzdanim čovjekom“ više i ne pomišlja uspostavljati bilo kakvu
ozbiljniju suradnju.

No, krajem protekle sedmice, Tihić i Čović
zajedno su prošetali Baščaršijom, u atmosferi čija je opuštenost
sugerirala da su uspjeli zagladiti međusobne razmirice. Šetnji je
prethodio dvosatni sastanak u četiri oka tokom kojeg su, prema
Čovićevim izjavama, otklonjene prepreke za nastavak suradnje „na
značajno višoj razini“.

POMIRITELSKI SASTANAK TIHIĆ I ČOVIĆA

Nenadano
otopljavanje odnosa između Tihića i Čovića treba posmatrati u ključu
predstojećih općih izbora na kojima će se, kao nikada ranije, 
pretendenti na vlast paralelno boriti na dva podjednako važna fronta:
za naklonost birača i za „kaparisanje“ koalicionih partnera bez kojih
svaka pobjeda može biti Pirova. Bez obzira na ishod narednih izbora,
mandat za formiranje državne vlade pripast će partiji s najvećih brojem
osvojenih hrvatskih glasova, budući da aktuelni premijer Nikola Špirić
dolazi iz reda srpskog naroda a da je njegov prethodnik Adnan Terzić
bio izabran iz reda najjače bošnjačke partije.

Prema trenutnom
raspoloženju unutar hrvatskog nacionalnog korpusa, najveće izborne
šanse daju se HDZ-u, a kako je ranije dogovorena čvsta koalicija između
SNSD-a i HDZ-a, posve je jasno da će Čović i Dodik više nego bošnjački
birači uticati na izbor trećeg, bošnjačkog koalicionog partnera u novoj
vlasti. A toj partner ne mora nužno biti partija s najvećim brojem
osvojenih glasova, to može biti drugoplasirana, pa čak i trećeplasirana
bošnjačka partija – pod uvjetom da zajedno s HDZ-om i SNSD-om može
osigurati parlamentarnu većinu.

Tako je, primjerice, nakon
parlamentarnih izbora 2000. godine Alijansa za promjene iz vlasti
istisnula HDZ i SDS, mada je prva dobila najveći broj hrvatskih a druga
najveći broj srpskih glasova. Nešto slično moglo bi se desiti i na
predstojećim izborima, ali ovoga puta na štetu SDP-a, koji ima velike
izglede da pobijedi, ali još veće izglede da i naredne četiri godine
presjedi u opoziciji! Ako budu u prilici da biraju bošnjačkog partnera
– a izgleda da će biti – i Dodik i Čović nesumnjivo će favorizirati
Tihića koji je tokom „prudskog procesa“ pokazao zavidnu spremnost na
popuštanje i kompromis. Čoviću je obećao teritorijalni preustroj
Federacije BiH, što je trebala biti uvertira za formiranje hrvatskog
entiteta, a Dodiku je garantirao teritorijalni integritet Republike
Srpske, koju niko ne može „ukiniuti bez volje srpskog naroda“.

Za
pokazanu kooperativnost, Tihić je svojevremeno u Republici Srpskoj bio
proglašen za „ličnost godine“ a ništa manje nije slavljen i veličan ni
u hrvatskom nacionalnom korpusu. Idila „prudske trojke“ potrajala je
sve do proljeća 2009. godine, kada je Tihić pod žestokim pritiskom
bošnjačke javnosti bio prisiljen povući potpis s „prudskog dogovora“.

SKRIVENI MOTIVI PRUDSKE TROJKE

Primarni
motiv i u ranijoj i u aktuelnoj „prudskoj koaliciji“ jeste borba za
prevlast i liderstvo u okviru vlastitog nacionalnog korpusa, što je
osobito manifesirano nakon lokalnih izbora 2008. godine, na kojima su
SDA i HDZ osvojili znatno više glasova nego SBiH i HDZ 1990. Na krilima
pobjede na lokalnim izborima, Tihić i Čović pokrenuli su akciju
rekonstruiranja Vlade Federacije BiH, čiji je glavni cilj bio da se iz
vlasti istisnu dvije rivalske partije -Stranka za BiH i HDZ 1990 –
odnosno da se politički marginaliziraju Haris Silajdžić i Božo Ljubić.

Iako
je ranija akcija okončana neuspješno, Tihić, Čović i Dodik, očigledno,
vjeruju da će u narednom pokušaju imati više uspjeha.

Tajna diplomatija

KOSOR POMIRILA TIHIĆA I ČOVIĆA

Prema
informacijama Slobodne Bosne, golemi doprinos u  ponovnom približavanju
Sulejmana Tihića i Dragana Čovića dala je Jadranka Kosor, predsjednica
HDZ-a Hrvatske. Prije mjesec dana, predsjednica HDZ-a Hrvatske u
Zagrebu je ugostila delegaciju SDA predvođenu Tihićem, a koji dan
kasnije sastala se i s delegacijom HDZ-a koju je predvodio Čović. Svoj
nedavni dolazak u Sarajevo, na skup evropskih narodnjačkih partija,
Kosorova je iskoristila kao zgodnu priliku da napokon spoji zavađene
lidere SDA i HDZ-a. Nakon zajedničkog sastanka na kojem su Tihić i
Čović prvi put nakon skoro godinu dana razmijenili nekoliko rečenica,
Kosorova se povukla uz preporuku Tihiću i Čoviću da razgovor nastave „u
četiri oka“.

Vijesti.ba