Mladić komanduje ”spašavajte žive glave !!!”

Jutro smo dočekali već duboko u neprijateljskog teritoriji. Gusto nasijana minska polja neprijatelja stvarale su nam izvjesne probleme na putu do naših zacrtanih jurišnih pozicija. Dok smo se malo odmarali čekajući da naša izvidnica pronađe povoljno mjesto za udar, odjednomiza naših leđa odeknu jaka detonacija. Odmah iza toga zahučali su rafali čiji eho je ličio na šum  nekog ogromnog vodopada. U tim trenucima preko motorole čuli smo komadanta koji se našem komandiru obratio glasom u kojem se jasno moglo prepoznati veliko uzbuđenje: ” Hari, napadajte , ode Bužim…!” – bilo je sve što jekomadant tada rekao. Prema svjedočenju saboraca koji du tada bili uz komadanta , to je izgovorio u trenucima kada je četnički tenk probio našu liniju, a zatim je bacivši motorolu, s puškom u ruci krenuo ka Sipu. I tada, kada je sve izgledalo izgubljeno, kada je pad Bužima i slom njegove 505 Vmtbr bio skoro ”gotova stvar” kao u najuzbudljivijim akcijskim filmovima holivudskih filmadžija, naglo dolazi do brzog i neočekivanog preokreta. Duboko u četničkom zaleđu na Makarovači odjeknu dobro poznati bužimski Tekbir koji situaciju na terenu promjeni iz korjena. Četnička ”pobednička” euforija kratko trajaše. Na prislušnom se čuje vika jednog četničkog komadanta koji se očitao obraćao svom nadređenom ”je sam li ti reko šta se može dogoditi?!” biće da je ovaj pametni komadant i prije ”Breze” imao bogato iskustvo sa 105-505 bužimskom brigadom.

Mladić komanduje ”spašavajte žive glave !!!”

Odjek Tekbira naših jedinica u dubini naše teritorije (iza leđa njegovih snaga)  označio početak našeg udara od kojeg je (to smo svi dobro znali) zavisila naša daljnja sudbina, kao i sudbina naše brigade i samog Bužima sa njegovima stanovništvom. Zbog toga smo u ovaj napad krenuli srčanije i smjelije nego ikad prije. U prvim minutama već su dojekivale zaglušujuće detonacije uništenih agresorskih kamiona sa municijom, skladišta granata municije , a stubovi crnog dima što su se desetinama metara dizali u zrak kao da su najavljivali kakva sudbina čeka Mladićeve odabrane jurišnike. Vidjevši i čuvši da im za leđima gori i grmi i znajući još da su im ”Amze ” i ”Gazije” iza leđa sigurno im je prodor u Bužim bio bar druga briga. Prva je svakako bila ”kako izvući žive glave?” Rabili smo njihove snage na gotovo svim pravcima našeg kontraudara nanoseći im izuzetno velike gubitke u živoj sili, ratnoj tehnici i MTS-u. Tek kada smo otpočeli sa napadom vidjeli smo sa koliko je ljudstva i borbene tehnike Mladić raspolagao u ovoj ofnazivi.

Nailazili smo na kamione pune granata i municije, na čitava skladišta koja su bila krcato puna raznovrsnih projektila , raznovrsne municije raznih kalibara i drugih eksplozivnih sredstava. Sve su ovo bile naše primamljive mete od čijih smo eksploziva imali duplu korist: pored toga što smo ih uništavali njihove eksplozije su među agresorskim redovima sijale dodatnu paniku i izazivale opštu dezorjentaciju. Najžešći otpor Mladićevih jurišnika zabilježili smo na jednom brdu čijeg imena se ne sjećam koje je toga dana četiri do pet puta ”mjenjalo gospodara” sve dok konačno nismo neutralisali i to njihovo uporište pri čemu smo im propisno skratili ”vojno stanje”. U jednom trenutku sam u svojo neposrednoj blizini zapazio cijev tenka i dio kupole jer se zbog slabe preglednosti terena (šuma i gustiš) moglo jako malo vidjeti uokolo. Uzeo sam svoj RPG , brzo na nanišanio i opalio. Pogodak je bio efektan , jer se iz tenka počeo izvijati bijeli dim ”pogodio sam ga !” – rekoh svom saborcu koji mi je nosio granate za RPG i u tom trenu stajao iza mene. Međutim, umjesto pohvale od svog saborca sam dobio žestoke kritike, jer su ga barutni gasovi iza mene pogodili i srušili na zemlju. Nešto kasnije u tom tenku je došlo do jakih detonacija (očigledno neispaljene granate) i on je tu ostao nepomičan i neupotrebljiv. Pri samom kraju borbi toga dana pored nas je naišla kolona neprijateljskih tenkova, mislim da se radilo od šest komada (koja se u velikoj žurbi udaljavala sa poprišta borbi).

Na našu veliku žalost mi koji smo se tu zatekli već smo bili potrošili svoja protuoklopna sredstva (zolje, ose i dr.) u prethodnim okršajima sa Mladićevom elitom , pa smo njihove tenkove mogli samo gledati, mada smo ih kamenjem mogli gađati zbog male blizine. Dok je ova kolona već zamicala pristigli su borci iz ”Gazija” pa smo sa osama i zoljama gađali začelje kolone i uspjeli pogoditi zadnji tenk, ali se on ipak uspio izvući, jer pogodak nije uspio oštetiti ni jeda njegov vitalni dio. Da smo malo prije toga raspolagali sa odgovarajućim protivoklopnim sredstvima, malo je vjerovatno dabi se ijedan ovaj tenk uspio izvući na neprijateljsku stranu. No i bez toga uspjeh je bio više nego zadovoljavajući. Mladićeve snage su potučene do nogu. Najgore su prošle četiri brigade koje su se toga dana našel na pravcu našeg kontrudara i to : 5. kozarska, 6. sanska, 1. novigradska i 43. motorizovana brigada iz Prijedora. Pored toga tu su totalno poražene Mladićeve specijalne jedinice ” panteri” i  ” mauzeri”, kao i elitni bataljon VP 1. krajiškog korpusa tzv. vojske RS. Iz neprijateljskog stroja izbačeno je oko 360 njegovih vojnika . Glavno komandujući Karadžićeve paravojske i neposredni rukovodilac operacijom ”Breza” zločinac Ratko Mladić ranjen je na svojoj osmatračnici na Ćulumku, preciznim pogodkom posade ZIS-a. Njegova posljednja naredba upućena njegovim ”nepobedivim junacima” je kratko glasila : ” spašavajte žive glave???” Manje sreće od svog ”nepobedivog generla” imao je ratni huškač Risto Đogo koi je toga dana okončao svoju prljavu ratnohušačku nazovi novinarsku karijeru.

I Mladić i Đogo su imali priliku da toga 12. spetembra vide i osjete kako ”Mujo kuje” i  kako  ” Đogu po mejdanu ganja”. Dok je Đogo ostao ”leden” na mjedanu đeneral Mladić je praćen našim rafalima uz veliku sreću uspio pobjeći prema Banjoj Luci da tamo zaliže zadobijene rane, koje su sprski mediji ”dijagnosticirali” kao ” posledice saobraćajne nesreće”. Ni prva ni posljednja laž sprska (iz Beograda) dirigovane propagandne mašinerije. Inače kad god bi Karadžićecvi i Mladićevi velikosrpski ”heroji” na nekom dijelu BiH ratišta masovno ”fasovali” od pripadnika Armije BiH, pomenuti mediji bi to javnosti obrazložili ”saobraćajnim argumentima”. Ovakve ”saobraćajke ” posebno su bile česte u rejonu Suhe međe z/o 505 Vmtbr, koja ni nakom ove žestoke agresorske ofanzive ne postade ”suva”. Mladićeva operacija ”Breza” je u potpunosti slomljena, a 505 Vmtbr. je ovom briljantnom pobjedom nad Mladićevom ”junačkom i nepobedivom” vojskom na najbolji način dokazala svu svoju snagu, izdržljivost, ubojitost i odlučnost da istraje na svome oslobodilačkom putu ka slobodnoj  domovini BiH.

U ovoj propaloj agresorskoj ofanzivi na Bužim i ostale slobodne gradove Bihaćkog okruga 505 Vmtbr je značajno ojačana za ogromni ratni plijen (između ostalog zarobljen je i jedan tenk T-55, dok je jedan takav totalno uništen) s kojim se spremala u nove pobjede do konačnog oslobođenja okupiranog dijela našeg Okruga  i šire. Pored toga, naša brigada je nakon sloma ove agresorske operacije ponovo ovladala državnom granicom BiH sa R Hrvatskom od Ćorkovače preko Makarovače , Ćulumka , Radoča do Bjelavca (rejon Stabandže). Zarobljeno je više komada artiljerisjkog oruđa, pješadijskog naoružanja, terenskih teretnih motornih vozila , kao i ostale ratne opreme i MTS-a. Zaplijenjena je opsežna agresorska borbena dokumentacija sa jasno preciziranim zadacima i ciljevima koje je trebalo ostavriti operacijom ”Breza”. Detaljnije pojedinosti o okupnim gubicima, angažovanim snagama i borbenoj tehnici agresora donosima u tabeli koja se nalazi na kraju ove teme kao prilog. Pored velikog broja likvidiranih , tokomove operacije zarobljeno je 9 agresorskih vojnika. Pitajući trojicu od njih (odmah nakon zarobljavanja) zašto ne pobjegoše dobili smo hitan odgovor: ” kuda bre da bežimo?”-kako kuda, kroz šume pa prema Dvoru (Dvor na Uni, tada SAO Krajina) ” savjetovali smo ove preplašene junačine” Mladićeve  odabrane elite.

Kako bežanje, bolan, – govorio je jedan od njih – kad svaka bukva viče TEKBIR.  Tada smo se još jednom uvjerili kako ih ubija naš Tekbir kojeg su se plašili više od bilo kojeg oružja. Napokon se  zločinac Ratkom Mladić mogao uvjeriti u stvarnu tvrdoću i čvrstoću bužimskog ratnog štita koji je u ovoj operaciji  stavljen na najteži i najzahtjevniji borbeni ” atest” od dana formiranja 105-505 Vmtbr. Nisu ratobornom krvoloku pomogli ni ”Volhov” i ”Orkan” kao moderni vojni izumi ”braće Rusa” da probije neprobojni bedem sastavlje od bužinskih vitezova. Kada mu je to u jednom trenutku i  pošlo za rukom (tenkovski proboj na Sipu) slijedećg trena za leđima mu je odjeknuo Tekbir pa je strateško pitanje ”kako naprijed?” iznenada i neočekivano preusjereno u ono opšte životno ”kako nazad?”. Mladić je, u maniru ”sposobnog i lukavog vojskovođe” i u tim sudbonosnim trenucima pronašao najbolju stratešku soluciju izraženu u sovjoj zadnjoj ”slavnoj ” komandi: spašavajte žive glave! nakon čega je i sam postupajući po istoj dao put pod noge. Uz Allahovu dž.š. pomoć hrabri borci 505 Vmtbr tog dana spriječiše dušmane da ostave svoje zločinačke namjere u i oko Bužima i da na bužimskoj džamiji uguše ezan kao simbol vjere i dostojanstva Muslimana-Bošnjaka na vječnoj ratnoj vjetrometini pod imenom Balkan. Stoga naše žrtve (naši ako BOG da  ŠEHIDI) što tih septembarskih dana padoše na bedemu odbrane zaista viteškog grada Bužima, neka sadašnjem i svim budućim naraštajima budu najsvjetliji primjeri kako se Bužim (cijela Bosna) vole, čuvaju i brane. Toga svakoako za Bužim histrorijskog za Bužima 12. septembra 1994. godine bužinski vitetzovi su održali svoje obećanje dato svom Bužimu još na početku rata kroz stihove pjesme:

”Oni idu da čuvaju
i da budno paze,
neće dati dušmanima
da Bužimom gaze”.

I stvarno, ni toga za Bužim presudnog dana bužimski borci ne prekinuše slobodarsku tradiciju ovog, od dušmana nikada nepokorenog i nepregaženog grada. Danas osnovna škola u Bužimu s pravom nosi ime ”12. septembar ” u znak sjećanja i poštovanja prema ovom slavnomdatumu, još slavnijoj pobjedi Bužimljana kojom se Bužim nije oslobodio, nego ODBRANIO.

Cijela knjiga je dostupna ovdje.

IslamBosna.ba