Istina iza izraelske propagande
IslamBosna.ba – I ja sam naravno bio bijesan na naoružane ljude koji se iskrcavaju na brodove u međunarodnim vodama, koji ubijaju putnike i koji prisiljavaju njihov brod da pristane u luku otmičara.
Ja, naravno govorim o somalijskim gusarima koji otimaju zapadne brodove u Indijskom okeanu. Kako se ti teroristi uopće usuđuju da diraju naše nenaoružane brodove na otvorenom moru? Imamo svo pravo svijeta da naši ratni brodovi trebaju sprječiti takve činove terorizma.
Ali stani! Izraelci barem nisu tražili otkupninu. Šta oni žele jeste da novinari biju njihovu propagandnu bitku za njih. Na početku sedmice su izraelski “komandosi” napali turski brod koji je prevozio pomoć za Gazu ubijajući tom prilikom devetoro aktivista. Sada na kraju sedmice ti aktivisti su postali “naoružani mirovnjaci”, “zli antisemiti” “profesionalni pacifisti, koji kipte od mržnje, tukući druge ljude metalnim šipkama.” Ovaj zadnji mi se posebno sviđa; činjenica da je pretučena osoba prije toga ubila druge ljude sa puškom ne paše u ovu verziju realnosti.
Porodice turskih aktivista se protive tome da su njihovi sinovi namjerno htjeli da budu šehidi – nešto što bi većina turskih porodica mogla reći ako bi im izraelska vojska ubila bližnje. Ali ovo se već pretvorilo u izvjesnost da su oni bili militanti. “Na tom brodu,” pisao mi je jedan iz Šri Lanke “je bio moj rođak, sestrić i njegova žena. Na žalost Ahmed (20-godišnji sestrić) je upucan u nogu i sada se liječi pod izraelskim vojnim nadzorom. Držat ću te informisanim.” To je i uradio. Za samo nekoliko sati, novinaru su bili pred njegovom kućom u Australiji i htjeli su znati da li je Ahmed bio džihadista – ili čak potencijalni bombaš samoubica. Kao što vidite, propaganda radi punom parom.
Nismo vidjeli slike niti video zapise aktivista jer ih je izraelska vojska zaplijenila. Niko nam nije objasnio kako niko nije primjetio perfidnu zavjeru opasnih tipova da pomognu “teroristima” Gaze na dugom putu iz Turske? Ali to nije spriječilo profesora Gila Troya sa McGill univerziteta u Montrealu da već u četvrtak u fanatičnoj Canadian National Post piše o “naoružanim mirovnim aktivistima”.
Ubistva na turkom brodu me lično nisu iznenadila. U Libanonu sam bio svjedok djela ove nedisciplinovane rulje kada su ubijali civile. Vidio sam kako mirno posmatraju masakr nad Palestincima u Sabri i Šatili tog jutra 18.09.1982 godine koje su počinili njihovi kršćanski libanonski saveznici. Bio sam prisutan za vrijeme “Qana masakra” kojeg su počinili Izraelćani 1996 godine. Jedan od izraelskih vojnika se ismijavao sa 106 ubijenih civila – od kojih je pola njih bilo djeca – nazivajući ih u izraelskoj štampi pogrdnim imenom “arabušim”. A onda je izraelska vlada kojoj je pripadao i dobitnik nobelove nagrade za mir Shimon Peres rekla da je među civilima bilo i terorista. Ovo je bila puka laž ali koga je briga? Onda je došao drugi Qana pokolj 2006 godine, nakon njega pokolj 2008/09 u Gazi kada je ubijeno 1.300 Palestinaca, a onda…
Onda je došao Goldstone report, u kojem se kaže da su izraelski vojnici (kao i hamas) počinili ratne zločine u Gazi. Ali ovo je osuđeno kao “antisemitski” – jadan Goldstone i sam je poznati jevrejski pravnik iz Južne Afrike kojeg je izbezumljeni Al Dershowitz sa Harvarda nazvao “zlim čovjekom”. “Kontroverznim” ga je nazvala Obamina administracija. Usput rečeno “kontroverzan” znači “fuck you”.
Kao što vidite stvar je zamršena i uvjek postoji klica sumnje.
Ali da se vratimo našoj hronologiji. Onda je mossad u Dubaiju ubio hamasovog zvaničnika kojom prilikom je korišteno lažiranih pasoša Velike Britanije i drugih evropskih zemalja. A dirljiv odgovor našeg tadašnjeg David Miliband je bio da se radilo o “incidentu”. Ne ubistvo te osobe u Dubaiju, nego krivotvorenje pasoša je bila visoko “kontroverzna” stvar, a onda … Sada je na redu ubistvo devetoro putnika na otvorenom moru od strane izraelskih junaka.
Zanimljiva stvar je da većina zapadnih novinara – u njih uključujem i stidljiv način pisanja BBC-a o brodu pomoći Gazi – piše kao izraelski novinari, dok mnogi izraelski novinari o ubistvima pišu sa hrabrošću koju zapadni novinari ne posjeduju.
“Nikada nisam upoznao vojsku tako demokratičnu kao Izraelsku,” izjavio je francuski filozof Bernard-Henri Lévy nekoliko sati prije pokolja.
Da, izraelska vojska je nenadmašena, elitna, humanitarna, junačka. Ali ovo nemojte reći somalijskim gusarima.
Piše: Robert Fisk
Izvor: independent.co.uk
Prijevod i obrada: IslamBosna.ba