Shodno značenju ovog Poslanikovog, s.a.v.s., hadisa, iman i vjera su izloženi slabljenju i habanju baš kao što se i dotrajala odjeća podere i pohaba. Nekada se nad srcem jednog vjernika nadviju oblaci grijeha koji ga bace u tminu, što nam je Poslanik, s.a.v.s., opisao riječima: ”Svako srce ima nad sobom manje oblake poput oblaka mjeseca, kojeg znaju, u toku sijanja, prekriti, ostali oblaci, koji ga bace u tminu, a kada se maknu sa njega, mjesec nastavi i dalje sjati!” (Sahih, Ebu Nu’ajm u El-Hilji)
Mjesečevu svjetlost ponekada prekriju tmurni oblaci, ali nakon određenog vremena oblaci se miču i mjesec nastavlja i dalje obasjavati nebeska prostranstva, čemu je najsličnije jedno vjerničko srce koje, s vremena na vrijeme, prekriju gusti oblaci neposlušnosti i grijeha, koji mu, na određeno vrijeme, priguše svjetlo, ostavljajući čovjeka u tmini i samoći. Ako se čovjek potrudi i poradi na unapređenju svog imana, i iskreno zatraži pomoć od Allaha, dž.š., ti oblaci se razbijaju, a svjetlost srca i dalje nastavlja obasjavati svoje okruženje.
Ispravno shvatanje vjere
Da bismo na pravi način sagledali problematiku liječenja slabosti imana trebamo se podsjetiti na veliko pravilo vezano za definiciju samoga imana i vjere, koje ulema ehli-sunneta vel-džemata uvijek apostrofira i naglašava, a koje glasi: Iman jača i slabi, tj. raste i opada. Iman je izgovor i svjedočenje jezikom, ubjeđenje u srcu i praktično postupanje, napreduje, jača i raste kada se zalijeva dobrim djelima, a nazaduje, slabi i opada kada se na njega sruče grijesi, na što nas upućuju dokazi iz Kur’ana i sunneta, poput Allahovih, dž.š., riječi: ”Kako bi iman na iman nadodali!”; ”Kome je ova sura iman povećala?” – kao i riječi Poslanika, s.a.v.s., koji kaže: ”Ko od vas vidi loše djelo, neka ga spriječi svojom rukom, a ako ne bude mogao, neka ga spriječi svojim jezikom, a ako ni to ne bude mogao, neka ga prezire srcem, a to je najslabiji vid imana!” (Buhari)
Pozitivni i negativni utjecaj dobrih i loših djela na iman je općepoznata, oprobana i dokazana stvar. Kada čovjek izađe u čaršiju ili na pijacu, gdje će mu oko gledati u ono što je zabranjeno, gdje će mu uho slušati ono što je zabranjeno, gdje će možda i sam činiti ono što je zabranjeno – neće se osjećati isto kao i kada ode u džamiju ili na mezarje, gdje njegovo oko i uho ne ometaju harami, gdje je njegov jezik obuzet zikrom i spominjanjem Allaha, dž.š., što vidno utječe i na mekšanje čovječijeg srca. Razlika između dvije situacije i dva stanja je drastična, i srce se shodno ambijentu u kome se nalazi automatski prilagođava! Prvi muslimani (selef) znali su govoriti: ”Od ispravnog shvatanja vjere (fikh) jeste to da čovjek redovno kontrolira stepen svoje vjere, tragajući za onim aspektima imana koji su mu oslabili. Od ispravnog shvatanja vjere jeste i to da čovjek provjerava da li njegov iman napreduje i raste ili enormno slabi!? Od ispravnog shvatanja vjere kod jednog muslimana jeste i to da otkrije na koji način mu šejtan prilazi sa svojim spletkama i zamkama!” (Šerhu Nunijjeh, Ibnul-Kajjim el-Dževzijje, šejh Ibn ‘Isa, 2/140)
Ako se slabost imana manifestira kroz neizvršavanje farzova i činjenje harama – to je veoma kritična faza koja zahtijeva brzu tevbu i kajanje Allahu, dž.š., kao i hitno traženje lijeka za svoje srce i dušu, a ako slabost imana nema prethodnu manifestaciju, već se ogleda u nečinjenju dobrovoljnih i pohvalnih djela ili činjenju pokuđenih djela, tada će musliman zastati na trenutak kako bi se uozbiljio i iz stanja ibadetske pasivnosti prešao u stanje aktivnosti i čilosti. Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ”Svako djelo ima svoj maksimum i krajnju tačku napredovanja (širra), nakon čega slijedi faza zastajanja i opadanja (fetra); ko se u tome povrati mome sunnetu – spasio se, a ko se povrati nečemu što nije moj sunnet – propao je!” (Sahih, Ahmed, Taberani)
Razmišljanje o Kur’ani-kerimu kojeg je Allah, dž.š., objavio kao pojašnjenje svake dileme, i kao svjetiljku kojom će se čovjek služiti u svom životnom kretanju i hodu, a kojem Allah, dž.š., upućuje onoga koga On hoće.
Nema sumnje da se u Kur’anu nalaze efikasni lijekovi i funkcionalna rješenja za mnoge naše bolesti i probleme, shodno riječima Allaha, dž.š., koji kaže: ”Od Kur’ana objavljujemo ono što je lijek, a i milost je vjernicima!” Što se tiče načina upotrebe kur’anskog lijeka, on se ogleda u iščitavanju kur’anskih ajeta uz pomno razmišljanje o njihovim značenjima. Poslanik, s.a.v.s., razmišljao je o značenjima kur’anskih ajeta, koje bi dugo učio u toku klanjanja noćnog namaza, tako da je jedne noći, klanjajući noćni namaz, sve do sabaha ponavljao jedan jedini ajet: ”Ako ih kazniš – pa oni su robovi Tvoji, a ako im oprostiš – Ti si onaj koji je veličanstven i mudar!” (El-Maide, 118). (Ahmed)
Gdje su suze i plač
Poslanik, s.a.v.s., prednjačio je u kvalitetu razmišljanja o kur’anskim ajetima. Atare, Allah mu se smilovao, kaže: ”Ja i Ubejdullah b. Umejr ušli smo kod Aiše, r.a., pa Ubejdullah reče: ‘Pričaj nam o nečemu najzanimljivijem što si primijetila kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s.’, na što je ona, plačućim glasom, rekla: ‘Jedne noći je ustao klanjati noćni namaz, okrenuo mi se i rekao: ‘O Aiša, ostavi me večeras da ibadetim svome Gospodaru.’ Rekla sam mu: ‘Tako mi Allaha, ja volim da sam u tvojoj blizini, a i volim ono što i ti voliš.’ Ustao je, abdestio se, a zatim je počeo klanjati namaz, plačući toliko da je suzama nakvasio svoje krilo, zatim je nastavio plakati toliko da je nakvasio tlo pod sobom, nakon čega mu je došao Bilal, r.a., da ga probudi na sabah-namaz, a kada ga je zatekao uplakanog, rekao mu je: ‘O Allahov Poslaniče, plačeš a Allah ti je već oprostio prijašnje i buduće grijehe’, na šta mu je Poslanik, s.a.v.s., odgovorio: ‘Pa zar Mu na tome ne trebam zahvaliti? Večeras su mi objavljeni ajeti, teško onome ko ih bude čitao a ne bude o njima duboko razmislio: ‘Doista su u stvaranju nebesa i Zemlje, i smjeni noći i dana znaci za one razumom obdarene, koji Allaha spominju stojeći i sjedeći i ležeći, razmišljajući o stvaranju nebesa i Zemlje…’ (Ali Imran, 190).” (Silsila Sahiha, 1/106)
U Kur’anu se govori o šehadetu, tevhidu – istinitom i pravom monoteizmu, lijepim obećanjima i strašnim prijetnjama, o događajima i pričama minulih generacija, kulturi ponašanja, bontonu, kulturi, ahlaku i lijepom odnosu prema Stvoritelju i prema stvorenjima – što sve odreda pozitivno utječe na našu dušu. Ima sura koje jače djeluju na nas i našu dušu negoli druge sure, shodno riječima Poslanika, s.a.v.s., koji kaže: ”Prije vakta me osijediše sura Hud i njene sestre!” (Silsila Sahiha, 2/679) U drugoj predaji stoji: ”Sura Hud, Vaki’a, Murselat, Amme i sura Tekvir.” (Tirmizi) Toliko je Poslanik, s.a.v.s., ispunio svoje srce značenjima ovih sura da se to odrazilo na njegovom tijelu, osijedio je od istine koja se nalazi u spomenutim surama! Ashabi Allahovog Poslanika, s.a.v.s., iščitavali su Kur’an, i razmišljali o značenjima kur’anskih ajeta, što je vidno utjecalo na njih i njihove živote. Ebu Bekr, r.a., bio je čovjek blage naravi i mehka srca, i kad god je predvodio ljude u namazu, nije se mogao suzdržati a da ne zaplače, svjestan težine riječi koje uči i izgovara. Omer, r.a., razbolio se od učenja ajeta: ”Kazna Gospodara tvoga će se sigurno desiti, i ništa je neće spriječiti!” (Tefsir Ibn Kesir, 7/406) U zadnjim saffovima mogli su se čuti jecaji Omera, r.a., kada bi učio ajet koji govori o Jakubu, a.s.: ”Muku i tugu svoju prepuštam Allahu, dž.š.!” Osman, r.a., rekao je: ”Da su nam srca čista, ne bi se mogla zasititi Kur’ana i Allahovog govora”; ubijen je nasilnički i mučki kao šehid, a krv mu je ostala na mushafu koji je u tom trenutku iščitavao.
Slične predaje bilježe se i od drugih ashaba, radijallahu anhum. Ejjub, r.a., prenosi da je čuo Seida b. Džubejra, kako je u namazu, preko 20 puta, ponovio sljedeći ajet: ”Bojte se Dana, u kojem ćete se Allahu povratiti!” (Sijeru e’alami-n-nubela’, 4/324) Ibrahim b. Beššar rekao je: ”Ajet zbog kojeg je umro Ali b. Fudajl glasi: ‘A da ti je vidjeti kako će, kad pred vatrom budu zadržani, reći: Da nam je da povraćeni budemo, pa da dokaze Gospodara našeg ne poričemo i da vjernici postanemo!’ Zbog ovog ajeta je umro, a ja sam bio jedan od onih koji su mu klanjali dženazu.” (Sijeru e’alami-n-nubela’, 4/446) Jedan od prvih muslimana, kada je proučio ajet sedžde-i-tilaveta: ”Padaju ničice na tle plačući, što im skrušenost povećava!” (El-Isra’, 109), pao je na sedždu, i rekao: ”Evo te na sedždi, a gdje su suze i plač!” Allah, dž.š., traži od nas da posebno razmišljamo o primjerima koje je On, dželle šanuhu, naveo u Kur’anu, rekavši: ”Allah ljudima daje primjere – ne bi li se opomenuli!“; ”Te primjere dajemo ljudima ne bi li razmislili!” Drugi nije mogao razumjeti određeni kur’anski primjer, pa je počeo plakati. Upitali su ga: ”Zašto plačeš?”, a on je rekao: ”Allah, dž.š., kaže: ‘To su primjeri koje Mi ljudima navodimo, ali ih samo učeni shvaćaju’ (El-Ankebut, 43) – a ja nisam razumio primjer koji je Allah, dž.š., naveo u Kur’anu, što je znak da nisam od učenih, zato plačem i žao mi je, jer sam zagubio znanje!”
Allah, dž.š., naveo je u Kur’ani-kerimu brojne primjere poput: primjera onoga koji je baklju upalio, onoga koji priča a ne sluša, sjemenke iz koja rodi sedam klasova, primjera psa koji dahće i magarca koji nosi knjige, primjera muhe i pauka, primjera slijepog, gluhog i nijemog, primjera onog koji čuje i vidi, primjera pijeska koji vjetar nosi, primjera lijepog drveta jakog korijena i ružnog drveta slabog korijena, primjera vode koja se s neba spušta, primjera udubljenja u zidu u kojem gori svijeća, primjera roba koji je u vlasništvu nekolicine ljudi itd.. Cilj je povratiti se kur’anskim ajetima u kojima su navedeni brojni primjeri, razmišljati o njima na pravi način i okoristiti se Božijim riječima.
Piše: Sead ef. Jasavić
Obrada: IslamBosna.ba