Ljudi se hapse i nestaju. Odvode ih u tajne zatvore i podvrgavaju kriminalnim metodama saslušavanja i mučenja. Sve je to bilo uobičajeno i u prethodnom vijeku, kaže Manfred Nowak, specijalni izvjestilac za slučajeve mučenja i jedan od četiri autora izvještaja o stanju u tajnim zatvorima i dodaje:
“Od 11. septembra 2001. situacija je takva da više zemalja krše međunarodne norme i ljudska prava nego prije terorističkog napada. To se kao po pravilu dešava pod izgovorom suzbijanja terorizma. Među državama koje to rade su tri članica Vijeća sigurnosti sa pravom veta: Kina, Rusija i SAD, ali i Afganistan, Indija, Pakistan i brojne afričke zemlje. Od evropskih zemalja na listi se nalaze Poljska, BiH i Litvanija.”
Manfred Nowak smatra da je, kada se radi o ovakvim prekršajima, u pojedinim slučajevima riječ o zločinima protiv čovječnosti. On dodaje i da je broj slučajevima u kojima se na ovakav način krše ljudska prava puno veći, nego što to pokazuje izvještaj. Od 192 zemlje, kojima je poslan upitnik da odgovore na pitanja o bespravnom hapšenju i zatvaranju civila, odgovor su dale samo 44 zemlje. A i od ovih dijelom kooperativnih zemalja, nijedna nije priznala da u njoj postoje tajni zatvori. Zato su autori izvještaja uglavnom morali koristiti nevladine izvore.
U debati o izvještaju o tajnim zatvorima pred Vijećem za ljudska prava u Ženevi Kina, Rusija, pakistan, Šri Lanka, Sirija i Alžir su osporili postojanje ilegalnih zatvora na njihovom teritoriju. Četvoricu autora izvještaja optužili su za neozbiljan istraživački rad i prekoračenje prava. Na ovaj način su ove zemlje još u martu pokušale osujetiti objavljivanje izvještaja o tajnim zatvorima. Zato je objavljivanje izvještaja pomjereno na sjednicu u junu. U međuvremenu su Rusija i Pakistan tražili da se izvještaj skloni sa web stranice UN-a, ali to organizacije za ljudska prava nisu dozvolile. Bezgraničnu podršku autori izvještaja, koji traže da se zatvore tajni zatvori i obeštete nedužne žrtve, dobili su od Švedske Kanade i Južnoafričke Republike.
Dw