Govor Reisul-uleme na dženazi u Bugojnu

Ovdje
smo da klanjamo dženazu-namaz bratu Tariku Ljubuškiću, koji je
terorističkim aktom nevino ubijen dok je vršio časnu dužnost čuvara
reda i sigurnosti u domovini. Tik u sabah u nedjelju 15. redžeba
1431/27. juna, 2010. god. stanovnike mirnog Bugojna šokirala je
eksplozija koja je uznemirila našu zajednicu, naše društvo, našu državu
i poslala najružniju poruku svijetu u zadnjih petnaestak godina.

Žrtva
bezumnog nasilja je naš brat Tarik Ljubuškić i druge njegove kolege i
koleginica, koji su časno i dostojanstveno radili svoj posao čuvara
reda i mira u našoj državi, u našoj domovini i u našem domu.

 Prošlonedjeljni
teroristički napad u Bugojnu na čuvare reda je napad na našu čast i
ugled, na našu zajednicu i državu, na našu vjeru i obraz.  Mi smo danas
ovdje ujedinjeni u osudi nasilja u Bugojnu. Ujedinjeni smo na pravom
putu, a to je put tolerancije, put suživota i međusobnog uvažavanja. To
je put naše vjere koja nas uči da je ubiti nevinog čovjeka kao ubiti
cijeli svijet.

U ovom tužnom danu, u ovom teškom vremenu za Bosnu i
Hercegovinu treba da se upitamo kakva smo mi to zajednica, kakvo smo mi
to društvo, kakva smo mi to država? Kojim putem želimo ići?

Oni koji
su zadojeni mržnjom i osvetom mogu željeti okrenuti našu zajednicu
unutarnjoj podjeli i međusobnoj mržnji, mogu htjeti da nas sukobe jedne
protiv drugih.

Oni u tome neće uspjeti, jer mi hoćemo i možemo, uz
Allahovu pomoć, ujediniti se u naporu da jedni druge razumijemo, da
jedan drugome budemo brat i sestra te da nasilje i krvavu mrlju koja
nas je zadesila u Bugojnu zamijenimo za bratsku i komšijsku ljubav i
poštovanje.

Mi u Bosni i Hercegovini nećemo podjele; nama u Bosni
i Hercegovini ne treba mržnja; nama u Bosni i Hercegovini  ne treba
nasilje i bezakonje.

Nama u Bosni i Hercegovini treba pamet, mudrost
i hrabrost da se odupremo mržnji i nasilju; treba nam međusobna ljubav
i poštovanje; treba nam suosjećanje jednih prema drugima, posebno s
onima koji još uvijek tragaju za svojim najmilijim koji su nevino
ubijeni u genocidu protiv našeg naroda.

Mi smo imali teška iskušenja
u prošlosti. Mi ćemo imati teških iskušenja u budućnosti, ali
ujedinjeni mi smo sposobni nositi se sa svim poteškoćama. Naš put nije
nasilje! Naš put je suživot i tolerancija unutar nas samih i sa našim
komšijama.

Kao Bošnjaci mi smo braća po krvi i po tradiciji i zato treba da se međusobno bratski volimo.

Kao
građani ove zemlje mi smo predani da živimo sa našim komšijama u miru i
sigurnosti. Njihov mir je i naš mir, njihov nemir je i naše nemir.
Njihova sigurnost je i naša sigurnost; njihova nesigurnost je i naša
nesigurnost.

Zato učimo dovu Allahu Uzvišenom da našem bratu Tariku
Ljubuškiću podari Džennet, a njegovim kolegama i koleginicama brz
oporavak; neka Allah podari sabur njihovim obiteljima i rodbini; neka
Allah Uzvišeni sačuva naš narod teških iskušenja; neka Allah čuva naš
dom i domovinu; neka Allah osnaži svakoga onog koji čuva naš mir i
sigurnost u svako vrijeme i na svakom mjestu! Amin!

Mina