Ubijanje civila: Izraelska specijalnost

– Da li vam je savjest mirnija, jer ne ciljate civile namjerno ”kada u stvari po izraelskoj Dahiya doktrini koristite dovoljno“ nesrazmjerne sile (da nanesete) štetu i odmjerenu kaznu civilnoj infrastrukturi, “ekonomskim interesima civilne moći”, namjerno ubijajući ljude koji nisu vojnici, žene i djecu;
– Kako to djeluje na vašu savjest?
– Da li možete spavati naveče ili imate noćne more o ženama i djeci koje ste ubili u njihovim domovima, u krevetima, kuhinjama i trpezarijama, u školama i džamijama?
– Da li stvarno mislite da su oni bili prijetnja vašoj sigurnosti – poljeprivrednici u poljima, majke s djecom, učitelji u učionicama, imami u džamijama, djeca u igri, stariji, ili oni s invaliditetom?
Da li se ikad zapitate šta ste uradili i zašto? Zar nemate nimalo srama, osjećaja za pristojnost, pojma o razlikama između dobrog i lošeg? Da li ćete slijepo pratiti naređenja i raditi to iznova i iznova, ne razmišljajući o ratnim zločinima i zločinu protiv čovječnosti za koje ste vi, vaši nadređeni i vladini službenici odgovorni po međunarodnom zakonu?
“Hrabri” izraelski piloti, vojnici, mornari i ostalo vojno osoblje su decenijama djelovali mimo zakona, uključujući tu i činjenje zločina koji krše ljudska prava.

Matletiranje Mazina Quimsiyeha

Qumsiyeh podučava i radi istraživanja u Betlehemu na Birzeit Univerzitetu u Zapadnoj Obali. Prije je podučavao na Yaleu, Dukeu i Univerzitetu u Tenesiju. Uglavnom se zanimao za djelovanje medija i javno obrazovanje, bio je član uprave, upravljač i član izvršnog odbora mnogih aktivističkih organizacija, i predsjednik palestinskog Centra za zbližavanje ljudi i koordinator popularog Komiteta protiv apartheid zida i naselja u Beit Sahoru. Njegova najnovija knjiga nosi naziv: “Popularni otpor u Palestini: historija nade i osnaživanja.”

Ujutro 6. maja, Qumsiyeh je uhapšen zajedno s još trojicom, stavljene su im lisice i odvedeni su u nepoznatom pravcu.
U 9 sati i 30 minuta ujutro je počelo njegovo “desetosatno teško iskušenje”. Selo je blizu linije razgraničenja. Izraelski zid razgraničenja će ga opkoljavati. Već je izgubilo mnogo posjeda. Stanovnici se boje da će izgubiti i ostatak, pa da bi to spriječili – oni se bune.
Izraelski buldožeri su već uništili brojne kuće. Hrabri seljani su potakli druge, “uključujući strance i Izraelce da im se pridruže u njihovom popularnom otporu… Dan je počeo dok smo prolazili kroz šumu i sjedili ispred buldožera.”

“Dok su vojnici skupljali svoje snage oko nas, mogao si osjetiti kako se pripremaju za napad. Ostali smo mirni i staloženi. Jednog po jednog su nas odvukli od zemljišta izrovanog buldožerom. Uhapsili su nas četvoricu bez razloga” – Quimsiyaha, dvojicu Palestinaca i kanadskog aktivistu. Tukli su dvojicu Palestinaca toljagama, pendrecima i špricali peper sprejom. Svu četvoricu su onda odveli do vojne kontrolne tačke, rekli im da sjedu i čekaju, onda su im naredili “da potpišu papir u kome tvrde da nisu bili premlaćivani ili maltretirani.”

Zatim su ispitivani pojedinačno; pitali su da li žele da potpišu druge papire, ali su oni odbili. Opet zavezani, vraćeni su u kontejner.

Odvezli su ih do Talpiot policijske postaje gdje su im uzeli otiske prstiju i slikali ih. “Sad je bilo blizu 5,30h i umirali smo od gladi… napokon su nam donijeli malo hljeba, svakome po krišku sira i malo pakovanje mermelade.” Zajedno su ih odvukli pred novog istražitelja koji nas je pitao da potpišemo otpusne papire u kojima stoji da nam je rečeno da se držimo podalje od zida… 15 dana, i ako ne budemo poštovali to morat ćemo (svaki) da platimo oko 1,200 dolara. Potpisali su, pušteni su na slobodu, ali im nisu vraćene lične karte. Kasnije su ih dobili. “Život se nastavlja u apartheid zemlji. Ostanite u toku.”

Kao koordinator popularnog Komiteta protiv apartheid zida i naselja u Beit Sahouru, Qumsiyeh vodi palestinski provincijski pokret otpora protiv “izraelske okupacije i kolonizacije” kao i “zaustavljanje i rastavljanje” što je prema Međunarodnom sudu pravde ilegalno – naređujući rušenje zida i traži od Izraela da “popravi svu štetu nastalu izgradnjom… uključujući i dio oko Istočnog Jerusalema. Kao “glavno državno provincijsko tijelo koje mobilizuje i organizuje demonstracije “protiv zida”, kampanja koordinira rad s 54 popularna komiteta u zajednicama koje su pogođene (ili do sada već uništene) njegovom izgradnjom.

Strategije protiv izgradnje uključuju podizanje međunarodne svijesti; državni i otpor zajednice; pokretanje solidarnosti između pogođenih zajednica, arapskog svijeta, civilnog društva, unija; poziv na globalni bojkot, povlačenje i sankcije; i upisa u međunarodnu podršku za pravdu.

Napad na nemoćne Palestince u Gazi

Osim okupacije, opsade, redovitog upada i ukupnog terora nad 1.5 miliona ljudi, Izraelci su napadali i one s invaliditetom, objašnjava palestinski Centar za ljudska prava u decembarskom izvještaju iz 2009. naslovljenom: “Izraelski napadi na palestinske osobe s invaliditetom u pojasu Gaze,” od 1. septembra 2003. do 30. novembra 2009. godine.

Izvještaj govori o namjernim napadima na civile s invaliditetom, i ostale koji su onesposobljeni napadima. Najgora je bila “Operacija Cast Lead”, trosedmični napad od 27. decembra 2008. do 18. januara 2009, koja je uzrokovala veliki broj ranjenih i mrtvih kao i mnogo razaranja uglavnom civilnih objekata, kuća, džamija, poslovnih objekata, tvornica, farmi, škola i bolnica… Također se spominje efekat opsade na zdravlje, obrazovanje i druge vitalne servise. Tokom perioda izvještavanja, ubijena je 31 osoba s invaliditetom, uključujući 4 žene i 6 djece. Šesto ih je zadobilo trajne posljedice, uglavnom psihičke. U skladu s tim, zbog neadekvatne ili nedostupne hrane, lijekova, medicinske opreme, goriva, čiste vode, sanitacija, i mogućnosti da slobodno odu ili dođu, negativni utjecaj je bio ogroman.

“U isto vrijeme, strano medicinsko i tehničko osoblje nije bilo u mogučnosti da uđe (u Gazu) da pomogne osobama s invaliditetom i pruži im potrebne medicinske i rehabilitacijske usluge.”Što se tiče potpunog efekta opsade, što duže traje više nanosi zla onima koji su u najmanjoj mogućnosti da se nose s tim. Tačnije, izraelski strateški ciljje je da ubiju i izbrišu s lica zemlje sve stanovnike Gaze, starije, slabe i nemoćne…

Amnesty International(AI) o izraelskim ratnim zločinima

U godišnjem izvješću Amnesty International je optužio zapadne zemlje da okreću glavu na drugu stranu, od izraelske odgovornosti
tokom rata u Gazi i za skoro tri godine opsade, lišavajući stanovništvo vitalnih stvari potrebnih za preživljavanje. U isto vrijeme, hvalili su Goldstone Komisiju za iznošenje istine. Izvještavajući o izraelskim zločinima protiv čovječnosti, Amnesty International je izvijestio: “Između ostalog, nastavljeni su opasni i nesrazmjerni napadi na civile, ciljali su i ubijali medicinsko osoblje, koristili su palestinske civile kao “ljudske štitove”, i koristili su bijeli fosfor (i druga ilegalna oružja) iznad gusto naseljenih stambenih površina.” Rezultat toga je bio poražavajući. Kao odgovor na to, State Department je umanjio optužbe govoreći da “podržava potrebu za  odgovornošću za bilo kakvo nasilje koje se može pojaviti u sukobu u Gazi od bilo koje stane”, ignorišući izraelsku agresiju s predumišljajem, namjerne napade na civile i počinjavanje groznih ratnih zločina.

Amnesty International je također komentarisao i kršenje američkih ljudskih prava: “U kontekstu suprotnom terorizmu, odgovornost za prošla kršenja ljudskih prava od strane SAD-a je odsutno, pogotovo u odnosu na CIA programe tajnih kažnjavanja. Vlada SAD-a nastavlja da u parnicama blokira nadoknade za žrtve takvih kršenja. 181 osuđenik je ostao u Gvantanamu unatoč obećanju predsjednika Obame da će zatvoriti tu kaznenu instituciju do januara 2010. Novi Priručnik za vojne komisije koji je u aprilu objavljen od strane Pentgona potvrđuje da čak iako je kažnjenik (neoptužen) oslobođen od strane vojne komisije, administracija SAD ima pravo da ga zadrži u pritvoru na neodređeno.”

Bestidno bezakonje Obamine administracije

Zadnji primjer dolazi iz tek usvojene septembarske smjernice o proširenoj vojnoj aktivnosti na Srednjem Istoku, Centralnoj Aziji, Afrike ili bilo gdje u svijetu, da bi se suzvile navodne prijetnje. Drugim riječima, Obamina administracija zadržava pravo da šalje američke sile tajno bilo gdje, s ili bez odobrenja domaćinske zemlje, da “prodru, ometu, pobijede ili unište” ciljeve određene državnim terorizmom, ratom ili bilo kojom drugom mjerom u cilju odbrane državne sigurnosti – opravdanje koje bi iskoristili samo gadovi.

Italijanski Komitet o istraživanju novog oružja (NWRV) optužuje Izrael za zagađivanje tla u Gazi 11. maja ove godine u obraćanju medijima, NWRC (grupa nezavisnih naučnika i doktora) je rekao da je izraelsko bombardiranje 2006. i 2009. ostavilo iza sebe veliki nivo visoko toksičnih/kancerogenih metalnih ostataka u tlu i ljudskom tkivu, za koje se vjeruje da može uzrokovati tumore, problem s plodnošću, ozbiljne nevolje novorođenčadima, uključujući i deformacije i genetičke mutacije. Najviše su zabrinjavale “rane uzrokovane oružjem koje nije ostavljalo dijelove u tjelima žrtava, posebnost koja je uporno naglašavana od strane doktora u Gazi. To pokazuje da su korištena eksperimentalna oružja, čiji se efekti još procjenjuju.”

Neki pronađeni elementi su kancerogeni uključujući živu, arsen, kadmij, brom, nikl i uranij (iz oružja s oslabljenim uranom). Drugi su potencijalno kancerogeni uključujući kobalt i vandijum i zbog toga više fetotoksični (opasni za fetuse), uključujući aluminium, bakar, barij, olovo i mangan. Svi oni u dovoljno velikim količinama uzrokuju genetske mutacije kao i patogene efekte na disajne organe, bubrege, kožu, nervni razvoj, i ostale tjelesne funkcije. Kombinacija zagađenja okoliša, direktnog ranjavanja ili udisana, otežano teškim uvjetima života predstavlja ozbiljan rizik za veliki broj ljudi, a pogoršana je vojnim upadima. Prema riječima Paule Manduca glasnogovornice NWRC: “Naše istraživanje ukazuje na anormalno prisustvo otrovnih elemenata u tlu (i ljudskom tkivu). Važno je intervenisati odjednom da bi se umanjili efekti kontaminacije na ljude, životinje i usjeve.”

Ipak, suradnja Izraela i Zapada još sprečava 1.5 ljudi u Gazi da dobiju važnu pomoć koja im je potrebna, dok Moshe Kantoe, predsjednik Evropskog jevrejskog kongresa izjednačava istraživanja NWRC-a s “antičkim krvnim klevetama protiv Jevreja, kada su se proširile glasine o tome kako Jevreji truju izvore. Danas vidimo ponavljanje svih najgorih ekcesa antisemitizma i kleveta za koje smo možda naivno mislili da su ostali u Mračnom dobu.”

Starješina proizraelske nevladine organizacije Gerald Steinberh je nazvao optužbe “napravljenje da stigmatiziraju Izrael i izbrišu konekst masnog terora, (sličnog drugima) pogrešni ili nepotvrdivih tvrdnji.” Ovo su tipični odgovori bitangi i njihovih branitelja uhvaćenih krvavih ruku.

Ali očiti dokazi koje oni poriču ne mogu biti skriveni. Niti može biti sakriven sve veći broj razočaranih mladih američkih Jevreja, fenomen koji je Steven Rosenthal obradio u svojoj knjizi 2001 godine: “Nepomirljive razlike: slabljenje američke ljubavne afere s Izraelom”, citirajući politike koje su promjenile vezu od nektirične “izraelske” do negodovanja i žaljenja. Libanonska invazija 1982, represivna okupacija, Intifada, stalni upadi, i sve veća zabrinutost o problemima kod kuće su potresli jednoglasnost američkih Jevreja i samim tim razvodnili sljedeću generaciju podrške Izraelu.

10. maja 2009, profesor na Univerzitetu The Forward and Brandeis, Johnatan D. Sarna je pitao zašto, uviđajući kritičnu razliku između podrške Izraelu u prošlosti i danas. Tokom većeg dijela 20. stoljeća, izraelsko-američki Jevreji koji su oni zamišljali u svojim mislima, pisali o njemu i pokušavali da ostvare – je bio mitski Zion, utopijski produžetak Američkog sna. Oni su zamišljali “društvenu političku zajednicu”, “predstražu demokracije, šireći američke ideale istočno u jevrejska utočišta gdje bi sloboda i društvena, pravda bila vrhovna.” Utopije su, naravno iluzije koje se sad raspadaju i otkrivaju “neželjene bradavice”. Danas, nema pupoljka na ruži, to ne iznenađuje s obzirom na uvjerljive razloge koji su dati da se ukloni

Posljednji komentar

Dvadeset i šestog maja, Mairead Maguire, nosilac Nobelove nagrade za mir je platila “Danak ljudima iz Gaze” riječima:

“Nikad se ne prestajem diviti moći ljudskog duha za preživljavanjem… u pobjedi nade nad nedaćama i ogromnim patnjama, ljubav još uvijek opstaje… ljudi Gaze su propatili okupaciju Izraela koja je trajala skoro 40 godina”, izdržavajući razor i trenutne opsade srednjovjekovnog tipa. Životi su odnošeni, usjevi uništavani, tlo zatrovano… pa “čemu se nadati? Gdje je ljubav u sred ovakvih patnji i nepravde?” U želji da prežive; u rastućoj svjetskoj solidarnosti; u “Flotili Slobode” koja prkosi blokadi da isporuči pomoć. Maguire o tome: “inspirisana ljudima Gaze čija hrabrost, ljubav i sreća nas dočekuju čak i u sred ovakvih patnji; svima daje nadu. Oni predstavljaju najbolje od čovječanstva,” nikakva količina izraelskog ugnjetavanja ne može ugasiti njihovu “nenasilnu borbu za ljudskim ponosom i slobodom.”

Stephen Lendmen živi u Čikagu i možete ga kontaktirati na lendmanstephen@sbcglobal.net. Također, posjetite njegov blog na sjlendman.blogspot.com i poslušajte britke diskusije s prominentnim gostima na Progressive Radio News Hour na Progresive Radio mreži utorkom u 10 sati ujutro po  centralnom vremenu (SAD) i subotom i nedjeljom u podne. Za lakše slušanje svi programi su arhivirani.

Piše: Stephen Lendman
IslamBosna.ba