Koliko smo kreativni?

Surfajući internetom naišao sam na članak koji govori o mladom umjetniku iz Engleske – Muhamedu Aliju (umjetničko ime – Aerosolarabic), koji na jedan vrlo interesantan i nesvakidašnji način dostavlja poruku islama i širi njegove vrijednosti. Još kao tinejdžer, Muhamed počinje da se zanima za izradu zidnih grafita. Nakon toga upisuje i uspješno okončava Fakultet za umjetnost i dizajn, da bi nakon, kako on kaže, povratka islamu odlučio da u svoj umjetnički opus kao glavne karakteristike uvrsti islamske motive i poruke. Njegov umjetnički izražaj pokazao se i više nego uspješnim, tako da na njegove radove možete naići od New Yorka, preko Chicaga, Toronta i Melbourna, pa do Dubaija. Osim toga, održao je niz predavanja i seminara na vrlo prestižnim univerzitetima – od Cambridgea do Melbourna, a također je dobitnik više prestižnih nagrada na polju umjetnosti. I pored ovakvog uvoda, ovaj tekst ipak neće govoriti isključivo o ovom umjetniku, već ću se prije svega osvrnuti na ono što je meni privuklo posebnu pažnju u njegovom radu – a to je prije svega visok nivo kreativnosti koju je dotični umjetnik vrlo uspješno stavio u službu islama. Pokušat ću čitaocima približiti kreativnost kao fenomen, te ukazati koje mjesto ista zauzima u životu muslimana, koliko je kod nas zastupljena, da li nam je potrebna na polju da’ve, te kako se otkriva.

Ako bismo pokušali na što kraći način definirati kreativnost, mogli bismo reći da se radi o mentalnom procesu koji obuhvata stvaranje novih ideja i koncepcija. Kreativnost nije urođena vještina nego se stječe i razvija kao i svaka druga vještina. Svako od nas posjeduje kreativnost, u manjoj ili većoj mjeri, ali je pitanje koliko se njome služimo. Ona je prevashodno posljedica znanja, te se najčešće manifestira na poljima kojima najbolje vladamo, te za koja pokazujemo najveće interesiranje – dok ona sama treba da proizvede nove ideje (znanje – kreativnost – ideja). Jedan od uspješnijih načina razvijanja kreativnosti jeste i čitanje biografija velikih umova i uspješnih ljudi, što bi zasigurno značilo da čitanjem samog Kur’ana, koji nerijetko govori o ljudima i ženama koji su za sva vremena zadužili čovječanstvo (Ibrahim, a.s., Musa, a.s., Isa, a.s., hazreti Merjema, Belkisa…), te čitanjem sire najboljeg insana koji je zemljom hodao – Muhammeda, s.a.v.s., i njegovih vjernih drugova (ashaba) – dovodimo svoju svijest u stanje plodnog polja za bujanje kreativnih ideja. U svom djelu “The Act of Creation”, Arthur Koestler nudi nam tri tipa kreativnog pojedinca – umjetnik, mudrac i šaljivčina. Društvo koje iznjedri ovakva tri tipa kreativnih pojedinaca može se sa sigurnošću nazvati kreativnim. Historija islama nudi nam mnoštvo raznolikih primjera kreativnih pojedinaca.

Umjetnik

U prvim danima islama poznato je da su poslanik Muhammed, s.a.v.s., a sa njim islam i muslimani, bili izloženi napadima svake vrste od strane mnogobožaca, pa su ih između ostalog napadali i putem recitiranja uvredljivih stihova na njihov račun. Da bi se oduprli takvoj vrsti napada, Poslanik, a.s., iskoristio je kreativnost nekoliko muslimanskih umjetnika koji su poezijom odgovarali nevjernicima Mekke. Ti pioniri islamske poezije i umjetnosti bili su Hasan ibn Sabit, Ka‘ab ibn Malik i Abdullah ibn Revvaha, r.a. Prvi od ove trojice čak je dobio i nadimak – ”Poslanikov pjesnik”. Potrebno je naglasiti da je ovakvu  vrstu angažmana Poslanik, a.s., posebno pohvalio u hadisu koji prenosi Tirmizi, u kojem, između ostalog, o Ibn Revvahinim stihovima kaže: ”…stihovi će na njih (mušrike) brže djelovati nego odapete strijele.”

Mudrac

Prenosi se da je jednom prilikom imam Ebu Hanife, rahimehullah, imao zakazanu raspravu s kršćanskim monasima. Sastanak je bio zakazan u jednom šatoru koji je imao veoma nizak ulaz, tako da kada bi Ebu Hanife htio ući u njega, morao bi se tom prilikom podobro sagnuti i indirektno pokloniti monasima koji su se već nalazili u unutrašnjosti, te je zbog toga u šator ušao unatraške. Kada je ušao u šator, Ebu Hanife ih je upitao: “Kako su vam žene, djeca?” Na to su kaluđeri odgovorili: “Sram te bilo! Ti znaš da smo mi čedni – ne ženimo se i nemamo djece!” A Ebu Hanifa im na to uzvrati: “A je li, vi ste čedni – ne ženite se i nemate djece, a Boga ste oženili i pripisali Mu dijete!???” Mislim da je ovo izvrstan primjer visprene kreativnosti, uz pomoć koje je naš mudrac – Ebu Hanife, uspio da sa vrlo kratkim pitanjem navuče kršćanske monahe na tanak led, pa da kratkom konstatacijom, koja je uslijedila nakon njihovog odgovora, u potpunosti razotkrije njihovu površnost u pristupu vjeri, te na takav način zagolica njihovu inteligenciju koja bi ih trebala natjerati da pristupe korekciji svojih pogrešnih stavova.

Šaljivčina

Druga po redu generacija muslimana – tabiini, ostat će upamćeni i po velikom broju učenih ljudi koje su iznjedrili. Jedan od njih je i Eš-Ša’abi, koji je bio istaknuti imam i kadija za vrijeme vladavine pravednog halife Omera ibn Abdulaziza, te hafiz Kur’ana, vrlo povjerljiv i ujedno savremenik nekolicine ashaba. Isticao se u velikom broju naučnih polja. Ipak, to ga nije spriječilo da bude šaljivčina. Vrlo često je volio davati tačne odgovore na vrlo humorističan način. Tako se prenosi da mu je došao čovjek koji ga je upitao kako se zove Iblisova (Luciferova) žena, pa mu je on odgovorio: ”Nisam prisustvovao tom vjenčanju.”  Iz ovog primjera vidimo kako je imam Eš-Ša’abi posjedovao kreativnost koja se manifestirala i kroz  njegov humor, i tako je na zaista sjajan način dao do znanja svom sagovorniku da je potpuno beskorisno postavljati besmislena pitanja, te je istovremeno izbjegao mogućnost da uvrijedi osobu koja je postavila dotično pitanje, pa je tako jedina reakcija koju je mogao proizvesti takvim načinom odgovora mogla biti prihvatanje iste i smijeh. Navedeni primjeri nisu nikakva rijetkost u historiji islama, već je ona, uistinu, krcata primjerima kreativnih pojedinaca, koji su znali i nisu pali, već su na adekvatan način uspjeli odgovoriti izazovima svoga vremena. Također, ono što možemo uzeti kao pouku iz postupaka Ebu Hanife i Eš-Ša’abija, r.a., jeste njihova otvorenost u komunikaciji i spremnost na razgovor sa ljudima različitih svjetonazora koji su se nalazili u njihovom okruženju. A gdje smo mi na tom polju, koliko je kreativnost prisutna u našem životu, koliko se trudimo da budemo kreativni u našoj da’vi i pristupu ljudima?

Pored umjetnosti i književnosti, danas se kreativnost traži i u poslodavstvu, ekonomiji, građevinarstvu… Ako se prisjetimo kur’anskog ajeta u kojem naš Uzvišeni Gospodar kaže: “Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljepši način raspravljaj!” (En-Nahl, 125), onda ćemo se zasigurno složiti da je neophodno, prevashodno na polju da’ve, da budemo najbolji modeli kreativnih pojedinaca, džemata i zajednica. Kanađanin Ernie J. Zelinski nudi 18 principa uz pomoć kojih možemo otkriti svoju kreativnost. U ovom tekstu osvrnut ću se na samo četiri od njih, koji su za naš kontekst, po meni, najzanimljiviji.

Odlučiti biti kreativan

Kao što nas je podučio Muhammed, s.a.v.s., pri činjenju svakog djela od ključne je važnosti čvrstina našeg nijjeta. Tako i po pitanju kreativnosti moramo prvenstveno shvatiti koliko nam je danas neophodna, te onda čvrsto donijeti odluku da ćemo biti kreativni i to zbog uzvišenog cilja – na Allahovom putu. Pa ako budemo iskreni u toj odluci, to će se manifestirati kroz naš povećani angažman na polju čitanja i učenja, to jest uopćeno na polju traženja znanja.

Djelujte u sadašnjosti

Veliki broj, možda i većina današnjih muslimana živi ili u prošlosti – tako što non-stop govori o tome kako su muslimani i islamska država u prošlosti predstavljali vrlo važan faktor na polju nauke, kulture, društvenog uređenja, ekonomije…, ili pak druga skupina koja živi u budućnosti, konstantno citirajući hadise koji govore o dolasku Mehdija, za čijeg vremena će muslimani trijumfirati na Zemlji. Tako i jedni i drugi vrlo često zaboravljaju na sadašnjost i angažman koji moraju uložiti kako bi se naš ummet, koji broji više od 50 država, izvukao iz nezavidne situacije u kojoj se nalazi evo već preko 100 godina, napuštajući na takav način svoje polje mogućnosti (sadašnjost) u kojem zasigurno mogu dati adekvatan doprinos, te zalazeći u polje želja (prošlost i budućnost) gdje su samo misaoni posmatrači. S tim u vezi je rahmetli Alija Izetbegović, još davne 1971. godine, zapisao jednu sjajnu misao: ”…danas je korisnije popraviti dotrajali krov skromne džamije u svojoj mahali nego znati nabrojati sve veleljepne džamije što ih sagradiše naši davni preci.”

Problem je prilika

Kako je naša sadašnjost puna problema, bilo da se radi o stanju u našim porodicama, džematima i naravno državama, eto prilike da svako od nas to vidi kao šansu da pruži svoj maksimum kako bi se naše nezavidno stanje popravilo. Negdje sam pročitao da je jedan muslimanski mislilac rekao (parafraziram) da je trenutno stanje u našem ummetu poput velikog požara, te na svakom od nas stoji dužnost da dio tog požara ugasi.

Pričekati s konačnom odlukom

Sabur je vrlo važna osobina s kojom svaki vjernik mora da se okiti. Allah Uzvišeni na više mjesta u Kur’anu govori o važnosti sabura, te mu također Poslanik, a.s., u svom sunnetu pridaje važno mjesto i posvećuje posebnu pažnju njegovom pojašnjavanju. Kako sabur, to jest strpljenje, uzrokuje pozitivan ishod, tako i žurba prouzrokuje negativne posljedice. Zato je vrlo važno da svako od nas pri svakoj kreativnoj ideji osaburi u njenoj primjeni dok ne bude siguran da ista prolazi kroz ”filter” Kur’ana i sunneta, a kako bi sa sigurnošću mogao znati da će sa njom izazvati pozitivne posljedice, te da će je na Sudnjem danu naći na vagi svojih dobrih djela. Na kraju, potrebno je naglasiti da se kreativnost najčešće javlja u oblastima za koje se najviše interesiramo, o kojima često razmišljamo i u kojima uživamo – pa tako, koliko nam život u islamu bude predstavljao uživanje, toliko ćemo biti i kreativni. Potrudimo se da pronađemo svoju izgubljenu kreativnost, uložimo napor i budimo strpljivi u našoj nakani jer rezultati sigurno neće doći nakon samo jednog dana, pa možda ni nakon jedne sedmice. Trudimo se u ime uzvišenih ciljeva i očekujmo ovodunjalučku, ali i ahiretsku nagradu za naš trud.

Piše: Muhamed Ćeman

Izvor: Saff