Zaimović: Vi ste sve nas gađali, stalno, i to dobro znate

Karadžić je, pored ostalog, optužen i za “terorisanje” civila u Sarajevu kampanjom artiljerijskih i snajperskih napada 1992-95.

Svjedok Harland je od 1993. do 1995. bio zadužen za civilna pitanja u komandi UNPROFOR-a u Sarajevu, a zatim je radio kao politički savjetnik komandanta snaga UN Ruperta Smith.

Prisustvovao je sastancima sa liderima bosanskih Srba, uključujući i Karadžića.

Harland je izjavio da je Karadžić “granatiranjem, snajperisanjem i nametanjem restrikcija gasa, struje i humanitarnih isporuka, Sarajevo držao pod pritiskom radi ostvarivanja svojih političkih ciljeva”.

Kako je svjedok rekao, “postojalo je mnogo dokaza da su napadi artiljerijom i snajperima” sa položaja Vojske RS bili “centralno kontrolisani”.

Kao primjer, naveo je da bi napadi postajali rjeđi u periodima kada je prijetila opasnost od međunarodne intervencije protiv snaga bosanskih Srba, a pojačavali kad bi opasnost minula.

– Granatiranje i snajperisanje u većini slučajeva nije imalo nikakvu vojnu vrijednost, a svrha je bila održavanje atmosfere terora u gradu – ocijenio je Harland, koji će iskaz nastaviti sutra.

Zaimović: KLjekari Srbi otišli na Karadžićev poziv

Svjedokinja optužbe Fatima Zaimović rekla je danas pred Haškim tribunalom optuženom Radovanu Karadžiću da je on “masakrirao” djecu Sarajeva, a Karadžić je tvrdio da su djecu i građane u tom gradu “ubijale muslimanske snage”.

Tokom unakrsnog ispitivanja, Karadžić, koji se brani sam, pitao je svjedokinju poriče li da su “Muslimani ubijali djecu iz snajpera”, navodeći da su to utvrdili i francuski vojnici UNPROFOR-a.

– Ja mislim da to nisu i nikada ne bi učinili… Vi ne govorite istinu… To su vaše sulude ideje da su ljudi koji su živjeli u gradu pucali na sugrađane – odgovorila je svjedokinja, koja je tokom rata bila glavna sestra na odjeljenju dječije hirurgije bolnice Koševo u Sarajevu.

Karadžić je odvratio: “Ideje su sulude, ali nisu moje”.

On je citirao dokument MUP-a BiH o trupama Armije BiH u okolini bolnice Koševo, sugerišući da je sa tih položaja pucano na civile u četvrti, koja je bila “van dometa” srpskih snaga.

Dok ju je Karadžić ispitivao o “masakriranju” profesora Milutina Najdanovića iz bolnice Koševo i pritiscima pod kojim je Sarajevo napustilo “400 ljekara” Srba i Hrvata, Zaimović je, rekavši da zna o stradanju Najdanovića, uzvratila: “Nemojte me stalno pitati o masakriranju… Koliko ste vi djece u Sarajevu masakrirali, jeste li svjesni – 1.601 dijete”.

Ona je tvrdila da su srpski ljekari napuštali Sarajevo na Karadžićev poziv, a ne zbog ubistava i zlostavljanja u rukama muslimanskih snaga i kriminalaca, kao što je tvrdio Karadžić.

Svjedokinja je Karadžića nekoliko puta pozvala da je pita “o patnjama djece”, ali on to nije učinio.

Karadžić je tvrdio i da je “bacanje Srba sa sprata” i uzimanje njihovih stanova bio “biznis” u Sarajevu, citirajući iz knjige sarajevskog pisca crnogorskog porijekla Marka Vešovića.

– Pitajte o tome Vešovića… Vi ste protjerali hiljade i hiljade Muslimana iz Banjaluke, Srebrenice i drugih mjesta s kesom u ruci. Kako se ne sramite – odgovorila je Zaimović.

“Možete li da spavate, čovječe?”

Ona je Karadžića, na kraju ispitivanja, zapitala: “Možete li da spavate, čovječe? Ja vas gledam u oči, pogledajte vi mene… Možete li da u oči pogledate majke koje su izgubile djecu”.

Ne gledajući svjedokinju, Karadžić joj je zahvalio na svjedočenju i rekao joj da pozdravi supruga, s kojim se on u Sarajevu družio.

Zaimović je juče u glavnom iskazu izjavila da su 1992-95. stotine djece s teškim ranama od granata i metaka bile dopremljene u bolnicu Koševo, gdje je ona radila.

Onasa