U BiH su siromašni i ljudi koji zarađuju

Zvanični podaci Agencije za statistiku BiH koji pokazuju da u našoj zemlji ima 519.336 nezaposlenih, da i brojni zaposleni kao što su trgovci, ugostitelji, građevinci, radnici u industriji… imaju plaće tek nešto više od 500 KM… samo su neke od poražavajućih brojki iza kojih se kriju teške sudbine ljudi koji se svakodnevno bave samo jednom mišlju – kako preživjeti.

Upozoravaju na to i naši sagovornici koji su svakodnevno u direktnom kontaktu sa ugroženima, te naglašavaju da su rijeke ljudi na ivici siromaštva.

Ševko Bajić iz Centra za promociju civilnog društva slaže se s mišljenjima da borba protiv siromaštva nije bila prioritet nijedne poslijeratne garniture vlasti u BiH. Prema njegovim riječima, u javnim istupima političara stiče se osjećaj da su svi problemi građana u njihovim programima, ali je stvarnost drugačija.

– Kada pogledate budžete koje su usvojili, onda ne vidite značajne strategije koja će riješiti bilo kakve probleme, pa ni problem siromaštva. Mi više ne govorimo o ljudima koji su na ivici siromaštva u smislu da njihova primanja nisu dovoljna za potrošačku korpu, već govorimo o ljudima koji nemaju šta da jedu – kaže Bajić.

Ovaj problem, navodi on, ne rješava se riječima. Najdalje što su "dobacili" političari u toj borbi, navodi Bajić, jeste 50 ili 100 maraka jednokratne pomoći koja ništa ne rješava.

Ismet Bajramović, predsjednik Saveza samostalnih sindikata BiH, uvjerava nas da ni mnogi radnici nisu u ništa boljoj situaciji od pola miliona nesretnika evidentiranih na biroima za zapošljavanje.

– Ako radniku jedne firme plaća kasni nekoliko mjeseci, po zakonu vjerovatnoće ta porodica ne može živjeti jer i zalihe se troše. S druge strane, takvi radnici često imaju višečlane porodice, djecu đake ili studente, iznemogle osobe koje izdržavaju… tako da su opterećeni i tim okolnosti. Zbog toga često slušamo priče o samobistvima i sličnim nesrećama – kaže Bajramović.

U svemu tome, kako kaže Bajramović, apsurdno je da je ponosnim radnicima, koji su naučili pošteno živjeti od rada, nerijetko crno tržište rada daje mogućnost da prehrane djecu. Da nema toga, kaže da bi došlo do društvenog bunta.

– Ljudi su ubijeni u glavu. Ljudi stvarno teško žive, imamo totalno raslojavanje na super bogate i izuzetno siromašne – kaže prvi čovjek SSSBiH, navodeći primjer radnika sarajevskog "Energoinvesta TAT" koji su, kako kaže, prije rata imali plaću od 3.000 njemačkih maraka, a danas su prosjaci.  

Mesud Lakota, sekretar Udruženja za zaštitu interesa potrošača Kantona Sarajevo kaže da bi, prema standardima, četveročlanoj porodici za hranu odjeću, obuću higijenu i ostalo mjesečno trebalo oko 1.400 KM, od čega 640 maraka samo za ishranu.

– To je onoliko novca koliko bi trebalo za normalan život. Međutim, prema našim saznanjima, jedna četveročlana porodica u prosjeku je tokom posljednjih mjeseci trošila oko 380 maraka, od čega osamdeset posto za hranu. S druge strane, zanimljivo je da oni koji imaju veće plaće maksimalno 50 posto primanja izdvajaju za hranu – kaže Lakota, uz konstataciju da se treba zapitati kako penzioneri koji većinom imaju penziju od 320 maraka, nezaposleni, oni kojima kasne plaće… prežive cijeli mjesec.

– Znači, nisu siromašni samo socijalni slučajevi, nego i ljudi koji rade, koji imaju primanja – zaključuje Lakota.     

Porazne brojke

159.000   
porodica bez kuće

70 posto
 izbjeglih, raseljenih i povratnika na granici preživljavanja

519.336
nezaposlenih

1.400 KM   
mjesečne potrebe porodice

380 KM   
potrošačka korpa prosječne bh. porodice

60 posto
penzionera ekstremno siromašno

215.000
građana ima primanja ispod 300 KM
 
Penzioneri: Tri do pet maraka za život

Omer Omerefendić, predsjednik Saveza udruženja penzionera FBiH, kaže da prema zvaničnim podacima oko 60 posto pripadnika ove populacije u našoj zemlji živi u ekstremnom siromaštvu te da ih 215.000 prima penziju ispod 300 KM.

– Zona ekstremnog siromaštva znači puko, najelementarnije preživljavanje. Kada se od penzije plate tekuće obaveze, participacija za lijekove…, onda, prema gruboj računici, ostane tri do pet maraka za život – kaže Omerefendić.

Na upit kako uopće preživljavaju od penzije do penzije s tako mizernim iznosima, on kaže da to čine uz pomoć djece ili rođaka, obroka u narodnim kuhinjama, a nerijetko ih se može vidjeti i kako pretražuju kontejnere.   

Povratnici: 70 posto na granici preživljavanja

Da je siromaštvo sveprisutno i među raseljenima, izbjeglicama i povratnicima, potvrđuje nam Mirhunisa Zukić, predsjednica Unije za povratak i integracije u BiH. Naime, monitoring održivog povratka koji je dvije godine provođen u 106 općina rezultirao je poražavajućim podacima upravo na temu kvaliteta života.

Zukić naglašava da oko 70 posto pripadnika ovih kategorija stanovništva živi na granici preživljavanja. Prema njenim riječima, pored 143.000 porodica koje je Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH identificiralo kao beskućnike, čije kuće nisu obnovljene, postoji još 16.000 hiljada neidentificiranih porodica.

– Uz to, misaona je imenica da su se povratnici vratili na svoja radna mjesta. Bez obzira na stručnu spremu, nisu mogli da rade u institucijama, školama… Jedna od tragičnijih situacija je u Stocu, gdje imamo veliku koncentraciju povratnika, a da gotovo niko ne radi u institucijama – objašnjava Zukić, navodeći primjer Kula Grada, gdje se vratilo više od 1.600 osoba, a samo jedan čovjek je zaposlen u mjesnoj zajednici.

Avaz