Cousteau – kralj morskih dubina (2. dio)
IslamBosna.ba – U školi je Cousteau bio prosječan učenik. Bio je prepoznatljiv po svom stidu i nepristupačnosti. Sport ga nije interesovao, dok je u slikanju, odnosno snimanju, našao nešto za čim je žudio i gdje je imao talenta.
Tako, kad su ga roditelji kasnije upitali šta bi volio biti, Cousteau nije odugovlačio s odgovorom. «Filmski fotograf – ili možda pilot», bio je njegov odgovor.
Tokom svog školovanja za pilota Cousteau je koristio svoje slobodno vrijeme u snimanju, a poslije saobraćajne nesreće je ozbiljno razmišljao o preokretanju svog hobija u pravo zanimanje, kojim bi mogao zarađivati za život. Ronjenje mu je donijelo želju za snimanjem ispod vode, što mu je vremenom postala opsesija. Svijet fantazije koji je našao ispod površine vode, htio je podijeliti sa svima, a za to je trebao kameru koja je vodootporna.
Cousteau je u svojoj namjeri iskoristio teglu od pekmeza, u koju je plasirao staru 8-milimetarsku kameru. S tom jednostavnom konstrukcijom, spustio se na dubinu od šest metara, a sve vrijeme je kamera «išla». Uspio je zadržati dah jednu minutu, nakon čega se pojavo na površini vode sa svojim prvim podvodnim filmom. Jedina osoba koja mu je pomogla je bila Simone – žena koju je kasnije i oženio, jula 1937. godine.
Cousteau diše ispod vode
Simonin otac, Henri Melchior, je bio među liderima firme “Air Liquide” – jedne od najvećih firmi za proizvodnju gasa u Evropi. Kada je Drugi svjetski rat bacio svoju sjenu i na Francusku, benzin je postao nestašica, te je firma pokušala da konstruiše regulator koji bi mogao omogućiti autima da se koriste drugim vrstama goriva. Na čelu projekta je bio inžinjer Emile Cagnan, kojeg je Cousteau posjetio 1942. godine.
Cousteau je eksperimentisao s konstrukcijom sistema koji je imao potencijal da omogući disanje pod vodom, ali konstruisanje mu nije išlo od ruke. Bila mu je potrebna Cagnanova pomoć u konstruisanju regulatora koji bi imao funkciju doziranja zraka u cijev za disanje, uvijek s pogodnim pritiskom u odnosu na dubinu na kojoj bi se čovjek našao.
«Možda nešto ovako?», Cagnan je upitao Cousteaua pružajući mu ventil koji je izvadio iz fioke radnog stola. Samo tri sedmice poslije, Cagnan i Cousteau su bili spremni s prvim prototipom «vodenih pluća» – Aqua-Lung. Jednog jutra, 1943. godine, u južnom dijelu Francuske, Cousteau je ušao u historiju – postao je prvi čovjek koji je zaronio s novim pronalaskom.
Cousteau je iza sebe ostavio san o letenju poput ptice, ali je sada mogao plivati poput ribe.
Nastaviće se inšaAllah.
IslamBosna.ba