Obama zakasnio s govorom iz Ovalnog ureda

Kada
se američki predsjednik obrati naciji iz Ovalnog ureda onda obično ima
nešto dramatično poručiti, poput, naprimjer, objave rata. Iz tog
najpoznatijeg predsjedničkog ureda na svijetu obraćali su se šefovi
Bijele kuće kada su Sjedinjene Države napale Irak, bacile atomsku bombu
na Hirošimu i Nagasaki, kada se krenulo u invaziju na Normandiju, ali i
kada se hvatalo ukoštac s domaćim problemima nalik ratnim.

Domaći teren

Predsjednik
SAD Barak Obama (Barack) u utorak je u udarnom terminu putem glavnih
kanala američke televizije, prvi put u 18 mjeseci od kako je na toj
poziciji, progovorio iz tog ureda najavljujući da Amerikance čeka teška
borba kako bi zaustavili i onda godinama sanirali posljedice istjecanja
nafte u Meksičkom zaljevu.

No, analitičari se slažu da je ovaj
inače dobar i politički strastven govor, uostalom, nalik na retoriku
koja je Obamu učinila slavnim još prije preuzimanja ključeva Bijele
kuće, morao doći prije 50 dana, tek sedmicu nakon što se obznanilo da
je bušotina “British Petroleuma” (BP) eksplodirala duboko u moru.

Obama
je zakasnio, a mnogi kažu nije unio previše nade da će istjecanje nafte
u more uskoro biti potpuno zaustavljeno. Niti da će najpoznatija
britanska globalna kompanija doista platiti svu nastalu štetu ribarima
u Meksičkom zaljevu, koji već trpe gubitke mjerene u milijardama dolara.

Ima
onih koji misle da je Obama pod velikim pritiskom Londona zapravo
izbjegao konfrontaciju sa BP-om, jer bi to ugrozilo mnoge zajedničke
političke akcije dvije države na globalnom planu. Zato je Obama svoju
energiju usmjerio na domaći teren, pokušavajući Amerikance dobiti za
novu reformu, onu u energetskom sektoru.

Problem je međutim u
tome što je država, kako se to često spominje, “na ivici bankrota”, pa
se ne zna ko bi to mogao platiti, sada kada su već najavljena ogromna
izdvajanja za zdravstvenu reformu.

Nevolja Amerikanaca je i u
tome, a Obama je to priznao, što se ovisnost ili, medicinski preciznije
rečeno adikcija, prema fosilnom gorivu nastavlja, iako SAD raspolažu
tek s dva posto svjetskih izvora nafte, a troše više od 20 posto
svjetske proizvodnje tog goriva. Za razliku od Brazila recimo,
Amerikanci još nisu riješili problem prelaska na gorivo iz obnovljivih
izvora.

Politička mantra

Poput vlastite političke mantre,
Obama često ponavlja kako bi trebalo iznaći način da velike turbine na
vjetar proizvode više električne energije, te da se uz alternativne
izvore energije, doskoči imperativu uvoza nafte iz neuralgičnih regija
poput Bliskog istoka.

I da se prelaskom na tzv. green (zelenu –
ekološki čistu) tehnologiju prevaziđe opasnost koju u sebi krije
bušenje naftnih izvora na sve većim morskim dubinama, upravo zbog
izbjegavanja ovakvih katastrofa, za koje se pokazalo da nema brzog i
jednostavnog tehnološkog rješenja. Katastrofa koju je prouzrokovao BP
trebala bi Amerikance uvjeriti u to.

Ipak, pokazalo se da novi
energenti, biodizel, etanol sve do gigantskih vjetrenjača ne mogu tako
brzo zamijeniti pokretačku snagu američke industrijske lokomotive,
dizajnirane na relativno jeftinoj nafti.

Zato je i Obamina
najava da stavi šestomjesečni moratorij na naftnu eksploataciju
priobalnog američkog pojasa samo dodatna briga za krizom ugrožene
Amerikance. Ova odluka, iako privremeno, ipak bez posla ostavlja veliki
broj radnika te industrije u trenutku kada je nezaposlenost u SAD skoro
10 posto.

Poslije Obaminog dramatičnog obraćanja Amerikancima, i
dalje niko ne zna odgovoriti kada će doista biti zaustavljeno
izlijevanje nafte u Meksički zaljev. Nema odgovora koliko će godina, a
ne mjeseci, trajati ovaj “rat” da se neutrališu sve negativne
posljedice bezobzirnosti jedne korporativne filozofije, čiji je BP samo
vrh ledenog brijega.

Uostalom, nije mali broj onih koji sada
misle da bi Obama, čovjek za kojim je Amerika gotovo politički žudila
posljednjih mjeseci vladavine skoro omrznutog Džordža Buša (George W.
Bush), ako se nastavi ovaj trend ekološke katastrofe uz rast ekonomskih
problema, mogao biti najveća politička žrtva ove ipak kolektivne biznis
kulture. Zbog nje se, nemojmo se zavaravati, ipak vode i neki aktuelni
ratovi daleko od Meksičkog zaljeva.

Nema energetske revolucije

Sasvim
je indikativno, govore američki medijski komentatori, što još nema
energetske revolucije na slobodnom tržištu ideja i kapitala – još niko
nije postao multimilioner u oblasti snabdijevanja SAD alternativnom
energijom.

Desno orijentirani politički kritičari Obamine
retorike, za koju tvrde da je upravo samo to – priča bez osnova, čak
tvrde da je alternativna energija, u odnosu na “nezamjenjivu naftu” –
samo politička farsa kojoj je ovaj predsjednik sklon.

Avaz