Egipat: Tempirana bomba

Mubarak, koji je bio general, došao je na vlast uz pomoć SAD-a nakon ubistva predsjednika Anwara Sadata od strane vojnika. Sadat je bio saradnik CIA-e i njihov igrač još od 1952. godine. Egipt, sa svojih 82 miliona ljudi, je najnaseljenija arapska nacija, i jedna od najvažnijih, a Kairo je kulturalni centar arapskog svijeta. A također je to i “luda kuća” s 8 miliona ljudi, što je utrostručeni broj od onoga kad sam ja živio u njemu još kao dječak. Ne računajući Sjevernu Afriku, jedan od tri Arapa je Egipćanin. Egipat je nekada bio srce i duša arapskog i muslimanskog svijeta. Za vrijeme Sadatovog prethodnika, poznatog nacionaliste Džemala Abdela Nassera, Egipat je bio predvodnik arapskog svijeta. Egipćani tog vremena prezirali su Sadata kao korumpiranog zapadnjačkog igrača i zbog toga su prihvatili Mubaraka.

Nakon tri dekade pod Mubarakovom vlašću Egipat je postao politička i kulturalna “voda puna mulja”. U incidentu koji dovoljno govori sam za sebe, Mubarak je nedavno odletio u Njemačku zbog operacije. Nakon milijardi dolara američke pomoći, Mubarak čak ne može vjerovati lokalnim bolnicama u jednoj od vodećih arapskih nacija u svijetu. SAD daje Egiptu 3,1 milijardu dolara godišnje u vojnoj pomoći da bi se generali bili zadovoljni i oko 700 miliona dolara ekonomske pomoći, ne računajući tajne CIA stipendije, te goleme količine jeftinog žita. Mubarakov Egipt je ključni dio američkog bliskoistočnog dominiona. Snažna vojska koja broji 469.000 ljudi, 397.000 paramilitarnih jednica i zloglasna tajna policija drži ovaj režim na vlasti i lomi sve disidente.

Iako ovako velika egipatska vojska je uskraćena s modernim naoružanjem od strane Washingtona, kao i s municijom i rezervnim dijelovima, tako da ne može vodit rat prtiv Izraela. Jedina njena uloga jeste da održi režim, kojeg podupire SAD, na vlasti. Mubarak je dugi niz godina bio ključni saveznik Izraela u borbi protiv islamističkih i nacionalističkih grupa. Izrael i Egipt sarađuju u iscrpljivanju i borbi protiv Hamasa koji drži vlast u pojasu Gaze. Egipat trenutno gradi novi čelični zid na granici s Gazom uz američku pomoć. “Mubarakov zid”, koji ide 12 metara duboko u zemlju, namjenjen je da blokira podzemne tunele pomoću kojih se Palestinci u Gazi snabdjevaju i na koje se oslanjaju u nabavci osnovnih životnih potrepština.

I dok Washington govori protiv Irana i Kine i napada ih zbog kršenja ljudskih prava, ništa ne govori o svome klijentu Egiptu – gdje su izbori namješteni, protivnici režima brutalno mučeni, a politička opozicija likvidrana. Washington može vrlo brzo vratiti demokratiju u Egipt, ako to želi, jer oni drže sve konce u rukama u toj zemlji. Ayman Nour, zadnji čovjek koji se usudio kandidovati na izborima protiv Mubaraka – kojeg islamisti nazivaju “Faraonom” – je uhapšen i mučen. Sada, dok se Mubarakovo zdravlje pogoršava, SAD i Izrael su uzbunjeni zbog toga što smatraju da će njegova smrt prouzrokovati političku erupciju u Egiptu, koji je dugo držan pod represijom.

Mubarak je nastojao da njegov sin Gamal bude njegov nasljednik. Ali Egipćani se žestoko suprostavljaju ovome. Moćni 72-godišnji šef obavještajne službe, general Omar Sulejman, saveznik SAD-a i Izraela, je još jedan mogući kandidat. CIA će uskoro početi tražiti još kojeg generala armije za ovaj posao. Egipatska sekularna elita jedva i da postoji. Jedini realni i pravi protivnici režima ostaje relativno umjereno, i vrlo popularno Muslimansko bratstvo. Na slobodnim izborima njihova pobjeda bi bila sigurna. Ali njihovo liderstvo je umorno i staro, a polovica Egipćana ima ispod 20 godina.

Muhammed el-Baradei, inteligentni, principijelni, vrlo poštovani šef UN-ovog odjela za nuklearnu energiju, je još jedan protukandidat koji poziva na pravu demokratiju u svojoj domovini. On predstavlja vrlo atraktivnog kandidata za vođu postmubarakovog Egipta. Washington se nada da će postaviti još jednog poslušnog generala na vlast i zadržati snage sigurnosti lojalne 30-godišnjoj Mubarakovoj diktaturi. A egipatska opoziciona elita i narod, željni promjena i režimske vlasti mogu prouzvesti veliku vulkansku erupciju na rijeci Nil.

Piše: Eric Margolis
Izvor: Toronto Sun