‘Crnjo šta ćeš ti u Rusiji?’

Svake godine, na stotine stranaca koji borave u Rusiji postaju žrtve nasilja ekstremističkih desničarskih organizacija. Iako vlasti u Moskvi situaciju shvataju ozbiljno, ksenofobija zalazi sve dublje u pore ruskog društva.

„Izbjegavajte da se krećete po gradu sami. Bilo kuda da se uputite, idite direktno i brzo, bez nepotrebnog zadržavanja. U autobusu, tramvaju ili metrou sjedite što bliže vozaču. Najbolje je da putujete u periodu između osam ujutru i pet poslije podne.“

Kako javlja Deutsche Welle, ovi savjeti, bolje reći uputstva, kao da su pravljeni za djecu koja putuju bez roditelja. Ali nisu. Ovo su instrukcije upućene Afrikancima kada doputuju u Moskvu.

Među njima je i Manuel Tomas koga su napala osmorica Moskovljana. „Jednostavno su počeli da se deru na mene: ’Crnjo, šta ćeš ti u Rusiji? Vrati se kući!’ I onda su počeli da me guraju i udaraju. I niko nije prišao u pomoć. Ležao sam potom 4-5 sati na betonu, a padao je snijeg. Preplašen sam.“

Ljudi iz Afrike prisutni su u Rusiji decenijama unazad. Ipak, od pada komunističkog režima, njihova pozicija u ovoj državi je znatno pogoršana.

I na drugom kraju Rusije, u Vladivostoku, grupa studenata iz Kine, izdvojena na košarkaškom terenu, ubacuje loptu kroz obruč. Iako su udaljeni samo šezdeset kilometara od svoje matične države, Rusiju ne doživljavaju kao svoj dom. A, kada se upuste u avanturu, riješeni da malo prošetaju gradom, daleko od sigurnih zidina univerziteta i košarkaškog terena, to čine isključivo u grupi.

Studentkinja iz Kine prepričava potresan događaj koji je zadesio njenog momka: „Njih desetorica su ga napali i polomili mu nos. Tek tako, bez ikakvog razloga.“ Ona kaže da je mladić uspio nekako da pobjegne od bijesne rulje.

Ipak, i pored ovoga, statistika kaže da je broj ovakvih napada značajno umanjen – čak za trećinu, u poređenju sa 2008. godinom.

Ruskim vlastima trebalo je malo više vremena da uvide urgentnost ovog problema, ocjenjuje Deutsche Welle.

Kišne 2006. godine jedna kap prelila je čašu. Tada su, u malom gradu Kondopoga, na sjeverozapadu ruske regije Karelie, desničarski ekstremisti izvršili smrtonosni pogrom nad vlasnicima restorana i drugih poslovnih objekata koje su vodili ljudi porijeklom sa Kavkaza.  Organizacije za istraživanje rasizma i ksenofobije kažu da je tek taj događaj uzdrmao ljude u Kremlju, koji su to doživjeli kao „političku prijetnju“.

Pravni okvir u ovoj oblasti regulisan je 2004. godine usvajanjem zakona, koji bi trebalo da omogući procesuiranje i pokretanje istrage o rasno, etnički ili religijski motivisanim zločinima. Ali, i ovoga puta pravo je više prisutno na papiru, nego u stvarnosti, o čemu svjedoči Vinsent Elenija iz Nigerije. On je pretučen tri puta, a jednom je, kako kaže, policija samo nijemo posmatrala napad.

Čini se da su ekstremističke ideje duboko usađene u razmišljanje ruskog društva. Čak 55 odsto Rusa, svjedoči jedno istraživanje, želi „da stranci – naročito iz centralne Azije i Kavkaza – budu lišeni njihovih prava, ili čak deportovani“.

Interesantno je da rusko društvo ima ovakav stav bez obzira na to što ruska privreda zavisi od jeftine radne snage koja dolazi upravo iz ovih krajeva svijeta.

Robert Bronkoma, protestantski sveštenik u Moskvi, došao je na ideju o pokretanju medicinskog centra za zbrinjavanje u istočnom dijelu Moskve, upravo zbog učestalih verbalnih i fizičkih napada na ljude crne puti.

„Velikom broju Afrikanaca odbijena je medicinska pomoć. Veoma me je razljutila ta činjenica. Zato smo pokrenuli ovaj centar kako bismo im pružili adekvatnu njegu i pomoć.“

On smatra da je nevolja i u tome što je njihov medicinski centar slabo prisutan u javnosti. Razlog je, kako i sam kaže, „rizik da i sami postanu mete napada zbog posla kojim se bave“, javlja Deutsche Welle.

(24sata.info)